Muška i ženska književnost?

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.821
Je li moguća takva podela književnosti?
Znam da bi ovo pristalice i sledbenici spartanskih i Ničeovih učenja
bez primedbi podržali...
Ali,zaista,kako to da još uvek neuporedivo više muških pisaca od
ženskih!
O Nobelovcima da ne pričamo...
Možda je u pitanju tematika koja se dosta razlikuje...?
 
Naravno da postoji, 5% knjiga koje čitam su napisane od ženske ruke, i to nije bezrazložno jer u 90% slučajeva se razočaram ili knjiga ne ostavi nikakav utisak na mene :lol: Žene ne znaju da naprave balans između fabule i emocije; zato se ženska poezija uglavnom svodi na jedno te isto.
 
Naravno da postoji, 5% knjiga koje čitam su napisane od ženske ruke, i to nije bezrazložno jer u 90% slučajeva se razočaram ili knjiga ne ostavi nikakav utisak na mene :lol: Žene ne znaju da naprave balans između fabule i emocije; zato se ženska poezija uglavnom svodi na jedno te isto.
Ne znam da li je 5%,mislim,a i želeo bih da je više,ali svakako je to recidiv patrijarhalnog i viktorijanskog
-puritanskog doba i kulture...
Što se tiče uvreženog mišljenja o ženskim književnim stereotipima,Perl Bak,Agata Kristi,Emili i sestre Bronte...
su veoma različita pisanja i teme...
Pa evo i ovde prisutna Zlozi ima nekoliko priča kakve ja nigde i nikad ni slične nisam čitao...Otiđite na
njen blog-to je neverovatno pisanje!Imaginacija za uživanciju,ali i za dobre nerve!:lol:
Ipak,prilično tog pročitanog čini me sumnjičavim da većina književnica bira ljubavne teme...
 
Ne znam da li je 5%,mislim,a i želeo bih da je više,ali svakako je to recidiv patrijarhalnog i viktorijanskog
-puritanskog doba i kulture...
Što se tiče uvreženog mišljenja o ženskim književnim stereotipima,Perl Bak,Agata Kristi,Emili i sestre Bronte...
su veoma različita pisanja i teme...
Pa evo i ovde prisutna Zlozi ima nekoliko priča kakve ja nigde i nikad ni slične nisam čitao...Otiđite na
njen blog-to je neverovatno pisanje!Imaginacija za uživanciju,ali i za dobre nerve!:lol:
Ipak,prilično tog pročitanog čini me sumnjičavim da većina književnica bira ljubavne teme...

E vidiš, i ja sam skeptična prema književnicama zbog toga... Ne delim književnost na mušku i žensku i mrzim kad za nekog pisca
kažu da je ženski pisac, ali kad se uhvatim za knjigu neke žene... teme su bar 85 % ljubavne. Ah ta romant'ka, šta bih ja bez nje...
Romantični roman mora da bude prilično vešto napisan, da bi se meni svideo. Kažu da imam muški mozak. :lol:
Ne prijaju mi te teme...
I što je najgore, teško je naći dobru književnicu u moru ovih spisateljica što štancuju knjige kao toalet papir. :mrgreen:
A ima ih, ima dobrih... Od ovih što si naveo, najviše (i jedino) mi odgovara Perl Bak. :D

Ako neko ima neku dobru književnicu da mi preporuči, čiji je stil malo muškastiji,bilo bi lepo. :)
 
mislim da nema ništa sporno izdvojiti kao posebnu kategoriju u književnosti to žensko pismo, teme koje oslikavaju specifičnu poziciju žene, pisane iz ženskog ugla. Oni koji u tome vide puke tričarije sentimenta... pa jbg, ne gledaju dobro :)
Ima tu nešto veoma pogrešno...Žene se češće oslanjaju u pisanju na emocije i intuiciju dok muški na senzacije i racio...
Mašta (imaginacija) radi solidno i jednima i drugima... E sad...
Nije baš mudro reči da je emotivno pisanje glupo ,a racionalno pametno! Jer su emocije starije (amigdala)
i razvijale se kao reakcije milionima godina,a racio tek (prednji podkorteks)koju desetinu hiljada godina...
Nije đaba izreka:"Kad ne znaš kako češ-poslušaj svoje srce..." U suštini su nezaprljane emocije uvek jednake
reakcije na promenu statusa-pozicije ,događanja...
Tako da emotivno pisanje nije manje mudro od pametnog (filozofskog:rumenko:),naprotiv ima manje šanse da
pogreši-znanje miliona godina...
 
i sve da je tako, Dragoljube, da se baš sve žene baš uvek i u svakoj prilici oslanjaju na emociju a muškarci uvek i u svakoj prilici na razum (razum i osećajnost, u fazi sam Džejn Ostin :lol), a što je teško verovatno i nemoguće za dokazati, nalaziti samo emociju u ženskom pismu (to valjda ne moram da definišem šta se pod tim podrazumeva, svakako nije svaka knjiga napisana od strane žene) bilo bi kao da konju staviš amove ( edit: mislim da sam omašila značenje amova, u svakom slučaju, ono što konjima stavljaju na oči da ne mogu da gledaju na stranu) pa mu tutneš knjigu međ' kopita.
 
