Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
igramo se
razmjenjujući poglede
blagorazmaknutih usana
koje smo poslali da se dodiruju
u međuprostoru
žamor je, al' je glasnija
tišina između nas

koji vodimo ljubav kroz igru pogleda.
 
sjećaš se
jednom si me pitao što bismo
nas dvoje sa sobom
kad bismo se u trenutku našli
zajedno tu

jedno drugim razbili bi zidove
rekoh bez razmišljanja
gledajuć te kako ulaziš kroz
vrata prazne odaje
budna, a u snu

neću više pričati o ljubavi
ljubavi, neka bude po tvom
imena su naša ipak znala samo strast
a i zidovi su, konačno,
samo zidovima ostali. pomorandzo - Lj.

:heart::heart::heart:
 
... Союз нерушимый республик свободных
Сплотила навеки Великая Русь.
Да здравствует созданный волей народов
Единый, могучий Советский Союз
...
 
..."Ми ако роса на самотне биљке,
падамо тихо на сва срца бона,
и у ноћ хладну многих милиона,
сносимо топле божије свјетиљке"...
 
Nesanica

Mesec u ponoc visi
pred mojim prozorom.
Sa njegovim svetlom
dolazi povorka mojih secanja
i nastavlja se nesanica.
Nikada mesec ne mesecari.
Dokaz su toliki casovi
posmatranja iz sobe.
Nije to znao ni pesnik
koji ipak veruje da je dobro
sto se manje spava, a vise sanja.

Hezus Orta Ruiz
 
Kosovo Polje - Vasko Popa

Polje kao svako
Dlan i po zelenila

Mlad mesec kosi
Pšenicu selicu
Dva ukrštena sunčeva zraka
Slažu je u krstine

Kos naglas čita
Tajna slova rasuta po polju

Božuri stasali do neba
Služe četiri crna vetra
Sjedinjenom krvlju bojovnika.

Polje kao nijedno
Nad njim nebo
Pod njim nebo.
 
iza leđa držim obje ruke
poput dječaka iz priče o sretnogorkoj prvoj ljubavi stišćem u znojnim šakama zamotuljčiće
u svakom po jedan kristal

davno su stvoreni da bi trajali mnogo dulje od onog trena kad ih prenesem u tvoje ruke

znam
znat ćeš ih čuvati i bolje od mene
 
... Я тот, которому внимала
Ты в полуночной тишине,
Чья мысль душе твоей шептала,
Чью грусть ты смутно отгадала,
Чей образ видела во сне.
Я тот, чей взор надежду губит;
Я тот, кого никто не любит;
Я бич рабов моих земных,
Я царь познанья и свободы,
Я враг небес, я зло природы,
И, видишь, — я у ног твоих! ...


... Mihail Jurjevič Ljermontov - „Demon“
 
Poslednja izmena:
Ako mož da se potrudiš tolko da prevedeš ovde su dozvoljeni samo ruski i engleŠki...
Ovo su ti usne
Koje vraćam
Tvome vratu

Ovo mi je mesečina
Koju skidam
Sa ramena tvojih

Izgubili smo se
U nepreglednim šumama
Našega sastanka

U dlanovima mojim
Zalaze i sviću
Jabučice tvoje

U grlu tvome
Pale se i gase
Zvezde moje plahe

Pronašli smo se
Na zlatnoj visoravni
Daleko u nama

Vasko Popa
 
Drumovi će poželjet' ludaka


Drumovi će poželjet' ludaka,
a ludaka više biti neće,
vjekovima za njima će plakat'
ojađeno nebo i drveće.

Na gradove udariće trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostaće bez glava
da bi bili sa travom u skladu.

Neće biti toga ko će smjeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teške omorine ljeti
svijetom će vladati dosada.

I ljudi će poći u povratak,
opčinjeni minulim stoljećem...
Drumovi će poželjet' ludaka,
a ludaka više biti neće
 
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.
 
Uvek Majakovski.
Odjednom, vrata zacvileše,
k'o da krčma zub na zub ne može da sastavi.
Ušla si osorna, kao "na!"
gužvajući rukavice kao luda, i rekla:
"Da, znate, ja ću da se udam."

Pa šta, udajte se.
Ništa nije bilo. Izdržaću.
Gledajte - ja sam spokojan ko bilo pokojnika.

Sećate se?
Govorili ste: "Džek London, novac, ljubav, strasti" -
a ja videh jedno: vi ste Đokonda koju treba ukrasti!
Opet ću ljubav u terevenkama utući,
povije obrva ozarivši vatrom.
Pa šta!
Ponekad i u izgoreloj kući skitnice pronađu dom!

Izazivate?
"Manje no prosjak kopejaka vi imate smaragde bezumlja".
Setite se!
Pala je Pompeja od razdraženog Vezuva!
 
koliko li je samo truda, vremena
i ljubavi uložila
u slaganje svojega mozaika...
da bi ga konačno odnijela majstoru
na uokvirenje...
majstorima se uvijek žuri
i uvijek sve znaju najbolje
njen mozaik na zidu sad stoji nakrivo
majstor tog dana nije bio baš od volje.....
 
Homeric Hymn 32 to Selene (trans. Evelyn-White) (Greek epic C7th - 4th B.C.) :
"And next, sweet voiced Mousai (Muses), daughters of Zeus, well skilled in song, tell of the long-winged Mene (Moon). From her immortal head a radiance is shown from heaven and embraces earth; and great is the beauty that ariseth from her shining light. The air, unlit before, glows with the light of her golden crown, and her rays beam clear, whensoever bright Selene having bathed her lovely body in the waters of Okeanos, and donned her far-gleaming raiment, and yoked her strong-necked, shining team, and drives on her long-maned horses at full speed, at eventime in the mid-month: then her great orbit is full and then her beams shine brightest as she increases. So she is a sure token and a sign to mortal men.
Once Kronides [Zeus] was joined with her in love; and she conceived an bare a daughter Pandeia, exceeding lovely amongst the deathless gods. Hail, white-armed goddess, bright Selene, mild, bright-tressed queen! And now I will leave you and sing the glorious of men half-divine, whose deeds minstrels, the servants of the Mousai, celebrate with lovely lips."

Orphic Hymn 9 to Selene (trans. Taylor) (Greek hymns C3rd B.C. to 2nd A.D.) :
"To Selene (Moon), Fumigation from Aromatics. Hear, goddess queen (thea basileia), diffusing silver light, bull-horned, and wandering through the gloom of night. With stars surrounded, and with circuit wide night’s torch extending, through the heavens you ride: female and male, with silvery rays you shine, and now full-orbed, now tending to decline. Mother of ages, fruit-producing Mene (Moon), whose amber orb makes night’s reflected noon: lover of horses, splendid queen of night, all-seeing power, bedecked with starry light, lover of vigilance, the foe of strife, in peace rejoicing, and a prudent life: fair lamp of night, its ornament and friend, who givest to nature’s works their destined end. Queen of the stars, all-wise Goddess, hail! Decked with a graceful robe and amble veil. Come, blessed Goddess, prudent, starry, bright, come, moony-lamp, with chaste and splendid light, shine on these sacred rites with prosperous rays, and pleased accept thy suppliants’ mystic praise."
 

Back
Top