Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, ocarana, pod kisom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smijesila si se, i ja sam se smijesio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se

sjeti se toga dana
ne zaboravi

neki covjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kisi k njemu potrcala
radosna, prokisla, ocarana
u njegov zagrljaj pala

sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se sto ti govorim ti
ja kazem ti svima koje volim
cak i onima koje sam jednom vidio
ja kazem ti onima koji se vole
cak i onima koje nisam upoznao.

BARBARA, Zak Prever
 
NEKA

Neka urliču vali
Neka suze tuguju
Neka se tama poput vešala dižu
Neka lutaju paunovi u vrtu

Samo mi ti nemoj plakati
Ne želim ti videti suze trag
Neću da čujem rastanka kiše

Neka nebesa u tvojoj duši svanu
Neka se izvori patnje presuše
Prstima čežnje zagrli me
I stopi me u tvoj lik drag
Zauvek....

Piroska Budisin
 
OVO JE PESMA NAD PESMAMA

KAD DODJEŠ U BILO KOJI GRAD
MATIJA BEĆKOVIĆ - ODLOMAK

"Kad dodješ u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Sve će ti biti odnekud poznato
Kao poljubac već davan nekome
U grad ko zna koji
Kad dodješ ko zna kad
I ko zna odkud
Iz Velje Dubokog ili niotkud
Sasvim svejedno
Sve će biti isto kao da nisi dolazio
I da uopšte ne postojiš
JER PROVIDJENJE NE ŽURI
I NIŠTA NE ZABORAVLJA
I NE FALI MU NI MAŠTE NI IDEJA
DA SVE POVEŽE I ISPUNI
KAO ŠTO JE PISANO
Samo ti ne bi bio isti
I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije

Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodio
I svi gradovi su jedan
Delovi jednoga jedinoga grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu
Da se sretnu sa sobom
Dobro je što si došao
Da se u to uveriš
Baš u Valjevu
I sretneš Veru Pavladoljsku
A čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
Jer si već umro i već vaskrsnuo
I ponovilo se ono što nikad nije bilo."
 
*kiki*:
Nas dan je zelena jabuka
Na dvoje presecena

Gledam te
Ti me ne vidis
Izmedu nas je slepo sunce

Na stepenicama
Zagrljaj nas rastrgnut

Zoves me
Ja te ne cujem
Izmedu nas je gluvi vazduh

Po izlozima
Usne moje traze
Tvoj osmeh

Na raskrsnici
Poljubac nas pregazen

Ruku sam ti dao
Ti je ne osecas
Praznina te je zagrlila

Po trgovima
Suza tvoja trazi
Moje oci

Uvece se dan moj mrtav
S mrtvim danom tvojim sastane

Samo u snu
Istim predelima hodamo

ovo je napisao ko?
 
"...Dosao sam da te nosim
Da se ne bojish
Da ne govoris nema me
Dosao sam da te nosim u kuce mojih predaka
Da ti pricam da noci nema
Da zatvoris ochi
Da ne zaboravish rech po rech
Dosao sam da ti kazem "cuvaj me"
Moj korak je moje ime
Cuvaj me... "
Mozda nije bas po redu,sto je najmanje bitno,ali za mene su ovi stihovi zaista posebni... :) E sad,vi pogodite koji muzicar ih je napisao...
 
Tu Noc Kad Si Se Udavala

Tu noc kad si se udavala
Nitko ne zna zasto si plakala
Da li radi tamjana
Ili starih uspomena.
Tu noc kad si se udavala
Nitko ne zna zasto si plakala
Ili ti je kroz glavu proslo sve.

Tu noc kad si se udavala
Mene pijanog su odnijeli
Moji prijatelji, vjerni psi
Do jutra me tjesili
Da ima milion takvih kao sto si ti
I da cu te preboljeti.

Tu noc kad si se udavala
Meni kroz glavu proslo je ...

Postoje neki drugi svjetovi
Za nas bi bili rajski cvjetovi
O samo da si htjela pobjeci
Ovako stisni zube ne placi.


Tu noc kad si se udavala
Meni kroz glavu proslo je
Tvoje smijesne za maturu haljine
Sandale boje mjesecine.
 
Volim tvoje ruke za igračke
To telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
Što u tvom struku prede i drema.

Kako da nađem reči detinje
Da ti objasnim šta ljubav znači
A da ne ranim to malo zverinje
Usnu na kojoj se mrve kolači.


O. Davičo
 
Zatvorila sam teška vrata moga srca
I ne dajem da uđe, bilo ko da kuca
Noć je kasna i zvezde svuda sjaju
Ti što stojiš u hladnoj noći znaš da smo pri kraju

Ne dam suzi da oklizne i da izda
Ove noći sama plačem iza četiri zida
Kasno je za oproštaj i pokajanje
Ti što stojiš ostaćeš uvek lepa nota za sećanje


Svuda tama, razni zvuci uspomene
Sada idi, nikad nisi pazio na mene
Ostaće nam uspomena što već bledi
Idi idi, biće lakše i meni i tebi....

Piroska Budisin
 
Pitam se često, gde sam u stvari
ko to povlači sudbine nit,
čijom se igrom radja i stari,
ostaje na dnu, postaje mit?

