NAJLEPSI DEO BEOGRADA:))))

Vidikovac i Košutnjak
cmf40.jpg


2eod3k8.jpg
 
Taj Vidikovac i nema drugih ulica sem Venca:lol::)
Ali lep je kraj miran...Ljudi nisu stoka...

E, nije tačno, ima ČAK tri ulice:p:D.Do skoro je bio prepun zelenila i parkića, od pre 4 godine ga urnisaše silnom gradnjom, a zgrade su toliko blizu, da kod komšije možeš da uđeš kroz prozor, ne moraš da silaziš.Isto se dešava sa Petlovim brdom, koje je bilo oaza zelenila.Tugaz:(
 
E, nije tačno, ima ČAK tri ulice:p:D.Do skoro je bio prepun zelenila i parkića, od pre 4 godine ga urnisaše silnom gradnjom, a zgrade su toliko blizu, da kod komšije možeš da uđeš kroz prozor, ne moraš da silaziš.Isto se dešava sa Petlovim brdom, koje je bilo oaza zelenila.Tugaz:(

Sta se to desava sa Pevcom? Nisam bio skoro ali znam da je bilo puno zelenila i da sam mnogo gotivio taj kraj...
 
Nažalost, isto što i sa Vidikovcem, kao u dečijoj pesmici- gde god nađeš zgodno mesto, tu...zgradu posadi- ne zna se koja je ružnija, zahvaljujući svesrdnoj podršci opštinskih vlasti(čitaj- novcu)z:(

Opstina Rakovica je leglo korupcije investitori rade sta hoce a posle ostavljaju gradjane da se glodju medju sobom oko gluposti koje su oni zakuvali zbog svoje alavosti
Nisu zgrade uopste ruzne cak su i simpaticne koliko je ruzno to sto ne naprave nikakvu infrastrukturu za te zgrade - prilaz,parking,parkove,staze i ostalo
 
Poslednja izmena:
Jedan od lepsih delova je Dedinje gde se nalazi Beli dvor

Zgrada Belog dvora, koji se nalazi u istom kompleksu sa Kraljevskim dvorom, zidana je po želji kralja Aleksandra I kao rezidencija za njegove sinove.

Građen je od 1934. do 1937. godine po projektu arhitekte Aleksandra Đorđevića. U prizemlju ove klasicističke zgrade nalazi se veliki Svečani hol i niz salona opremljenih u stilu Luja XV i Luja XVI sa venecijanskim lusterima. Tu je i Dvorska biblioteka koja je imala oko 35.000 knjiga i Svečana trpezarija nameštena u stilu čipendejla.

U okviru dvorskog kompleksa, na južnoj strani, nalazi se Dvorska porodična crkva, koja je tremom sa stubovima povezana sa zgradom. Hram je posvećen sv. Andriji Prvozvanom (krsnoj slavi Karađorđevića). Uzor za gradnju je crkva Manastira sv. Andrije na Tresci u Makedoniji, koju je 1389. sagradio Andrija, sin kralja Vukašina. Crkva je projektovana i građena istovremeno kada i glavni objekat.


beli-dvor1.jpg



sobasapata.jpg


plavisalon.jpg


scaled.php


http://4.***************/_AeG1IqZ0wd4/TPgDueYPk_I/AAAAAAAAADg/5sqWLjf-VCc/s1600/cela-familija3.jpg
 
Dragi Beograde,

Pišem ti iz daljine sasvim nezvane i nepoznate, sedeći na terasi svog doma na Dorćolu. Jesen je s’ početka dvadesetprvog veka …

Daljina unutra, nemir spolja, mir u minulom, žeđ za svetlom i jasnom porukom za sutra …

Ne čujem je …

Miris opalog kestena pred školom je isti … i zvon smeha djaka prvaka. Oblak sto pronosi dečiji san i boje umrlog lišca …

Sve je naizgled isto ali … ti jednostavno nisi više ti!

Ista je i moja ljubav prema tebi iako si izgubio čar nevinosti i naivnosti. Sad si neko drugi. Nemiran, zapušten, opasan i ljut …

Prava je ljubav na sreću ili na žalost bezuslovna i bezrazumna…

Volim te ranjenog, izneverenog i prodatog. Volim te jer nisi nepogrešivi Bog, već smo isti, mali i pali i ti i ja … volim tvoje srce koje čeka svoj neumitni trenutak svetlosti; ono se samo sakrilo, ono nije potamnelo senkama nerazumnih koji tobom sad haraju. Pritajilo se i čeka … daje nadu udovicama, siročićima, majkama … čije su najrodjenije tvoji okrvavljeni plocnici odneli. Nisi to ti, ja znam, ja ti verujem. Ja te poznajem, ja te volim!

