Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti samo moji - sve je drugo tuđe. Grešio sam mnogo, učio da stradam leteo sam iznad vaše mere stroge grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam svojim divnim greshom da usrećim mnoge. Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće grešio i za vas, koji niste smeli, pa sad deo moga greha niko neće a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
D.Trifunović
 
"Ako me pitaš gde su te šume, reći ću ti: u pepelu...
Ja želim samo jedno: da veruješ u taj pepeo.
A to ćeš zaista moći ako shvatiš da vreme treba pobedjivati,
što svešću, što pesmom, što zaboravom,
ali nikada nadom, niti onim što je već ostvareno.
Dakle, vatrom koja je vrlo slična praznini, a ne senkom."

"Vatra vatru ne gori"

Branko Miljković
 
,,Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.''

Tin :heart:
 
JESENJE JUTRO

Obukoh se
Prozoru priđoh,
A vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
I cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
Izusti: "Jesen".

Ta riječ je bila tako svježa
Ko naranča na grani
Nakon kiše.

Dobriša Cesarić
 
ZIMSKA IDILA
(ILI O VEŠANJU DUŠE PESNIKA)


Sinoć je pucao dub
Zimi je teško
sklepati vešala

Pred vratima
Smrznuta barica
nebeske vode

U nedoumici
Anđeo ispred praga
besanu provede noć

Duša mi već odneta
Svakodnevica
ne trpi ogledala

Vremena mnoštvo
O vaskrslima
ni pomena


Zosim Popac
 
A kad mi dođe da prsne glava
od tog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: ˝Evo me naj!˝
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske kolute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljenske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

Predivno:)
 
Oda srećnom danu

Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srećan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan.

Pablo Neruda
 
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Vesna Parun
 
EKSTAZA


Ostaće daleko za mnom ovi puti,
Nestaće i ove suze kud i druge,
Ja ću nove želje u svom srcu čuti,
Kao nove laste. U večeri duge,

Prah srebrnih zvezda dok lagano pada,
I s cveća se diže svila, kao kose,
Moja nova ljubav rodiće se tada
Kao novi listak i nova kap rose.

I kraj druge žene ja ću da se nadam,
I da svoje srce rasipam i gubim:
I opet misleći da prvi put stradam,
I prvi put želim, i prvi put ljubim.

Jovan Dučić
 
Svaka latica što odleti, proleću oduzme nešto.
Vetar ih svuda razvejava, tek tako, i da me rastuži, i da me razveseli.
Da mi je samo da se nagledam cveća, pre nego što opadne.
Da mi je da mi nikad ne dojadi vino, makar i tugom naliveno.

U malom paviljonu, pokraj potoka, gnezde se ptice ribolovke.
Na visokoj humci u dnu vrta, jednorog spava.

Prodreš li u suštinu stvari, izbićeš na trag sreće.
I čemu, onda, sputavati tela prolaznim imenima?

nepoznati haiku pesnik
 
Druga ljubav

Ako bi se kod mene jednom,ma kada,javila druga ljubav
biće joj teško sa mnom.
Ona će morati da ima isto lice kao i moja prva ljubav.
Isti čuperak.Isti prćast nos.Istu boju očiju.
Isti hod.Iste navike.Istu čak i adresu.
U stvari,to i ne bi bila moja druga ljubav,
To bi bio prosto nastavak moje prve ljubavi,moje jedine ljubavi.

Izet Sarajlić
 
I gledajuci svrh zaspalih njiva
kako se spusta nema polutama,
ti neces znati sta u meni biva -
da ja u tebi volim sebe sama.

Za taj trenutak zivota i milja
zad zatreperi cela moja snaga,
nek te srce moje blagosilja
al' ne volim te, ne volim te draga.


Milan Rakic.
 
Biti srećan

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

- Herman Hesse
Uvek kada čitam nešto gde se spominje duša dotakne mi dušu.
 
Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruku i vezanja za dušu.I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se,a društvo ne znači sigurnost.I naučiš da poljupci nisu ugovori,a pokloni obećanja.I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju,s ljupkošću odraslog čovjeka a ne tugom djeteta.I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas,jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu,umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće."

H.L.Borhes
 
MOLITVA

Molim ,
za sunce u Tvojim
očima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za Tebe jedina Ljubavi
moja.

Molim, da ruže ne venu
kao sjećanje,
da nijednu suzu ne
puste više.

Molim, za Tvoje riječi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.

Molim, da samoća
ne boli više,
da dođeš u moj svijet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa Tobom
bude vječnost.

Molim , da Tvoje ruke
otope led moga života,
da vrijeme izbriše boli,
da srce zakuca još jače.

Molim, da ne živim od
sjećanja koja se gase,
da nikada, postane zauvijek.
Molim, molim za LJUBAV...


Vesna Parun
 
Probaš i uspeš...

I odjednom sam shvatio:
postoje reči bez usana.
I verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga što je ispred nas,
kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti,
a ti probaš i uspeš.

Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš
i da se bojiš svetlosti.
A ti se čvrsto zarekneš i hipnotišeš sunce.

Objašnjavanjem stvari,
oduzimamo im nešto od one lepe čarolije,
od onog zlatastog omota,
ispod kojeg se kriju tolika čudesna
značenja svega što izgleda isto.

Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene.
Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena,
ostaje samo smisao kao čudo svih čuđenja.

M. Antić
 
Ništarija



Ništarijo spavala si
I sanjala da si nešto
Nešto se zapalilo
Plamen se previjao
U mukama slepim

Probudila si se ništarijo
I grejala leđa
Na plamenu iz sna

Nisi videla muke plamena
Čitave svetove muka
Kratkovida su ti leđa

Ništarijo zaspala si opet
I sanjala da si ništa

Plamen se ugasio
Muke su njegove progledale
I ugasile se i one blažene

V.Popa
 

Back
Top