Naša biblioteka

Bila sam u knjizari i spazila na teskom snizenju najdrazu knjigu iz detinjstva u novom, nestvarno lepom ruhu.
Uznemirena sto se nalazi na polici "40% snizeno" zaneseno sam pricala koliko je lepa da sam muzu dodijala, uzeo je knjigu i kazao da je red da je imam.

U pitanju je Sjenkjevicev Quo vadis.

Iscitala sam je ponovo i na polovini knjige zakljucila da sam ipak porasla pa sav taj neobuzdan gnev koji zeli da poseduje, siba i ljubi zenu, sve u isto vreme, svi ti izlivi emocija dodju pomalo naivni za sadasnje vreme. Medjutim, do kraja sam ridala kao da dan nije prosao izmedju male i stare mene.

Sjenkjevic je velemajstor nocne rike izgladnelih lavova, mrlja usirene krvi u pesku arene, hipnotisuce vere prvih hriscana na kolenima, mase koja poveruje u svaku svetlucavu laz, prepunih tamnica i Albanskih gora sa rumenim suncem koje pozdravlja dva ostarela apostola na putu ka njihovoj kazni.

Neke Nobelove nagrade se daju za opus, neke su proganjane politikom, ali ima i onih koje nagradjuju knjigu.
I od male i od stare mene, 10/10.
 
Одлична књига, читао сам је тачно пре двадесет година. Говори о душевности првих хришћана и њихов прогон у доба Нерона, написана је, као што је речено, дивним стилом.
Мислим да сам овај цитат некад негде написао, али није згорег да поновим:

Што се мене тиче, ја сам опазио једну ствар: да човек, када је међу махнитима, постаје сам махнит, и што је још горе, налази и неку драж у махнитању. (Quo vadis, Сјенкјевич)
 
Улази Циганка у дом здравља, одлази право на шалтер и виче:
''Где је доктор за Циганчићи?!''
''Чекај мало, ако имаш болесно дете треба да га доведеш.''
''Ја болесно немам. Оћу доктор да ми гледа за Циганчићи.''
''Хоћеш да те прегледа?''
''Оћу, да. Онај мој ми укро мецу. Много трпа, много. Једанпут је од брата два бакрача укро. Где је доктор да ми каже како да узмем опет мецу...''
(Господинов: И друге приче)
:hahaha:
А ви, је л' читате нешто?
 
Šta sam čitao u posljednje vrijeme, negdje od januara?

Zoran Ferić: Putujuće kazalište - Ferić nije pisac nekog neograničenog talenta i vještine, ali zna da se zadrži u okvirima onoga što dobro radi. Tako je i ovaj porodični/autobiografski roman umjereno interesantan. Kao i u svim sličnim knjigama upadljiva je razlika između porodičnog predanja o kome je samo čuo priče, drevne i bajkovite, i stvari koje je lično doživio, koje djeluju realno, ali oporo i mračno.

John Updike: Rabbit at Rest - Posljednji Apdajkov roman o Rebitu/Zeki Angstromu. Nije tako namjeravao, ali ispalo je da je knjige objavljivao na svakih desetak godina, pa je serijal i priča u Americi od šezdesetih do devedestih godina prošlog vijeka. Volim Apdajka, ali on je više pisac mrtve prirode, minuciozan opisivač soba, kuća i ulica, nego majstor dijaloga i istančan psiholog.

Ivan Bunjin: Selo - Sumorna, čak nihilistička slika ruralne predrevolucionarne Rusije.

Donna Tartt: The Goldfinch - Nasjeo sam na neke priče da je u pitanju remekdjelo i gorko se razočarao. Golema cigla teksta od 700+ strana koja se čita lako i brzo i poslije koje ne ostaje baš ništa, nikakav upečatljiv karakter, situacija, nikakva potreba za refleksijom. U suštini, ovo je infantilno napisan roman prepun klišea i afektacija.

Lav Tolstoj - Krojcerova sonata - Proza je granitna, kako to kod Tolstoja biva, opis razvoja ljubomore do destrukcije odličan, ali teza o štetnosti fizičke ljubavi djeluje naivno.
 
Upravo završila Alijas Grejs, Margaret Atvud. Stvarno mi je super Atvudova. Najviše me oduševljava što su joj sve knjige različite. Raznovrsne teme, različiti stilovi.

Nisam citala tu knjigu. Ranije sam jako volela njene romane. Citala sam nekakav paleontoloski roman pre par godina (Zivot pre zivota valjda bese naziv), o virusima i dinosaurusima. Moj osecaj je bio pomalo neprijatan, kao kada sretnemo nekada ostroumnog profesora u penziji koji je sada deka kao i svaki drugi deka.
Bas mi je milo da je ta knjiga dobra, uzecu je.

Sama imam preporuku za druge, ali ne i za sebe.

Zivot i vremena Majkla K ( Dz. M. Kuci)

Kuci je juznoafricki pisac, dobitnik Nobelove nagrade, lep i pametan covek.
Sto se knjige tice, ona je super napisana i ideja je odlicna.
Medjutim, nije poklon za majke muske dece.
Najpre ta zena ima tuznu sudbinu, a potom njen sin kroz puno trpljenja dolazi do postovanja.
Iako ne delim knjizevnost na musku i zensku, cini mi se da bi tema vise legla muskarcima zainteresovanim za politiku nego zenama.
U svakom slucaju, preporucujem je.

Sada citam nastavak trilogije Noe Gordona,
a kako je knjiga iz Hrvatske, prevedena je kod njih kao Iscjelitelj iz Zaragoze.
Meni se dopada.
Radnja je smestena u vreme progona Jevreja iz Spanije pod kraljicom Izabelom. Tu su ubistva, pokrstavanja, inkvizicije i neka sposobna sirocad. Lepo jedno stivo za nedeljno popodne.
 

Back
Top