Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Da su meni oči tvoje - Jovan Ilić

Da su meni oči tvoje,
zvezdama bih prkosio,
nit' bi sunce poželio,
da su meni oči tvoje!

Da su meni oči tvoje,
ma s' u njima rastopio,
ja bih opet srećan bio,
da su meni oči tvoje!

Da su meni oči tvoje,
voleo bih neg' sve blago,
neg' kamenje sjajno drago!

Raj bi sami pregoreo,
u njima bih slatko mreo,
da su meni oči tvoje!
 
Gordana Vlajić: Mom čoveku
Ti znaš.
Otkad naučih da žudim,
više sam se plašila mimoilaženja nego smrti.

Poznajem žive ljude koji to nisu.
Bez odraza na tuđim zubima
ne slute nesopstvenost ni lepotu.

Ti znaš.
Kad god mi kažeš: – Lepa si,
iznova se zaljubljujem.

Dvadeset drugačijih godina
slušam kako sviraš
dok ostaješ mlad.

U starosti ću ti štrikati tople čarape.
Ti ćeš čitati Rablea pokriven ćebetom,
ja ću ti nožnim prstima čvarkati jaja.

Ta će soba imati velike prozore
da bih pogledavala potonja nedostajanja:
nebo pod kojim prtiš stazu čisteći sneg.

Ti znaš.
Ispod vidljivosti koja me okružuje,
čine me neizmeri tvojih zagrljaja.

Nismo se mimoišli.
Mi i danas ćutimo čavrljanje,
razabirajući uzajamnosti.

Ti znaš.
Uvek zaplešem dok sviraš, vazda začuđena
kako ostaješ mlad.
 
Za tebe ljubavi moja - Žak Prever

Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe
ljubavi moja

Išao sam na trg cveća
I kupio sam cveće
Za tebe
ljubavi moja

Išao sam na trg železa
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe
ljubavi moja

A zatim sam otišao na trg robova
I tražio tebe
Ali te nisam našao
ljubavi moja.
 
Vino kao sudbina – Dragojlo Jović

Vino nam je od davnina,
Bilo melem za nevolje,
Pred bojeve i ratove,
Za junake i svatove.

I sad vreme drugo nije,
Vino se za zdravlje pije,
I za Slavu i za Svece,
Za zdrav porod i imetke.

Sa vinom se rane leče,
Od ljubavnih teških jada,
Kad umesto krvi teče,
Vino naših vinograda.

Na stolu mi flaša vina,
Saputnica iz mladosti,
Što mi dušu vrelu hladi,
Kad ostanem bez radosti.

A kad vina bude više,
I od vode i od krvi,
Plamte slike iz mladosti,
Vraćaju me uspomeni.

Lete čaše na sve strane,
Od vina je sve crveno,
A u duši ljute rane,
Otvorene, razjapljene.

I ne žalim vinske čaše,
Mojom rukom polomljene,
Kad kroz vene vino teče,
Čaše su za jedno veče.

Opet seta, opet tuga,
Žal za prošlim ne nestaje,
Od života još ostade,
Da se s vinom ne prestaje.

A kad duša spas pronađe,
U čašama rujnog vina,
Eto spasa za sve jade,
Eto vina, eto mene.
 
Prvi dan ljubavi - Desanka Maksimović

Od tvoje blizine sve u meni cveta,
od tvoga glasa sve peva u meni,
od tvoje ljubavi sve u meni sija.
Zbog tebe sav se moj život rumeni,
cela prašuma u meni radosti
iz dana u dan klija, klija, klija.

Zaneta ulicom hodim kao žene
koje pod srcem još jedno srce nose.
Zbog tvoje ljubavi sve po sreći gazim,
i provlačim se kroz grane zelene,
umivaju mi čelo mlade rose.

Kada li poče svetlo pijanstvo ovo?
Ima li otada tren ili proleće celo?
Idem li još po prašljivoj zemlji staroj,
ili sam stigla na neko stanište novo?

Da li se to po ljubavi tvoje mostu
penjem nekuda iznad ovog sveta,
više ovoga uzanoga kruga?

Neka se visine nadaju
jednom sa zemlje gostu,
neka ptice čekaju novog druga.
 
