Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Screenshot_20230819-231847.jpg
 
Blaze Koneski - Majska noc

Svu noc je sanjam.
Budim se povremeno tek koliko da osetim da je zapravo nema,
da je realnost nemilosrdno prosta i jasna.
Nezasticeno je moje srce u ovakvoj noci,razgoljeno za patnju.

U snu ja s njom razgovaram,prilazim joj, ne mogu da savladam prokletu granicu izmedju nas.
Budim se i osecam neizmernu tugu tesko mi se svila na levoj strani grudi.
Ovo je majska,kisna noc. Sada se cuje glas ptice iz baste.
Poput suzakaplje ta pesma.
Sapucem njeno ime, sam iznenadjen koliko sam zanesen.
Ali me samo uzasna, potpuna samoca svojim bestelesnim dlanom dodiruje ove noci.
 
Vilijam Batler Jejts – Nebeske Tkanine


Da imam nebeske tkanine vezene,

zlatnim i srebrnim svetlom ispletene,

tkanine plave i zagasite i tamne

od noci i svetla i polutame,

ja bih ih rasirio pred tvoja stopala:

Ali siromasan sam, imam tek snove;

Raširio sam snove pred tvoja stopala;

Hodaj nežno jer hodaš po mojim snovima

 
Misli

Čije su to ruke
čije telo
čija glava
čiji je
život
5 dana u nedelji
od 8 do 3
i malo posle
čije
su misli
o smislu
i besmislu
užasima svakodnevnice
i
beskonačnosti
kao da to nije
isto
podjednako
otporno
i nepromenljivo
u svom trajanju
kao što si i
ti ista
u onih par sati trajanja
i u danima laganog
propadanja
kroz meko tkanje
vremena

Aleksandra Leković
 

Kako nastane pesma?​

Misliš da je teško stihove pisati?
To je samo otisak duše na papiru.
Možeš ga gužvati, paliti, brisati,
al’ ne možeš sprečiti strasti da naviru.
Moraš sebi krv isisati,
kožu izvrnuti, to boli, dabome.
Pa, da li je teško pesmu napisati?
Nije teško, kad imaš kome.

Goran Tadić
 

Povratak


Она има руке од траве.
Она има глас од ветра и жита.
Она има око од кише.
Зашто сам измислио да се не вратим?

Она има груди од руже.
Она има колено од белутка.
Она има кук од снега и рибе.
Зашто сам измислио да се не вратим?

Она има смех од лишћа.
Она има ход од воде и песка.
Она има кожу од протегнутог лабуда.
Зашто сам измислио да се не вратим?

Она има косу од мојих прстију.
Она има мозак од мојих година.
Она има слух од мојих корака.
Зашто сам измислио да се не вратим?


Stevan Raičković
 
4

Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje

8

I ti hoćeš da se volimo
Možeš da me praviš od moga pepela
Od krša moga grohota
Od moje preostale dosade
Možeš lepotice
Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava
Da mi grliš noć u praznoj košulji
Da mi ljubiš odjek
Pa ti ne umeš da se voliš


9

Beži čudo

I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo

Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre

Kud smo krpice pomešali

Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži

Beži čudo od čuda

Gde su ti oči
I ovamo je čudo


Vasko Popa
 
Zaustavilo me vreme,
ne da da ga imam i da ga trošim.

Kako se zove nemanje sebe?
Poluživot, ili polusmrt?

Niko ne primećuje da se nemam,
svakom je svoje nemanje najvažnije.

Šta treba da se desi da bih se desio?
Šta ako se nikad ne desi?
Šta ako se nekad desi?
Hoću li prepoznati razliku?

Bejah, prođoh.
Više ne umem da se dešavam.

-Goran Tadić
 
Desanka Maksimovic
Strah

Plasim se kad pomislim
da ce doci poslednja nedelja naseg drugovanja.

Znam, bice prolece i sunca zar,
i s bolom ostavicemo na dar
jedno drugom slatka dugovanja.

