Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
LJUBAV I HRABROST

Volio sam onu priču
gdje Kegni boksuje
u ringu,
dobija batine
da dođe do para,
za časove muzike
svoga brata -
brata koji želi da bude
pijanista.
Rekli su da je
veliki talenat,
ali obojica su došli iz
bijednog predgrađa i
tako se Kegni penje u ring
nanovo i nanovo
da bi njegov talentovani brat
postao pijanista.
Kegni čak gubi djevojku –
u korist svoga brata
i završava se tako što brat uspijeva
(u Karnegi Holu, čini mi se)
a Kegni
izubijan i poluslijep,
stoji kraj kioska
i sa radija sluša prenos
koncerta svog brata
i, naravno, djevojka je u
dvorani
puna obožavanja,
ushićenih očiju,
a Kegni grije ruke nad
vatricom,
sam na zimi
sluša radio
dok njegov brat svira
na klaviru.
Kegni
koji pojma nema o muzici
čuje aplauz i
vjeruje da su
sve te batine što ih je dobio,
vrijedile nešto.

Čarls Bukovski
 
Вече

Као златне токе крвљу покопане,
Доле пада сунце за гору, за гране.

И све немо ћути, не миче се ништа...
Та најбољи витез паде са бојишта!

У срцу се живот застрашеном таји.
Само ветар хуји... То су уздисаји;

А славуји тихо уз песмицу жале,
Не би ли и хладне стене заплакале.

Немо поток бежи - ко зна куда тежи! -
Можда гробу своме, мору хлађаноме.

Све у мртвом сану мрка поноћ нађе.
Све је изумрло. Сад месец изађе.

Смртно бледа лица горе, небу лети:
Погинули витез ено се посвети!

Ђура Јакшић
 
NE RUŠI MOSTOVE

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
Kad nema mostova uzalud je čeznuti,
Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene.
U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti,
Mogle bi te nazad nagnati uspomene...

Ivo Andrić
 
NE RUŠI MOSTOVE

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
Kad nema mostova uzalud je čeznuti,
Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene.
U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti,
Mogle bi te nazad nagnati uspomene...

Ivo Andrić

Odgovorio bi mu Dilan Tomas:

When one burns one's bridges, what a very nice fire it makes.
 
481072_218574714984052_1573697111_n.jpg

:mrgreen:
 
KESTEN

Najtužnije je otići
iz kuće u jesensko jutro
kad ne sluti ništa povratak skori

Kesten pred kućom što ga je
posadio naš otac raste u našim očima

majka je sitna
možeš je na rukama nositi

na polici stoje staklenke
u kojima su slastice
kao božice slatkih usana
sačuvale okus
vječne mladosti

vojnici u kutu ladice ostat će
do konca svijeta olovni

a svemogući Bog koji je miješao
gorčinu sa slašću
visi na zidu bespomoćan
i loše naslikan

Djetinjstvo je kao izlizani lik
na zlatnoj moneti koja zveči
Čisto.

Tadeuš Ruževič
 
NISAM SIGURAN DA POSTOJIM

Nisam siguran da postojim,
u stvari. Ja sam svi pisci
koje sam poznavao,
svi ljudi koje sam sreo,
sve žene koje sam volio;
svi gradovi koje sam posjetio.
Nisam ni u šta siguran,
ne znam ništa.
Možeš li zamisliti da čak ne znam
ni datum svoje smrti?

H. L. Borhes
 
Yes, how many times must a man look up
Before he can see the sky?
Yes, how many ears must one man have
Before he can hear people cry?
Yes, how many deaths will it take till he knows
That too many people have died?

Bob Dylan - Blowin' in the wind
 
Robovima

Ne ubijajte pseto ni vuka.
Nećete skinuti jaram s vrata -
nema slobode,
dok vam ruka
miluje decu, i sestru i brata.

Ne tražite po ulicama mračnim,
ritu i blud, što crveni.
Eno vam rita na posteljama bračnim,
a sram u ljubljenoj ženi.

Kad ubijete sina svog
prsnuće lanci, i pasti Bog.

Jer laže vas najmilije,
jer sram je, što pesme slave,
za čim vam suza lije
i bono klonu glave!

U noći za čim tugujete,
što kujete u zvezde,
što mole crkve svete,
i hoće vojske, što jezde.

Jer čast veziva ruke,
i ponos rađa jauke,
i srce tera preko mora
u šumu,
gde se glođe kora.

Slava će doći,
kad vas povedu ubice.
Kad reč vam bude krv, i
plamen.


Sunce će vam obasjati lice,
kad vidi, da vas se zmije ne plaše,
no majke vaše, majke vaše.

Robovi ste dok imate suze,
čast vaša beše što slobodu uze,
a vrati će je mržnja, greh, i
kamen.

Crnjak od Crnjanskog:)
 
TAJANSTVENA

Toliko sam puta sanjao o tebi,
Toliko lutao, toliko govorio,
Toliko voleo tvoju senku,
Da mi više ništa nije ostalo od tebe.

Ostaje mi samo da budem senka među senkama,
Da budem sto puta više senka nego senka,
Da budem samo senka koja će dolaziti
I ponovo navraćati u tvoj život pun sunca.