KAD JE SVE VOLIM

Kada mi upadne u sobu
I unese sneg na trepavicama
I miriše na napolje.
Kad kupi psa pa ovaj
Hteo ne hteo, ubrzo
Počne da liči na nju.

Kad se setim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca
Na fotografijama iz detinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki danas
Uopšte ne menja

Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima
Kad me na Rilkeove
Stihove pita
A je l ti se sviđa
Moja nova tašna?

Kad usisava tepih u aljinčetu
I kad je uštinem otpozadi
A ona vrisne
Jesi li normalan
Mogla sam tako da poginem ovde

Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst
Slušaj sad ovaj prelaz
Kako je dobar
Ram-tara-ram-tira-tam

Kad je pogledam na neko mesto
A ona stavi ruke preko tog mesta
Kaže što si pokvaren,
Marš tamo

Kad donese ćumur
Na poslužavniku
Evo, malo su mi
Izgorele kiflice kaže
Dok čita ove beleške
Pa se iznervira
Što lažeš, za one kiflice

Kad mi kaže
Bože, koliki ti je nos!
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
Ko Pinokiju...

Kad kaže
Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smeješ
Kad izađe iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dečiji crtež

Kad šmrca na ljubavni film
I kad opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smeh
Pa stane da me gađa
Korama od pomorandže

Kad mi kaže
Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla...

Jovan Nikolić
 
Ćutanje - Jovan Dučić

Ostale su strašne reči nerečene,
Samo tvoje oči, mirne kao tmina,
One su gledale i slušale mene;
Moj bol na tvom uhu pevaše tišina.

Kakva himna srca, ta reč nerečena!
Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje!
Kad tišina zbori mesto nas, reč njena
Ima svu čistotu sna i bolne žudnje.

Ta blaga muzika ljubavi što ćuti,
Ima mir molitve u dubini duha:
Nikada se rečju laži ne pomuti,
Nit se glas poročni dirne našeg sluha.

Ideja u nemi kamen uvajana;
Vera sva u suzi što neće da kâpi;
Ta zakletva što je u neznan čas dâna;
I najviši zakon bola koji vapi.
 
Uteha - Vladislav Petković Dis

Misao se gubi, nestaje i tone
u dolini plača, gde se nada kupa,
gde stradanja žive, gde se suze rone
i gde točak patnji klopara i luta.

I dok mis'o spava, klonula, u miru,
izvija se ljubav na krilima noći,
i sa sobom nosi razlupanu liru,
i kreće se, lebdi po mojoj samoći.

Kao eho sreće, bez šuma i glasa,
preko tajnih snova visinama stremi,
kao zora nebom zračno se talasa,
kao veče u noć gubi se i nemi.

I trag joj ostaje, i slika se stvara:
nebo plavo, vedro, kao njeno oko,
pogled koji priča, teši, razgovara,
pojima i voli i gleda duboko.

Ja osećam dušu i svoju i njenu:
obe, večne, stoje na jednom osmehu,
na jednom prostoru, dalekom vremenu,
koje katkad stupa i šapće utehu.
 
Veliki lov - Karl Sandberg

Ne mogu sad da ti kažem.
Kad me ne bude više
Gonio i vitlao vetar
I kad se pretvori najzad u šapat -
Možda ću, jednom reći.

Kad ružin odsjaj na suncu
Klone u izmaglicu
I kada ruža bude samo minula rumen,
Kada lice koje volim odluta
Kada kapija poslednji put zabruji,
Kada više ne vredi
Mahnuti i reći doviđenja -

Možda ću, jednom, da ti kažem.
Od tebe lepšu ne upoznah;
Lovio sam te i iza svojih misli,
Saginjao sam se pod vetrom
I ispod ruža tražeci te.
Od tebe uzvišeniju
Nikad necu naći.
 
Putnička pesma - Aleksa Šantić

S prelomljenim kopljem sve lutam po svetu,
I oči mi jošte ne videše metu:
Oaze su moje trošni šedrvani,
Slatke urme grki suharci na grani.

Proleće je moje vejavica snega
I sumorna pesma kukavice s brega;
Večeri i zore: oblaci bez duge,
Noći: crne jame i kolevke tuge.

Sve su moje crkve katakombe blede,
Sarkofazi gnjili i krstače sede;
Sve molitve grubi smeh satanskih truba,
Grč i stisak pesti i škrguti zuba.

