Naša biblioteka

Ja samo da vidim šta čita Sofija.
Ko nije čitao Sofijin svet, da pročita.
Ovog puta i ovom prilikom ću se saglasiti sa quentinom.
Читам неку ТА литературу.
Није за препоруку јер је превише стручно.
Прочитах пре неки дан неку симпатичну књижицу, вероватно је био бестселер на западу али није лоша ('Кафић накрају света', извесни Џон Стрелецки).
 
Читам неку ТА литературу.
Није за препоруку јер је превише стручно.
Прочитах пре неки дан неку симпатичну књижицу, вероватно је био бестселер на западу али није лоша ('Кафић накрају света', извесни Џон Стрелецки).
Mene zanima i ova literatura, ako pod TA misliš na transakcionu analizu. :D
 
Mene zanima i ova literatura, ako pod TA misliš na transakcionu analizu. :D
Да, мислим. :)
1. Савремена трансакциона анализа- Ин Стјуарт и Вен Џонс
2. Школовање срца- Клод Штајнер
3. Коју игру играш- Ерик Берн
4.Ја сам ок, ти си ок- Томас Харис

Прва није за људе који се не образују у пољу ТА.
Све остале јесу. :)
 
Vikend od onih tokom kojih (sebi) ne savetujem izlazak iz kuće.
Osim do prodavnice - ako baš mora.
Recimo, upravo tako ga provodim.
Uz knjigu, naravno.

Trenutno čitam Tirzu, Arnona Grunberga.
Zasad mi prija, iako se na prvih stotinu stranica gotovo ništa i ne događa. Barem ne u onom punom smislu odvijanja radnje na koje smo navikli, posebno kada nas neka knjiga tera da nastavimo dalje.
Ova me podjednako podstiče na čitanje. A više o samoj radnji pisaću vam nakon čitanja. :)

Kako vi provodite nedelju?
 
Citajuci z:poz:
Uporedo sa "pravom" knjigom citam u elektronskom obliku Tiagov Estoril. Odlicna je.

Kada sam skoro uzela nov telefon u njemu se nasla aplikacija Bookmate. I ima tu po nesto da se nadje. Moze fino da posluzi kad se nadjete negde pa neplanirano imate neko slobodno vreme.
 
Opet on– Timur Vermes, Laguna, 370 str.
https://www.laguna.rs/n2347_knjiga_opet_on_laguna.html

Pročitala sam jedno 50-ak strana. Bilo mi je dovoljno da osetim sve ono na šta je Freya htela da nam ukaže.
Ali nisam mogla dalje. Sve vreme mi je bio prisutan neki čvor u stomaku. Dobro sam zapamtila Freyine reči: Ništa mi naučili nismo.
Prosto nisam htela/mogla da se uverim da mi „ništa naučili nismo“.

Zar ne? Bude bas cudan osecaj. Mozda je i do prevoda. Ponekad je prevod odlican dok mi je Limeni dobos na momente zvucao rogobatno a sama knjiga mi se svidela daleko vise od Vermesove.

Sada citam zensko stivo. Dobijen poklon a ja poklon stavim u plakar kao domaci zadatak i taj zadatak me gleda u oci svaki put kada otvorim vrata da uzmem odecu.

Poslednja knjizara u Londonu.
Roman je sladak. Bombardovanje grada kao opozit vecnosti knjiga, ljubav prema knjigama, prijateljima i pokusaj da se covek zastiti u momentu kada se sve rusi a obicno se ne rusi samo jedan stub u zivotu.
Poput filma za nedeljno popodne.

Videla sam u knjizari Papagajevu teoremu.
U gimnaziji su svi decaci citali tu knjigu. Bila je hit, skupa sa racunarima.
Tada sam je propustila pa kao sto obicno biva sve propusteno nam ostaje kao slaba tacka te se nosim mislju, dve decenije kasnije, da je pazarim. Pitanje je da li poznajem matematiku sada na tom nivou...vrlo realno pitanje...
 
Citajuci z:poz:
Uporedo sa "pravom" knjigom citam u elektronskom obliku Tiagov Estoril. Odlicna je.

Kada sam skoro uzela nov telefon u njemu se nasla aplikacija Bookmate. I ima tu po nesto da se nadje. Moze fino da posluzi kad se nadjete negde pa neplanirano imate neko slobodno vreme.
Divni opisi, kao da si tamo. Mnogo "skrivenih" poruka.
Pročitala sam Blank. Nju bih stavila pod te navodnike. Ništa posebno.
 
