Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Lako je lagano umreti

Lagano umire onaj koji ne putuje,
Onaj koji ne cita,
Onaj koji ne sluša muziku,
Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
Onaj koji ne prihvata pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
Postavljajuci sebi svaki dan ista ogranicenja.
Onaj koji ne menja rutinu,
Onaj koji se ne usuduje odenuti u novu boju,
I ne prica s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
Onaj koji beži od strasti i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj ocima i napuštenim srcima.

Lagano umire
Onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan
Svojim poslom ili svojom ljubavi,
Onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti
Radi nesigurnosti,
I koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi nece dozvoliti,
Niti jednom u svom životu
Da pobegne od smislenih saveta...

Živi danas.
Riskiraj danas.
Ucini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda
 
Nije moje što stekao nisam
I što pusta podade mi sreća,
Već je moje što sam dohvatio
Trateć svoju od njedarca krvcu.

Nije visok tko na visu stoji,
Nit je velik tko se velik rodi,
Već je visok tko u nizu stoji
I visinom nadmaša visine.
A velik je tko se malen rodi
A kad pane, golem grob mu treba

(Ivan Mažuranić: Javor)
 
"....Usla si
osorna, kao "na!"
guzvajuci rukavice kao luda,
i rekla: "Da, znate, ja cu da se udam."
Pa sta, udajte se.
Nista nije bilo.
Izdrzacu.
Gledajte - ja sam spokojan ko
bilo
pokojnika.
Sjecate se?
Govorili ste:
"Dzek London, novac, ljubav, strasti" -
a ja vidjeh samo jedno:
vi ste Djokonda,
koju treba ukrasti!
I ukrali su je.
Opet cu ljubav u terevenkama utuci
povije obrva ozarivsi vatrom.
Pa sta!
Ponekad i u izgorjeloj kuci
skitnice nadju dom!.... "
 
Doći će smrt i imaće tvoje oči
ta smrt što nas saleće
od jutra do večeri, besana
i gluva, kao stara griža savesti
ili besmislena mana.Tvoje oči
biće uzaludna reč,
prigušen krik, muk
Vidiš ih tako svakog jutra
kada se nadnosiš nad sobom
u ogledalu. O draga nado,
toga dana i mi ćemo znati
da jesi život i ništavilo.. . .


Paveze Čezare
 
Doći će smrt i imaće tvoje oči
ta smrt što nas saleće
od jutra do večeri, besana
i gluva, kao stara griža savesti
ili besmislena mana.Tvoje oči
biće uzaludna reč,
prigušen krik, muk
Vidiš ih tako svakog jutra
kada se nadnosiš nad sobom
u ogledalu. O draga nado,
toga dana i mi ćemo znati
da jesi život i ništavilo.. . .


Paveze Čezare

Verrà la morte e avrà i tuoi occhi-
questa morte che ci accompagna
dal mattino alla sera, insonne,
sorda, come un vecchio rimorso
o un vizio assurdo. I tuoi occhi
saranno una vana parola,
un grido taciuto, un silenzio.
Così li vedi ogni mattina
quando su te sola ti pieghi
nello specchio. O cara speranza,
quel giorno sapremo anche noi
che sei la vita e sei il nulla

Per tutti la morte ha uno sguardo.
Verrà la morte e avrà i tuoi occhi.
Sarà come smettere un vizio,
come vedere nello specchio
riemergere un viso morto,
come ascoltare un labbro chiuso.
Scenderemo nel gorgo muti.

Ух...

Један од мојих дражих... :mrgreen:
 
Kao sto vec napisah u slicnoj temi:
ALBATROS

tom knezu oblaka i pesnik je slican
on se s burom druzi, munjom poji oci
ali na tlu sputan i zemlji nevican
divovska mu krila smetaju da kroci


Verovatno zvuci smesno ali meni se place uvek kada procitam ove stihove, s obzirom da su mi se pojedini cak i smejali u srednjoj sto pisem pesme.
 

Back
Top