Samo jednom sreću na putu sam sreo,
Kad me njene duše osu behar beo...
Posle toga stenu, gde se trnje vije,
Nikad više sunce, ogrejalo nije...

S prelomljenim kopljem sve lutam po svetu,
No još oči moje ne videše metu:
Oaze su moje trošni šedrvani,
Slatke urme grki suharci na grani.
 
volim svoje telo kada je s tvojim
telom. Ono je tad nešto posve novo.
Mišići su bolji i ima više žila.
volim tvoje telo. Volim to što ono čini
volim njegove načine. Volim kad osetim kičmu
tvog tela i njegove kosti, podrhtavajuću
-čvrsto-glatko ću koju ću
iznova i iznova i iznova
ljubiti, volim da ljubim ovo i ono tvoje,
volim, polako maženje, uzbuđenih dlačica
tvog naelektrisanog krzna, i to-šta-je-to preko
ploti koja se razdvaja....I oči velike ljubavne-mrve,

i verovatno volim ustreptalost

ispod mene tebe tako nove
 
Da li si mogla da zaboraviš - Herman Hese

Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.
 
Kad sam je drugi put video - Bećković


Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha,
radnice popodne na tudjem balkonu.
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon,
već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava.
O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni,
o koliko ćemo biti sami u svojim grobovima.
 
Pobjego je mlad iz rodnoga grada
ostavio sve što volio je tada
krivih želja vodila ga nada
shvatio je kasno, umrla je mlada
vratila se skitnica gdje tišina vlada
bijele ruže mladosti u vazu od žada
jedan krik nad grobom od tuge i jada
neće vratit mladost,prekasno je sada.
 
Ne odustaj Ines - Arsen Dedić

Ne odustaj, Ines.
Ne odustaj od godina, moja Ines,
drugačijih pokreta i navika,
jer je tvoja soba još uvek topla;
prijatan raspored i retki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba - čudo - tvoja gazdarica je u bolnici..

Uvek si bila drugačija
po boji papira tvojih pisama, po poklonima,
pratila si me do stanice sledećeg jutra oko devet.
A zeleni autobus se ruši
negonjen jesenjim vetrom, kao list,
niz beogradsku padinu.

Ja sam u večernjem odelu i
okružen pogledima.
Ne odustaj, mladosti moja,
ne odustaj, Ines.
 
Ne odustaj Ines - Arsen Dedić

Ne odustaj, Ines.
Ne odustaj od godina, moja Ines,
drugačijih pokreta i navika,
jer je tvoja soba još uvek topla;
prijatan raspored i retki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba - čudo - tvoja gazdarica je u bolnici..

Uvek si bila drugačija
po boji papira tvojih pisama, po poklonima,
pratila si me do stanice sledećeg jutra oko devet.
A zeleni autobus se ruši
negonjen jesenjim vetrom, kao list,
niz beogradsku padinu.

Ja sam u večernjem odelu i
okružen pogledima.
Ne odustaj, mladosti moja,
ne odustaj, Ines.

Ines se dala!
 
Sonet za Fernanda Pesou – Milan Drašković

Usamljeničke noći vreme heteronima,
pesma za Onu stranu apokrifnih stihova,
uz ezoterični znak pri proročkim moćima,
živeti kao stoik za povratak bogova.

Smešna ljubavna pisma i teatar prizora,
spram barokne kupole vrtovi Lisabona,
nijanse svetlosti usred bezmernih prostora,
kroz beskrajne daljine bedemi Oriona.

Uzroci nesanice kod tri poslednja dana,
uz deliće detinjstva talasi Okeana,
zalasci i svitanja prateći galebove.

Dešifrovati stvarnost koračanjem kroz snove,
ukršteni putevi neprohodnih planina,
snovi o Samarkandu dok zove Prozerpina.
 
Bez tvojih pogleda - Vasko Popa

Bez tvojih pogleda reka sam
koju su napustile obale.
Vetar me za ruku vodi,
tvoje ruke odsekao je suton,
bele ulice preda mnom beže.
I prsti se klone moga čela
na kome se svet zapalio.

Reči su mi u travu zarasle,
tišina ti je raznela glas,
stvari mi siva leđa okreću.
Po tami moga tela
opaka svetlost šestari.
 
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?

Ivo Andric
 

Back
Top