Zar ne? Bude bas cudan osecaj. Mozda je i do prevoda. Ponekad je prevod odlican dok mi je Limeni dobos na momente zvucao rogobatno a sama knjiga mi se svidela daleko vise od Vermesove.

Sada citam zensko stivo. Dobijen poklon a ja poklon stavim u plakar kao domaci zadatak i taj zadatak me gleda u oci svaki put kada otvorim vrata da uzmem odecu.

Poslednja knjizara u Londonu.
Roman je sladak. Bombardovanje grada kao opozit vecnosti knjiga, ljubav prema knjigama, prijateljima i pokusaj da se covek zastiti u momentu kada se sve rusi a obicno se ne rusi samo jedan stub u zivotu.
Poput filma za nedeljno popodne.

Videla sam u knjizari Papagajevu teoremu.
U gimnaziji su svi decaci citali tu knjigu. Bila je hit, skupa sa racunarima.
Tada sam je propustila pa kao sto obicno biva sve propusteno nam ostaje kao slaba tacka te se nosim mislju, dve decenije kasnije, da je pazarim. Pitanje je da li poznajem matematiku sada na tom nivou...vrlo realno pitanje...
Da, čudan osećaj. Ne znam da li je do prevoda, možda, a možda i nisam hela da se uverim da "mi ništa naučili nismo".
Svesna sam, kao možda ni u jednom drugom periodu da nismo ni malo pametniji ni mudriji. Što je tako porazno.

Videću šta je sledeće. Možda i ja sada uzmem "knjigu za nedeljno po podne" :D
Može mi se. Još sam na bolovanju :manikir:
 
Ljudi bez groboava– Enes Halilović, Laguna, 250 str, 8/10
https://www.laguna.rs/n4825_knjiga_ljudi_bez_grobova_laguna.html

Počele smo sa nekom težinom da se družimo ova knjig i ja. Na početku mi je ta naracija smetala.
Bila mi je nekako tegobna, teško su odmicale strane, a onda me obuzela i pročitala sam je za kratko vreme.

Specifičan je ovo pisac sa specifičnim izrazom. Sve je kod njega drugačije. I teme i naracija i likovi...
Uvek kada pročitam Halilovića osećam se obogaćenom za jedno novo saznanje o podneblju o kome tako malo znam.
 
Ljudi bez groboava– Enes Halilović, Laguna, 250 str, 8/10
https://www.laguna.rs/n4825_knjiga_ljudi_bez_grobova_laguna.html

Počele smo sa nekom težinom da se družimo ova knjig i ja. Na početku mi je ta naracija smetala.
Bila mi je nekako tegobna, teško su odmicale strane, a onda me obuzela i pročitala sam je za kratko vreme.

Specifičan je ovo pisac sa specifičnim izrazom. Sve je kod njega drugačije. I teme i naracija i likovi...
Uvek kada pročitam Halilovića osećam se obogaćenom za jedno novo saznanje o podneblju o kome tako malo znam.
Ovo e jedan od meni najdražih romana. Predivan pripovedni stil, vidi se da je Halilović prevashodno pesnik, ali da je valjano radio na proznom stvaranju.
Istina, treba se sviknuti na neobičnost pripovedanja, ali je teška priča, no svejedno, definitivno izvrsno napisana.
 
Ko nije citao, preporučujem. Divna knjiga, istinita prica

Davidova lista - David Menaš

19-09-11-davidova_lista-david_menas_v.jpg
 
Pročitala sam Ženu u ljubičastoj suknji.

Autorka Nacuko Imamura napisala je ne osobito obimnu knjigu o, kraće rečeno, uhođenju.
U fokusu su Žena u Ljubičastoj Suknji, koja je predmet interesovanja Žene u Žutom Kardiganu.

Prava imena dveju junakinja pominju se tek kasnije, ali su nebitna spram ovih deskriptivnijih koja se provlače do samog kraja romana.
Žena u Žutom Kardiganu prati, beleži i analizira svakodnevicu ove druge, koja se po mnogo čemu izdvaja od nje same, okoline, te samim tim, u očima ove vrlo čudne posmatračice, više i vredi.
Ova drugopomenuta čak žudi da je u svetu koji ih okružuje upola upečatljiva kao Žena u Ljubičastoj Suknji, te čini sve ne bi li se ovoj našla u blizini i sa njom stupila u kontakt.
I ne samo to, nego nastoji da je na svoje načine, diskretno dovede u svoj okoliš, tačnije, u svoju firmu, kako bi joj bila nadohvat ruke. Kada u svojoj nameri uspe, radnja teče dalje, ali dinamika pripovedanja niti ide naviše, niti se survava. Sveopšta mlakost, što je takođe problematično.

