Titova saradnja sa Nemcima
U ponuđenom Titovom sporazumu s Nemcima piše: Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto i protiv Engleza prilikom iskrcavanja
- Partizani izjavljuju da se ne bore protiv hrvatske (kvislinške) države i ni u kom slučaju protiv Nemaca, već isključivo protiv četnika.
- Partizani žele da vode borbu samo sa četnicima, a nemačke trupe nisu napadali, već su se branili kada su ih nemačke snage napadale.
- Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja (na Jadransko more).
NEMCI su ovim razgovorima pridavali toliki značaj da je zbog njih u Gornji Vakuf u zapadnoj Bosni, gde su pregovori vođeni, doleteo čak i Hitlerov general Aleksandar fon Ler, koji je 6. aprila 1941. komandovao nemačkim razaranjem Beograda.
Kad su se uverili u ozbiljnost Titovih namera, Nemci su predložili da se pregovori podignu na viši nivo. Tito je to prihvatio, pa su nacisti Đilasa i Velebita avionom prebacili u Zagreb, na višednevne razgovore s Hitlerovim poslanikom u NDH Zigfridom Kašeom i generalom Glezom fon Horstenauom.
Tu su Titovi emisari razgolitili stvari do kraja:
- U nacionalnom četničkom pokretu mi vidimo našeg najvećeg i najopasnijeg neprijatelja, pošto oni teže da stvore Veliku Srbiju, a nas da istisnu. Pod takvim okolnostima mi nemamo više nikakvog povoda da se borimo protiv nemačke vojske, niti da nanosimo štete nemačkim interesima u čitavoj zemlji, bili oni vojne ili privredne prirode, a takođe i interesima saobraćaja. Mi ne tražimo nikakvu protivuslugu. Treba nam samo dati priliku da se borimo protiv četnika da bismo ih uništili.
Sledila je ključna tačka Titove ponude:
- Mi smo zarobljene Nemce već predali i spremni smo - bez protivusluge - da obustavimo neprijateljstva u Slavoniji i istočnoj Bosni.
AUTOMATSKI je to značilo obustavu neprijateljstava ne samo prema Nemcima, već i prema NDH. Tito nije ostao na rečima. Svom partijskom izaslaniku u Bosni i Hercegovini odmah je naredio da bosanski partizani "čiste teren od četnika", a da se "ne sukobljavaju s Nemcima":
- Najvažniji zadatak sada jeste uništiti četnike Draže Mihailovića.
Sa sadržajem ovog Titovog naređenja Velebit je prethodno upoznao agente Obaveštajnog odeljenja 718. nemačke divizije u Sarajevu. Nemci su s nevericom slušali, pitajući Velebita ko, u stvari, čini Titovu vojsku. Odgovorio je da 70 odsto njih čine Srbi.
- Kako je moguće da se Srbi bore protiv četnika - bilo je sledeće pitanje.
Velebit je odgovorio:
- Mi smo Srbe ubedili, a i oni su uvideli, da ovde u zemlji prevlast Srba nije dobra.
KRAJEM marta 1943, Tito se javio i Štabu Prvog bosanskog korpusa, najjače svoje jedinice u Bosni i Hercegovini. Komandi ove jedinice naredio je da ne sme "praviti nikakve akcije" ne samo protiv Nemaca već ni protiv snaga NDH, i da "svu svoju borbu upotrebi protiv četnika".
U isto vreme, komandant Prve proleterske divizije, vodeće Titove vojne jedinice, naložio je jednoj svojoj brigadi da se "nipošto ne sukobljava sa nemačkim trupama", a petnaestak dana kasnije i Tito je ovom komandantu depeširao da se "ni po koju cijenu" ne upušta u borbu sa Nemcima.
Posle dogovora njegovih pregovarača sa Nemcima, ustašama i fašistima, Tito se tih dana javio i svojim vojnim izaslanicima u Slavoniji. Od njih je tražio da svojim diverzantskim grupama "smjesta narede da ne vrše diverzije na pruzi Beograd - Zagreb".
To je izuzetno odgovaralo i Nemcima i ustašama. Nemcima zbog slanja vojske i oružja na sovjetski front, a ustašama zbog zaštite njihovih logora smrti u Jasenovcu i Staroj Gradiški, u kojima su od 1941. na bezočan način pobili više desetina hiljada Srba, Jevreja, Roma i hrvatskih antifašista.
SEPTEMBRA 1943, pola godine posle pregovora u Gornjem Vakufu i Zagrebu, Tito je glavnom štabu svojih snaga u Hrvatskoj poručivao da se klone borbe sa Nemcima:
- Neke jače borbe s Nijemcima izbjegavati dok ne dođe do jače demoralizacije kod njih.
Nemačke interese za kolaboraciju s Titom najpotpunije otkriva telegram koji je sredinom aprila 1943. Zigfrid Kaše iz Zagreba poslao Hitlerovom ministru inostranih poslova Joakimu fon Ribentropu:
- Borbe između Titovih bandi i Mihailovićevih četnika, koje neposredno pratimo, jako slabe obe strane, a nas pošteđuju žrtava.
Tita je od formalnog potpisivanja ovog sporazuma spasla Moskva. Kad je saznao da Tito šuruje sa Nemcima i ustašama, Staljin se naljutio kao ris:
- Nas čudi to što Vi mijenjate zarobljenike s Nijemcima, što šaljete k njima delegate koji vode svakakve pregovore s Nijemcima, a takođe i što je njemački poslanik u Zagrebu izrazio želju da se lično sretne s Vama...
- Nije li to sve povezano s politikom Nijemaca da iskoriste Vaše ljude radi raspaljivanja međusobne borbe među samim narodima Jugoslavije.
- Molimo objašnjenje po ovom pitanju.
Tito se dovijao, tvrdeći da su njegovi bliski saradnici išli u Zagreb da "nabave lijekove protiv tifusa itd.", a ne da Nemcima i ustašama nude saradnju u borbi protiv Mihailovića i Engleza.
ZA VREME makijavelističkog primirja s Nemcima, Tito je u dolini Neretve naneo istorijski poraz četnicima, a razmena zarobljenika između partizana, Nemaca, Italijana, ustaša i domobrana, započeta još septembra 1942, dobila je nova krila. Tako je Tito iz ustaškog zatvora u Zagrebu izvukao predratnu ljubavnicu Hertu Has, a ekskluzivna razmena zarobljenika s Nemcima samo na području NDH razljutila je vođu srpskih komunista Blagoja Neškovića:
- Uopšte nismo znali o mogućnosti razmene zarobljenika-zatvorenika, a kod nas se svakodnevno vrše streljanja po logorima i ubistva po zatvorima, i to naših najboljih drugova.
NASTAVLjENA SARADNjA
Iako je Fon Ribentrop naložio Kašeu da se "ubuduće uzdrži od svakog direktnog ili indirektnog kontakta ili pregovora s Titom", kolaboracija je nastavljena, jer se Tito striktno držao datih obećanja. Njegove jedinice, ne samo u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Bosni već ni u Slavoniji, sve do kraja prve dekade maja 1943. "nisu imale nikakvih akcija" protiv Nemaca i ustaša.
.gif "nono3 :nono3:")
