Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Herman Hese

"Ravena"

Sve gospe u Raveni kriju
uz dubok pogled,ljupke kretnje
u sebi secanja na proslost
tog grada,praznike i setnje.

A placu tiho poput dece
ko iz dubina bol da klija
i kad se smeju to izgleda
uz tuzni tekst svetla melodija.

I molitve ce poput dece
nezno, s uzivanjem da kazu
i ljubavnu ce rec kazivati
ne znajuci da samo lazu.

I poljupce ce hteti da daju
i neobicno i predano
o tom zivotu znajuci samo
da svima nam je mreti.
 
Pink floyd - Time


Ticking away the moments that make up a dull day
You fritter and waste the hours in an offhand way.
Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way.

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain.
You are young and life is long and there is time to kill today.
And then one day you find ten years have got behind you.
No one told you when to run, you missed the starting gun.

So you run and you run to catch up with the sun but it's sinking
Racing around to come up behind you again.
The sun is the same in a relative way but you're older,
Shorter of breath and one day closer to death.

Every year is getting shorter never seem to find the time.
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the English way
The time is gone, the song is over,
Thought I'd something more to say.
 
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.

Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu
strana..
Da te ne bih pomešao sa mnogima, stojiš
odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikad ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev je veći od prohteva drugih, zato
ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje
darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne uzimaš što bi trebalo.

Tagore..
 
ĆUTLJIVI SASTANAK S PRIJATELJEM

I

Ti pod zemljom. Tu pod mojom nogom.
Već odavno si zemlja. Zar ta zemlja - Ti?
(O Tko da shvati to
da ja jesam i da tebe više nema!)

Zaludu mi je da prislonim lice k ovoj zemlji
i usnama se dotičem tvog groba:
od mene je do tebe, prijatelju, beskraj
i ni bog sam nas ne bi mogo udaljiti jače

Da, prijatelju, ti pod zemljom
I nikad nisi bib tako smiren
i nikad nisi tako ćutao kraj mene kako ćutiš sada

Ti sada zemlja
O zar mogu
da zemlju zovem svojim prijateljem?


II


O kad bih barem vjerovo u uskrsnuće tijela
u onaj sudnji dan
kad bi na glas groma: na silni glas boga
poustali svi mrtvi iz grobova!

Al uskrsnuća nema
i mrtvi sve će sudnje dane prospavati dalje
u vječnost

U zemlju jedini se ljudi kupe poslije smrti
i odatle se ne podižu više
Jedanput i ja tako sastat ću se s tobom
i vječno ćemo biti zajedno
ne, jedno
al ćutajući oba
kako samo zemlja zna da ćuti.

):
 
Vazno je mozda, i to da znamo:
Covek je zeljen tek ako zeli.
I ako sebe celog damo,
Tek onda i mozemo biti celi...

Saznacemo tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne...
I tek onda kad i mi trazimo
Moci ce neko i nas da sretne...


Mika Antic
 
--------------------------------------------------------------------------------

Neznosti

Smisao reci meri se
vestinom precutkivanja
lepotom neizgovorenog

sustina kazivanja samo je tisina
onog najglasnijeg u nama
jedina prava vecnost
samo velicina prolaznosti

da li je vaznije kako TE reci
ili kako precutati

Uvek smo
samo ono sto nam nedostaje
ali
moze li ista
tako da se razlikuje od nas
kao mi sami

Nismo li samo neka granica
sustine i smisla
ono malo beskraja
izmedju nenadjenog i trazenog
neka najcudnija pogodba
UZROKA i POSLEDICE
u izazivanju postojanja
da li je neizvesnost - mogucnost izvesnog
da li je sreca - ne znati mnogo

Nista nije slucajno ili je slucajno sve
covek je ono sto cini
(dosada je najgluplji prigovor postojanju)
da li je jednostavnije biti izuzetak
ili pravilo

Umetnost vode nije u izvoru
vec u zedji
mudrost hleba nije u psenici
nego u gladi

(lepota razumevanja pociva u sumnji)

opravdanje prolaznosti je u stvaranju
u gradjenju necega sto je najvise TI

da li je sposobnost da osmislis
najlepsa umetnost postojanja

da li je vaznije - nadvladati daljine ili znacenja

Ono najvece sto se moze doziveti nije vecnost
vec trenutak

lepota beskonacnosti - mudrost je konacnog

Najvece zadovoljstvo nije u posedovanju vec davanju

da li je sramota biti nesrecan

Znam:
najepse JA nikada nece biti i jedino ja
najlepse OVDE nikada nece biti
i jedino ovde
i TAMO je ovde
sve
samo po sebi ponavljajuci se
ostaje neponovljeno

da li je postojanje - mudrost moguceg
da li je sreca - voleti mnogo.