Poslednja izmena:
Je li moguća takva podela književnosti?
Znam da bi ovo pristalice i sledbenici spartanskih i Ničeovih učenja
bez primedbi podržali...
Ali,zaista,kako to da još uvek neuporedivo više muških pisaca od
ženskih!
O Nobelovcima da ne pričamo...
Možda je u pitanju tematika koja se dosta razlikuje...?

Ja sam nešto o tom davno napisao, no popljuvaše me, pa sad demonstrativno šutim ...
 
E vidiš, i ja sam skeptična prema književnicama zbog toga... Ne delim književnost na mušku i žensku i mrzim kad za nekog pisca
kažu da je ženski pisac, ali kad se uhvatim za knjigu neke žene... teme su bar 85 % ljubavne. Ah ta romant'ka, šta bih ja bez nje...
Romantični roman mora da bude prilično vešto napisan, da bi se meni svideo. Kažu da imam muški mozak. :lol:
Ne prijaju mi te teme...
I što je najgore, teško je naći dobru književnicu u moru ovih spisateljica što štancuju knjige kao toalet papir. :mrgreen:
A ima ih, ima dobrih... Od ovih što si naveo, najviše (i jedino) mi odgovara Perl Bak. :D

Ako neko ima neku dobru književnicu da mi preporuči, čiji je stil malo muškastiji,bilo bi lepo
. :)

George Eliot, Ivy Compton Burnett, Marguerite Yourcenar (Crna mijena, Hadrijanovi memoari)
i najveća spisateljica koja je ikada živjela, Murasaki:
(ne znam ima li prijevoda na srpski jezik):
http://en.wikipedia.org/wiki/Murasaki_Shikibu
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Tale_of_Genji
 
Je li moguća takva podela književnosti?
Znam da bi ovo pristalice i sledbenici spartanskih i Ničeovih učenja
bez primedbi podržali...
Ali,zaista,kako to da još uvek neuporedivo više muških pisaca od
ženskih!
O Nobelovcima da ne pričamo...
Možda je u pitanju tematika koja se dosta razlikuje...?

Nekako me ovo asocira na onu podelu na muske i zenske vozace. Muskarci uglavnom drze cvrsto volan u rukama, sigurniji su u sebe dok voze ( naravno ne svi) dok zene sve to nezno, obazrivo, pa ono , pa ovo ( takodje ne sve), tako nekako stoje stvari i u knjizevnosti. Muski pisci imaju nekako raznovrsnije teme, nema rasplinjavanja, cak su i ti lepi opisi u delima nekako snazniji, ostavljaju jaci utisak. Kod zena pisaca je sve nekako obojeno u roze. Daleko od toga da to nije lepo, sve je stvar ukusa ali njihova dela nemaju onu snagu kao dela muskih pisaca. Zene se uglavnom vode za emocijama, a kod muskaraca je nekako razum iznad emocija, ne kazem da ih nemaju vec umeju da naprave taj nekakav balans sto se i u knjizevnim delima primecuje.
 
Ja sam nešto o tom davno napisao, no popljuvaše me, pa sad demonstrativno šutim ...

Takva podela se "popljuje" samo kada diskusija krene u pravcu da je ženska književnost glupa i površna, namenjena dokonim domaćicama (izvinjavam de domaćicama, ne podržavam taj stav), a muška je kao nešto ozbiljna, teška, prava... Odnosi se na podelu književnosti ZA žene i ZA muškarce, što nikako ne podržavam. Ovde se radi o književnicama i književnicima.
 
A simpatično mi je kad se neki pisac osloni na emocije. :) Odmah ga etiketiraju kao ženskog, a meni to kul. :)
Kod žena je problem što često zastrane u patetiku. I ima dosta šablona- onoga po čemu vidiš taj tipični ženski stil. I kad pridaju pažnju nebitnim stvarima. I meni je jednom jedan
dečko skrenuo pažnju na to kad sam mu dala neki svoj romančić na uvid- izdvojio je neke odlomke i rekao: "Šta će ti ovo? Totalno je nepotrebno, što sve to radite, majku vam..." :lol:
Naravno da to ne važi za sve ženske pisce, već na one koji preovladavaju.
Čini mi se da je kod muškaraca malo raznovrsnije po pitanju stilova, i tema naravno. :)

Pokušavam da otkrijem samoj sebi sad koja mi je omiljena književnica... :think:

- - - - - - - - - -

George Eliot, Ivy Compton Burnett, Marguerite Yourcenar (Crna mijena, Hadrijanovi memoari)
i najveća spisateljica koja je ikada živjela, Murasaki:
(ne znam ima li prijevoda na srpski jezik):
http://en.wikipedia.org/wiki/Murasaki_Shikibu
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Tale_of_Genji