Znam, cvetace rumeno dani
poslednje nedelje naseg drugovanja.
Mirno cemo se pozdraviti;
a nikada necemo ozdraviti
od cudesnog tugovanja:

Sto tih dana da ugledamo ticu srebrnih krila
i sumu u suncu celu;
sto tada bas da nam oci sretnu
onu krunicu cventu radosnu i belu, belu.
 
Da nije društvenih mreža
ne bih znala koliko srećnih ljudi ima
naizgled srećnih ili zaista srećnih
koliko se putuje, pije
sa cvijećem u kosi, sa osmjehom od uva do uva
sa raširenim rukama
koliko naizgled bogatih i zaista bogatih
koliko samo markirane garderobe
odlazaka u spa, u luksuzne hotele, restorane,
da nije instagrama i fejsbuka ne bih znala
koliko sam sjebana naizgled ili zaista
koliko sam sjebana što nisam srećna
koliko sam srećna što sam sjebana
i što ovo malo para ne skupljam
da bih otišla u neki savršen kadar
u neki intimni trenutak prodat za klik
za prst gore
za srce
za zaborav skrolovanjem do sledećeg naizgled.

Jasna Karamehmedović
 
Zadnje vesti

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj
A ti si htela i htela

A ja sam pitao
Zašto
A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota

Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi
al sad je kasno
ovo su zadnje vesti

Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu

Dusko Trifunovoc
 
ИНТИМЕ

Ноћас тако желим да ме неко воли,
прегршт нечије њежности ми треба;
ноћас ћу све да заборавим и преболим
и да се вратим у наручје неба.

Ја сам био кафански и више нич'ји,
и био пуст и презрен – нежељен ко гробар.
Ноћас бих хтио себи – дјечаку да личим
и да ми опет кажу како сам добар.

Вито Николић
 
Čudo najkraće traje...

Bilo je kao nešto što možemo da podignemo,
držimo, gledamo i onda se smejeno zbog toga.

Bilo je duboko i svetlo i visoko.
Primaklo se tako blizu ludila.

Kad telefon zazvoni,
i ja bih voleo da čujem reči od kojih bi mi bilo lakše.
Zato je i moj broj u imeniku.

Vetar je jak noćas.
Ledeni vetar i ja mislim na sve one beskućnike.
Nadam se da neki od njih imaju bocu crnog.

Tek kada si beskućnik
primećuješ da je sve nečije vlasništvo

Č. Bukovski
 
Zbog svega sto smo najlepse hteli,
hocu uz mene nocas da krenes
Ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni ili vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne bojis vetra I mraka,
uspravna I kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol I smeh da pijes
I da ne zelis da se vratis:
da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.

Ili crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli...

Miroslav Antic
 
Da si ovde...

Da si ovde, baš tu, kraj mene,
po leđima nežno da ti prstima pišem,
da lice ti umijem jutarnjom rosom,
sa tobom da spavam, sa tobom da dišem.

Da si ovde sada, tu, do mene,
da ti milujem grudi nabujale, bele,
pevam ti najlepšu pesmu noći,
moje to usne dugo već žele.

Da si ovde, pored mene, sada,
da stavim te u postelju od latica ruža,
noćima da mrsim tvoju crnu kosu,
pružim ti ljubav kakva retko se pruža.

Da si pored mene, ljubavi moja,
znaj da naša noć nikad prestati neće,
nežnosti male i poljupci vreli,
od uzdaha do uzdaha, od sreće do sreće.

(nepoznat autor)
 
U mermerne časove ponoći
neko je spustio čežnju na moje lice…

Trgao sam se:
NOĆ… 🖤
Stvari ne dišu pod senkama,
na stolu leži mrki leš tame.

Zadovoljan sam od bludnih razdraženja.
Na oknu mesečevo lice za mnom plače…
--------------R.Drainac
 
[...] Вече ће јој тихо да окупа тело
У мирису руже и у чистој роси;
Месечина мирно да посребри чело,
И поноћно иње да проспе по коси.

Гола, она чека; а поглед, пун жуди,
Вапије у небо, и страда, и моли!
И док стидно око у небеса блуди,
Чежњом дрхћу прса и удови голи[...]

- Јован Дучић
 

Back
Top