M.Golic
 
To-morrow,
and to-morrow,
and to-morrow,
Creeps in this petty pace from day to day
To the last syllable of recorded time,
And all our yesterdays have lighted fools
The way to dusty death.Out,out,brief candle!
Life`s but a walking shadow,a poor player,
That struts and frets his hour upon the stage
And then is heard no more;
It is a tale told by an idiot,
Full of sound and fury,
Signifying nothing.
 
MOJA DOMOVINA

Ne plačem samo s bolom svoga srca
Rad zemlje ove uboge i gole;
Mene sve rane moga roda bole,
I moja duša s njim pati i grca.


Ovdje, u bolu srca istrzana,
Ja nosim kletve svih patnji i muka,
I krv što kapa sa dušmanskih ruka
To je krv moja iz mojijeh rana
.

U meni cvile duše miliona -
Moj svaki uzdah, svaka suza bona,
Njihovim bolom vapije i ište.

I svuda gde je srpska duša koja,
Tamo je meni otadžbina moja,
Moj dom i moje rođeno ognjište.



Нека нам ови стихови буду опомена и путоказ, да нам се не понове страдања!
05. август '95. - 05. август '07.
 
Djordje Balasevic
Jaroslava

Umesto molitve rekla si
o tom cu misliti sutra
sa sminkom od gara,
ko Skarlet O'Hara tvoj preslikan lik
i dugo plutala ko brodolomnik
ka obali jutra
nekad tisina zna prepasti dzina,
kad ispusti krik
jos jednu noc si izgurala sama
Cehov je zaspao blazenim snom
ni ne zna da je
orgijala tama pod prozorom
vetar je vezbao violoncelo
ceznjive skale u nedogled
zora ti brizljivo pipnula celo
negde u tebi je goreo led

Princezo, javi se
jos imam dzep u kom se
hladni prsti zgreju
posalji poruku da vidim jednom
to pisamce na displeju
sve mi nedostaje
cuvam u damastu
jos kalup tvoga vrata
princezo, dosta je
dve i po godine
smo taoci inata
sta ti je

Plima banalnosti tvoj svet
zapljuskuje kao Atlantidu
dok smrka bioskop,
fali ti neko da napravi geg
da ti za rodjendan ispise sonet
na komsijskom zidu
i s bendom cigana
pod tvojim prozorom utaba sneg
na podmetacu jos crtam tvoj profil
suvisna pitanja izbegavam fintom
ime ti ispisem u svakoj strofi
nevidljivom tintom
pod mojom jelkom do proleca stoji
jedino dar tebi namenjen
zauvek fosil tvog struka postoji
na mome dlanu okamenjen

Princezo, javi se
neke se pobede dobijaju na juris
ne tvrdoglavi se
priznajem javno da se genijalno duris
opasno postaje
na durske akorde se paucina hvata
princezo,dosta je
dve i po godine
smo taoci inata
princezo,dosta je
 
Dusko Trifunovic-Ima neka tajna veza

Ima neka tajna veza
za sve ljude zakon krut
njome covjek sebe veze
kada bira neki put

Sidro koje ladju cuva
da ne bude buri plijen
tone skupa sa tom ladjom
jer je ono dio nje

Ima neka tajna veza
tajna veza za sve nas
ima neka tajna veza
tajna veza za sve nas
___________________________________

Djordje Balasevic -Portret zivota mog

Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraz mraza na oknu prozora
Jedne noci ko ova znace Bog
Doslikacu portret zivota svog

Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumace
Djavo prste u farbu umace

Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...

I lila tamnu ceznjivu,
I boju breskve neznu
I sramezljivu
Svetlo sivu nepogresivu

Roze nadjoh medj' starim pismima
Modru vrpcu nad teskim mislima
Ukrah ridju iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova...

Uzeh oker sa svece svecarske
Drap sa svilene masne becarske
Mrku s tambure tuznih tonova
A cinober sa nosa klovnova

Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...

A crnu nisi stedela
Ali bez nje bi bela,
Jos izbledela
Bez crne bela ne bi vredela

Srce je moje napuklo
K'o kora starog bagrema
Al' u tvom oku
Kao lane zadrema.