Pomislim nekad, da sam na vrhu,
podamnom gledam ambise, mrak,
a onda bacim pogled ka nebu,
kako sam mali i kad sam jak.

Zoran Dašić- Daša
 
Evo nekih

Zak Prever

LEPI ZIVOT
Kada je zivot zavrsio igru
Smrt sve postavlja na svoje mesto

Zivot se zabavlja citavog trajanja
dok Smrt uredjuje kucu
bez obzira na prasinu koju sakriva pod zastiracem

Toliko ima lepih stvari
koje ona zaboravlja

ili ova

Endre Adi

RODJAK SMRTI

Ja sam rođak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I da poljubim svakog ko odlazi
U daljinu.



Volim bolesne ruže,
Žene kad od čežnje venu,
Volim sumornu, tmurnu
Maglu jesenju.


Volim kucanje tužnih satova,
Njihov samrtni, preteći krik:
Velike Smrti, svete Smrti
Nestalni lik.


Volim one koji putuju,
Koji plaču i bude se bez volje,
U hladnoj zori, pod injem
Sleđeno polje.


Volim umorno odricanje,
Plač bez suza, mir i odmorišta,
Mudraca, pesnika i bolesnika
Utočišta.


Volim onog ko se obmanuo,
Ko je posrnuo, pao i kleo,
Koji ne veruje, koji je tužan:
Svet ovaj ceo.


Ja sam rođak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I da poljubim svakog ko odlazi
U daljinu.
 
Ima nešto

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo obljećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nesto čemu ni sam ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umrjeću...

Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...
DUSKO TRIFUNOVIC
 
SAMOĆA


Samoća je poput kiše,
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gde je uvek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada pre nego svetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tela što nisu ništa našla,
Razočarano dele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…
RILKE
 
U predvečerje iznenada,
niotkog iz dubine gledan,
pojavio se ponad grada
oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho
i on je stao da se žari,
al` oči sviju ljudi bjehu
uprte u zemne stvari.

I svak’ je iš’o svojim putem
za vlašću, zlatom il’ za hljebom,
a on krvareći ljepotu
svojim nebom.

I plovio je sve više
ko da se kani dić’ do Boga,
vjetar visine ga je njiho,
vjetar visine...raznio ga...

Vlado i Bajka ``Oblak`` :)
 
O covece!Uvo otvori!
Sta ponoc duboka zbori?
Spavah ko cvet,
Prenuh se iz dubokog sna.
Dubok je svet
I dublji no sto dan zna.
Dubok je njegov jad...
Jos dublja je radosti neizrecenost.
Jad kaze;Prodji sad!
Al svaka radost hoce vecnost,
Hoce duboku,duboku vecnost...

Fridrih Nice
 
STREPNJA



Ne, nemoj mi prići!Hoću izdaleka

Da volim i želim oka tvoja dva.

Jer sreća je lepa samo dok se čeka,

Dok od sebe samo nagoveštaj da.



Ne,nemoj mi prići!Ima više draži

Ova slatka strepnja,čekanje i stra`.

Sve je mnogo lepše donde dok se traži

O čemu se samo tek po slutnji zna.



Ne,nemoj mi prići!Našto to, i čemu?

Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;

Iz daleka samo divimo se svemu.

Ne,neka mi ne priđu oka tvoja dva.


Desanka Maksimovic
 
Svaka pesma ima vuka,osim jedne,
Najlepse od svih.
Plese u vatrenom krugu,
Na izazov sleze ramenima.
Nadam se da cu otici sa smeskom,
Kao dete u hladnim ostacima sna.
Covek andjeo napokon mi uzima dusu,
Ofelija...Iznenada u svili otidji.
Slavan u smrti...Ludi nemi svedok...

Jim Morrison
 
Hiljade i hiljade godina
Ne bi bilo dovoljno
Da se opiše
Kratki sekund večnosti
U kome si me ti poljubila
U kome sam te ja poljubio
Jednoga zimskoga praskozorja
U Parku Monsuri u Parizu
U Parizu
Na zemlji
Na zemlji koja je zvezda

JACKQUES PREVERT
 
Tebe nema na mojoj javi
Ti si kopija moje volje
Poželiš mi dobrodošlicu za snove
I svako se jutro pitam ko je

Ti ne postojiš za ove ljude
Samo si u šumi snova sakriven
Volela bi da postojiš na javi
A ne samo u bledoj uspomeni

Ja znam da ti postojiš negde
I da mi zato daješ trag
Naći ću te bilo da si i gde
Jer u snovima si mi beskrajno drag.

Piroška Budišin
 
ROMANSA

Na svet sam došao sličan ljudima
koji na srcu nemaju ljusku.

I sve sam menjao u grudima
za jednu pesmu dobru i ljudsku.

U nebo sam se sunovratio.
Sa svima sam se vlažno ljubio.

I kome treba, nežnost vratio.
I kome treba, bol izgubio.

Bičevi grana... Rebra plota...
Vetrovi sumrak za rukav vuku.

Šta sam to imao od života?
Nečiju kosu... Nečiju ruku...

I jedno srce ustreptalo.
I dva-tri osmeha tiha i prosta.

Sve je to ponekad tako malo.
Sve je to, videćeš, sasvim dosta.
Mika Antić
 

Back
Top