Rober Desnos
 
Орао

Близу до неба гора је чарна;
Не треба орлу, тек један лет,
- Само да пусти крила немарна -
Презр'о је давно презрени свет.

По тамној магли тешког вихора
Неће на земљу ни небо, хол;
Небо му с' чини да пасти мора,
А пуста земља - сам један бол.

Тако се вије, облаке гони;
Презирућ' гледа у сунчан зрак...
Стреловит после на земљу рони,
И крвљу капље земаљски мрак.

Ђура Јакшић
 
***

Da stigneš onamo,
Da stigneš gde si, odeš ondande gde nisi,
Moraš ići putem gde nema zanosa.
Da stigneš do onoga što ne znaš
Moraš ići putem koji je put neznanja,
Da poseduješ ono što ne poseduješ
Moraš ići putem lišenja poseda,
Da dopreš do onoga što nisi
Moraš proći putem na kom nisi.
A ono što znaš jedino je što znaš
I ono što je tvoje ono je što nije tvoje
I gde jesi jeste gde nisi.

T. S. Eliot
 
Pismo ženi

Tko od nas nije na palubi tako

psovao, bljuvao, padao s nogu?

Malo je tih sto sasvim lako

valjanje takvo podnijeti mogu.



Tada sam i ja,

uz huku voda,

no dobro znajuci sto radim,

sisao na dno ovog broda,

jer povracanja tog se gadim.
 
O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Milan Rakic
 
Čekaj me - Konstantin Simonov

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...
 
Il faut tourner la page
Changer de paysage
Le pied sur une berge
Vierge
Il faut tourner la page
Toucher l'autre rivage
Littoral inconnu
Nu
Et là, enlacer l'arbre
La colonne de marbre
Qui fuse dans le ciel
Tel
Que tu quittes la terre
Vers un point solitaire
Constellé de pluriel
Il faut tourner la page...
Redevenir tout simple
Comme ces âmes saintes
Qui disent dans leurs yeux
Mieux
Que toutes les facondes
Des redresseurs de monde
Des faussaires de Dieu
Il faut tourner la page
Jeter le vieux cahier
Le vieux cahier des charges
Oh yeah
Il faut faire silence
Traversé d'une lance
Qui fait saigner un sang
Blanc
Il faut tourner la page
Aborder le rivage
Où rien ne fait semblant
Saluer le mystère
Sourire
Et puis se taire
 
Moji prijatelji pjevaju preko radija
u gluhe noćne sate
satjerani u posebne programe
u svoje tamne rezervate

Moji prijatelji pjevaju preko radija
svoje sudbine, bećari, antikonformisti
njih slušaju noćni brodolomci
ljubavnici, ku.rve i taksisti

Moji prijatelji pjevaju preko radija
pod finim pokrovom tame
kada više nemaju što reći
spikeri, hit pjevači i reklame

Moji prijatelji pjevaju preko radija
- kada pjevaju Paoli i Ferre?
kad je potrošen šećer dana
a pije se kava gorka- otrovana

Moji prijatelji pjevaju preko radija
kad to narodu ne smeta
jer strogo se pazi da ne naruše
prekrasnu sliku svijeta

Arsen Dedić
 
Kad odeš


Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se
Kad bežiš, pobegni naglo i plači kad si daleko
Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole
Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.

Požuri da te suza ne stigne i ne opeče
Pazi da te oko ne vidi i ne skameni
Juri da te ruka ne potraži, ruka snena
Stazi se svojoj jedinoj vrati, sebičnom sebi.

Zoran Radmilović
 
S DŽEPOVIMA MAJKO
PUNIM RAZNOG CVEĆA

Zašto ratnik nisam da posmatram ptice
i na jesen primim medalju od čička
što mesečar nisam, pa da nehotice
izlazim kroz prozor svojega sobička.

A odžačar da sam gore u visini
imale bi laste svoja pristaništa
ili staklorezac kojemu se čini
kada drži staklo da ne radi ništa.

Zašto majko nisam postao vatrogasac
da zalivam zumbul dok nam kuća gori
ili pekar beli, pa da stavljam kvasac
na Mesec kad počne tama da me mori.

Užarima visi na konopcu sreća...
izučivši višu školu za dželata
s džepovima majko punim raznog cveća
naći ćeš me da se ljuljam ispod vrata.

Miljenko Žuborski
 
Божји дар

Та зар се један над' о од људи?
Једног је клетва стизала зар?...
Многе су терет носиле груди -
Клетва је, срце, божији дар.

Не очајавај! Стрпљиво само
Суђењу своме ступај у коб.
Будућност? - Ми је не гледамо.
Можда спасења доноси гроб.

Ви' ш како поток раскидан, жури
Кроз хладну гору, камен и дол;
Смеје се грому, пркоси бури,
Па гором мирно проноси бол.

Често над њиме орлови сами
Окрећу тихо лагани лет,
Па тамо горе, у вишњој тами,
Презиру давно презрени свет.

Не очајавај! Стрпљиво само
Суђењу своме ступај у коб.
Та и ја и ти - ми једно знамо,
Да нам спасења доноси гроб.

Ђура Јакшић
 
" Kad dođes u bilo koji grad...
Doći ćeš putem kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moras ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.
...

Dok dođe u tvoj zivot
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine ...."
 

Back
Top