Pišem van u nadi da ce Beograd buducih dana biti spokojniji i lepši od onog kog ja pamtim iz prošlih vremena … a sve u zebnji da mozda ipak neće…

Je li to jecaj za minulim ili opravdan strah, pokazace samo neumoljivo vreme…

A dotle … dotle cu živeti u daljinama Dorćola iz šezdesetih dvadesetog veka, u želji da te svojim uspomenama podsetim kakav si nekada bio i možda ti dam snage da se odbranis i zaštitiš u ove smutne dane, što predjose u godine a bojim se i u decenije…

Beograde, ja ti želim svetlost i mir zauvek.

Tvoja Beogradjanka

****
Beograd

Beograd

Ako ti sutra dodjem , hoćeš li me prepoznati ili ćeš se samo setno nasmešiti, misleći “Zar se mi znamo?”

Ako svratim umorna od daleka puta, hoćeš li mi ruke raširiti da ti potrčim kao nekada bezbrizna i bosa?

Beograde, blizino i daljino moja.

Moji su detinji dani ostali po tvojim pločnicina rasuti kao izgubljeni klikeri. Doći cu jednom da ih sakupim i sklonim na neko sigurnije mesto.

Moji su devojacki uzdasi pod tvojim lipama ostali zaboravljeni.

Pusti kišu, letnju i toplu da spere tudjinu sa umornih mi ledja. Pusti Kosavu, ledenu i hirovitu da odnese posledni trag lutanja sa moga lica.

Možeš li ti bez mene? Ja bez tebe sve teže …

****

Beograd

Beograd nisu sveže umivene ulice u kasnu letnju noć. Beogad je tvoj smeh dok bosa gacaš tim tek rodjenim baricama.

Beograd nisu spomenici junacima iz prošlosti. Beograd je susret zaljubljenih pred tim nepokretnim svedocima prolaznosti.

Beograd nisu ulice lipa. Beograd je smeh tek probudjenih devojaka opijenih njihovim mirisom.

Beograd nisu kafane i mirisi koji se njima razlivaju. Beograd su glasovi zeljni prijateljskog uha što polupijni lutaju dimom i vinom.

Beograd nije Knez Mihajlova ulica i njeni izlozi. Beograd su koraci koji njom odzvanjaju kao da se dovikuju.

Beograd nije ušće Save u Dunav. Beograd su poljupci koje kriju zagrljni ljubavnici posmatrajuci susret usporenih reka.

Beograd nije Kalemegdan ni njegove zidine. Beograd je zveket davno nestalih oružija koji još uvek odjekuje ranim jutrima.

Beograd nisu zgrade niti njihove fasade. Beograd je tajna njegovih porodica što se iza njihovih prozora kriju.

Beograd nisu skole ni fakulteti. Beograd su snovi sto njima lutaju i saznanja kojima se vrata otvaraju ili…zatvaraju.

Beograd nisu klupe u parkovima. Beograd su ljubavi rodjene na njima.

Beograd nije usamnjeni vrabac na smrznutoj grani. Beograd je penzioner koji ga hrani pomalo i sam umoran od svega.

Beograd nisu pijace ni tezge na njima . Beograd je rumenilo prvih jagoda i molecivo dozivanje seljanki:” Probaj duso” – dok se sir beli na vrhu noža.

Beograd nije usijani asfalt uspornog vrelog popodneva. Beograd su zaboravljna ledena boza i limunada kod “naseg” Šiptara.

Beograd nisu “sopska i deset s lukom”. Beograd je muzika koja ih prati u kafani na ćošku.

Beograd nije burek sa sirom,mesom i jabukama. Beograd je mast koja se sliva niz prste bivsih Beogradjana pristiglih iz raznih tudjina.

Enisa Zukov


Original sam nasao ovde:


http://secanja.com/beograd-i-ja/
 
Nece bre. Spomenik (i grob :roll: ) ce da premeste na neko mirno mesto.

Samo fontana ce da bude ubuduce u sredini.

. Njegovu sredinu krasiće velika svetlosna i muzička fontana, čije će idejno rešenje biti dobijeno na arhitektonskom konkursu - kaže Vasović, ističući da će spomenik Dimitriju Tucoviću ostati na Slaviji.

Е, најбоље да цео Азарбејџан пребаците у БГ, зашто не..
Музичка фонтана са новогодишњим лампицама лол
(гроб тешко да је тамо, ал није темилица...;) )
 
Некада био леп. Данас је ругло свега. Људске декаденције, зла најгоре врсте, секташтва, насиља, криминала, обесности, болести, песимизма, кича... Захвалите за то Борису Тадићу и оним болесним педерчинама које га окружују. То је најбољи доказ колико и како хомосексуалци доприносе свету у коме живимо.

И да, пољубите дебилну заставу ЕУ коју су болесни морони окачили брже боље да се додворе смрадовима који их плаћају да направе од целе Србије оно што су направили од Београда. Рат и Милошевић су били бољи. Било је макар оптимизма народа који је то јавно показивао на улицама и где је цео Београд сијао у свом бунту. Са овима данас имамо само клоаку најгорих гована јер по угледу на себе праве исто од других. Па био то и наш некад Бели Град.
 

Back
Top