I jedva kao sapat ti
Nicu po uglovima
Zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati

Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tisine propada
Jedne noci k'o ova, znace Bog
Doslikacu portret zivota svog

________________________________


Djordje Balasevic-Ziveti slobodno

Davno ti je vrag zaseo na prag
zemljo Srbijo
niko ziv se ne seca tolikih nesreca
za jednog vezira

Oko tebe komsije podizu bedeme
jeda i prezira
e tog jos nije bilo, ludama je milo
a ostale je stid

Crne hronike i harmonike
sitan Rock n' Roll
bajke da na kraju ponajbolji ostaju
vise ne prolaze, ne, ne

S tamne strane globusa bolje se vidi
da najbolji odlaze
plocnici Toronta, oci boje fronta
lozinka svih nas

Na sta se prica svodi, ej
parole o slobodi
setaci, preletaci, slaba potpora
nije to glava-pismo

Ili jesmo ili nismo
ovo srce bubnja
vecni tam-tam otpora

Ziveti slobodno, svetom se oriti
okicen perom sokola
za urok protiv okova
ziveti slobodno, pesmom pokoriti
tvoj steg na svakom gradu je
gde ti se neko raduje

Probati jug k'o zrno grozdja
sa dlana bogorodice
liznuti so sa onog gvozdja
za koje vezu brodice

Slusati vetre kako gude
u bele stepske jasene
zajetiti vode koje bude
gene u tebi spasene

Al' cim se pomene fantom promene
sevnu slemovi
o zali Boze matore, oni se zatvore
cim gazde podviknu

Upiru se deca da rodjene oceve
od lazi odviknu
sta na kraju bidne, pa znas
putnici za Sidnej, hajmo, izlaz taj i taj

Dokle, bre, da nas voza
zli carobnjak iz Oza
dokle taj glupi dzoker
cuti, dobro je, ma nije

I citav plen da skupe
pa ne mogu da vas kupe
da vam mladost kao
sitan kusur odbroje

Svako je jutro novo usce
poteci kao recica
neka se trnje plete gusce
nebo je tvoja precica

I zdrobi lazne dijamante
k'o ljusku supljeg oraha
nek' bulevari sveta pamte
muziku tvojih koraka
 
Zavole bela mirisna ruža crni bodljikavi trn. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da je ruža zavolela trn?

I kada mu ona u jednu bisernu zoru reče kako ga voli, on se grohotom i prezrivo nasmeja. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da se trn prezrivo nasmejao?

A kada jednoga dana neko htede uzbrati belu mirisnu ružu, trn mu izbode ruke. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da mu je trn izbo ruke?

Desanka Maksimovic
 
Nas dan je zelena jabuka
Na dvoje presecena

Gledam te
Ti me ne vidis
Izmedu nas je slepo sunce

Na stepenicama
Zagrljaj nas rastrgnut

Zoves me
Ja te ne cujem
Izmedu nas je gluvi vazduh

Po izlozima
Usne moje traze
Tvoj osmeh

Na raskrsnici
Poljubac nas pregazen

Ruku sam ti dao
Ti je ne osecas
Praznina te je zagrlila

Po trgovima
Suza tvoja trazi
Moje oci

Uvece se dan moj mrtav
S mrtvim danom tvojim sastane

Samo u snu
Istim predelima hodamo
 
Ноћу
када склопим очи
гледам те док спаваш
Гледам твоје ухо, нос, усне...
Гледам и бојим се
бојим се да не помислим нешто
ружно, глупо...
Покушавам да сањам будан
јер ако заспем нестаће
И гледам, гледам...маштам
Тихо одлазим...



написано у ситне вруће сате...
 
DAJ MI SNAGE...

Daj mi snage
Da volim i kad je teško
Da praštam i kad nemam snage
Da želim i kad nastupe suše
Daj mi snage
Da verujem i kad ne čujem zvona
Da nađem put i kad se izgubim
Da se molim i kad nas nema
Daj mi snage
Da izdržim i kad stanem
Da plivem i kad tonem
Da se dignem i kad padnem
Daj mi snage
Da prepoznam boje boli
Da vidim koliko me ko voli
Da ćutim i kad bi nešto rekla
Daj mi snage.

Piroška Budišin
 
Mostovi

U meni večeras jedna reka
razbila ogromna brda daleka,
muči se, urliče, razmiče klance
i kida svoje zelene lance
i rije kroz moje srce i peče
i kroz oči mi kipi i teče.

U tebi večeras ta ista reka
čudno je meka.
I čas je srebrna.
I čas je plava.
U njoj se tišina odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.
Zato su naše sreće i tuge
uvek drukčije istovetne.

Mika Antic
 
~~~

Sijalicu dobru palis
U tuzi mojoj smedjoj

Livadu mi prostires
Na grudima svojim

Golubove okupljas
U radosti mojoj bele

Cigaretu mojih briga
U srcu svome gasis

U grozdu tamjanike
Na moje usne cekas


~~~
 

Back
Top