Drugi ljudi koje srećemo u knjizi ni blizu nisu interesantni junakinji čiji fanatizam pratimo, pa na osnovu toga vrlo brzo i lako shvatamo njenu usamljenost, samim tim i neuklopljenost.
Ideja usamljenosti, komparacije sa drugima ili težnja da taj drugi postanemo nije retkost, ali svejedno mislim da ju je moguće neuporedivo bolje ispričati.

I više nego osrednja knjiga koju je vrlo nezgodno preporučiti drugom: s kojim argumentima, zbog čega, i na kraju krajeva, što bi ovaj roman iko ikom i želeo da pokloni ili preporuči? Istinski sam zapitana nad tim.

Krajnje propustivo, zaključiću.
 
Skinula sam je u pdf-u učinila mi se zanimljiva, kao i sad kad sam počela da čitam šta si ti o njoj pisala. Ali, eto, to što je ideja interesanta, ne znači da je i knjiga takva. Onda neću žuriti da je čitam.
 
Tišina, Don DeLilo, isti slučaj. Samo što sam ovu pročitala. Odlična ideja, a nikako razradjena. Samo 96 strana. Čitala je lamar nedavno pa me zainteresovala.
A onda sam, pošto me Kventin iskritikovao da ne pazim na času jer nisam čula za DeLila, a o njemu se pisalo na književnosti, pretražila književnost i našla da da je (opet) Lamar 2010. godine (koliko smo već ovde!) čitala Padač i dala mu jedinicu i primedbu "Moglo je biti novo i dobro, ali nije." E tako i ova knjiga.
Ili je tu meni nešto promaklo :think:
 
Ja sam je pročitao pre 2 nedelje...
Utisak: ovako bi verovatno izgledala knjiga koju bih ja napisao!
Šturo, plitko, sa očajnom konstrukcijom rečenica, bez iole razrađene centralne teme.
Top 5 najlošijih knjiga koje sam pročitao!
 
Ја сам јуче узела да читам ону ”Пристанак”. Исповест жене која се са 13 заљубила у педофила од 50, писца. Написана је као свако од нас да пише ретроспективу догађаја, нема ишчекивања, брзо прелази на суштину, нема ни приближених осећања, али вуче због теме. Занимљив ми је однос њених родитеља према томе, тј. њихово нереаговање. Постављам се у њихову улогу и нервирам јер би ми реакција била сасвим другачија. Занимљив је и однос тадашњих интелектуалаца према тој теми који наводи. Како су многи правдали такве односе а после се јавно извињавали. Маргерит Дирас није била једна од њих, она се противила :heart:
 
Skinula sam je u pdf-u učinila mi se zanimljiva, kao i sad kad sam počela da čitam šta si ti o njoj pisala. Ali, eto, to što je ideja interesanta, ne znači da je i knjiga takva. Onda neću žuriti da je čitam.
Lako se čita, vrlo brzo, zgodna je dok negde sedimo i čekamo, ili na putu, posebno ako možeš da čitaš na telefonu. Nije da će te živu smoriti, ali, eto, nije ništa posebno.
 
Miljenko Jergović, Dvori od oraha

Kopka me nešto, nije bitno a ipak mi smeta, ne znam kako da zamislim scenu sa kutijama, šta je to Rafo Sikirić stalno brojao?
Da li neko zna šta je "brokva"?

Sjedio je na tronošcu pokraj fumara, razabirao i raspoređivao brokve u tri drvene kutije, i uzdisao. Dvadeset godina radio je na tome da u prvoj kutiji budu najveće, u srednjoj one manje, a u trećoj najmanje brokve. Bilo ih je puno, mogla se s njima ukrug opkovati kuća, ali najsporijem ljudskom stvoru svejedno ne bi trebalo više od dva dana da svaku brokvu spremi u pravu kutiju. A on nikada nije došao do kraja.

Dopada mi se roman, samo mi je sudbina ljudi u njemu čitanjem postajala sve teža i teža, možda zato jer ima dosta likova pa mi je već bilo previše ljudske nemoći, tragedija, loših odluka, događaja na koje nemaju nikakvog uticaja. Verovatno mi se zato po glavi motaju te brokve, da se ne bih bavila drugačijim razmišljanjima.
 
Poslednja izmena:

Back
Top