George sam čitala pre, mogla bih ponovo. A videću i od ostalih šta se može naći. Hvala.
 
mislim da nema ništa sporno izdvojiti kao posebnu kategoriju u književnosti to žensko pismo, teme koje oslikavaju specifičnu poziciju žene, pisane iz ženskog ugla. Oni koji u tome vide puke tričarije sentimenta... pa jbg, ne gledaju dobro :)

Ако жена као писац није у стању специфичну позицију жене представити на начин да стекне одговарајућу пажњу читалаца без обзира на спол, онда је та жена лош писац. Таквог лошег писца не треба подржавати и осигуравати му ухљебљење путем феминистичке машинерије.
 
napravio sam sličnu temu samo vezanu za kulturu generalno, doduše uzeo sam primer iz književnosti, na filozofiji
nije imalo odziv, mislim da tema zaslužuje dublje promišljanje od prostog "žene su više emocionalne".
Bar ti znaš da nisam od tih crno-belo učesnika u raspravama...
Inače gore sam napisao da se žene "češće oslanjaju na emocije i intuiciju,a muški na racio i senzacije..."
Dakle-češće! I još sam apsolvirao da je to mudrije! Kad se shvati da ja to ozbiljno,antropološki shvatam,
tad su stvari nešto jasnije...
E sad...Jeftine patetike,baš kao i mačo borilaštva-junaštva u muškim pisanijama,kod žena se češće
nađe nego kvalitetne literature...Ali kad je kvalitetna...Brajko moj...Onu Perl Bak treba znati čitati! Po meni
je Tolstoj za nju neozbiljan klinac ,tek odbijen od sise...(Hajd,malo sam preterao...:mrgreen:)
Nego ,pokušaču da "izvadim"jedan tekstić Zlozi iz bloga...Da demonstriram zlo od pisanja...:lol: (Inače sam
fan Zlozikinog pisanja,ali i pisanja Tol na blogu...Mada retko pišu...)
 
Poslednja izmena:
Tuzna, pretuzna pricica
9 Komentari
zLozi u 23.05.2010. 23:37 (917 pregleda)

Moja komsinica, iz starog kraja, je imala hobi, drzala je neke dzukce. A ne, nisu to bili oni dobri i verni psi, bile su to ujedljive dzumare, od one sorte zbog koje neki ljudi ne vole pse, a neki ih se plase. Nikome ne bi bilo prijatno da kojim slucajem nabasa na taj copor u usamljenoj ulici, a ja jesam par puta. Drzala je i par macaka. Kakve su to macketine bile, crne, urokljive, oko bi nekome iskopale da su mogle. Hranila je zivotinje cokoladnim bombonama, a zna se da su velike kolicine bombona stetne po zdravlje, narocito zivotinja. Zivotinje su vecinom bile dobro uhranjene, ali su imale buve. Buve su uzrokovale anemiju, pa su zivotinje svakim danom bivale sve bledje.
Nisu je volele, da su smele smazale bi je, sa merakom. Samo, ko bi ih posle hranio, ko bi “brinuo” o njima? Ni ona nije volela njih, sluzile su svrsi, kidisale su na bosonogu decicu, koja su dolazila u obliznji parkic da se druze i igraju. Decica su se uvek vracala u svoj parkic, svaki put rizikujuci da nekoga od njih dohvati neka od zivotinja, smejala su joj se i plezila. Deca ko deca….. Mrzela je njihovu veselu graju, vise od toga mrzela je njihovu mladost.
Razmisljajuci o balavurdiji, kako ih je u mislima nazivala, a neki put i doviknula, usla je u stenaru. Na vratima su stajali povodci, davilice. Kvalitetne davilice, uvek je brinula o njihovom kvalitetu. Zivotinje se potmulo oglasise, ali i tog puta poriv da je rastrgnu bio je slabiji od straha, koji su osecali. Ona otvori kesu sa bombonama i stade da ih baca: After Eight, Ferrero Rocher, Mozzart kugle, Najlepse zelje…..
Nakljukane i podmirene zivotinje lizale su joj jos neopranu rucicu.....

(Napominjem dve činjenice mojih misli:Prvo je da Zlozi ima i "žešćih",dubljih i "opasnijih" priča
koje zalaze i na "tamnu stranu Meseca" ,ova je od "mekših"...i drugo:ko zađe u Zlozikin
blog neka ,po meni,izkulira ilustracije narodnih pesama i igara-meni taj njen hir-njena sloboda
kojoj se mora gledati kroz prste-obe ruke...:lol:
)
 
Poslednja izmena:
Ne bih rekao da mi u knjigama koje su napisale žene smeta pretjerana emocionalnost, čak ni patetičnost - toga ima i kod muških pisaca. Smeta mi što previše često nisu sposobne da se izdignu iznad svog rodnog identiteta. Tematski su opterećene društvenim položajem žene, ženskom perspektivom istorije, ženskom stranom svakog problema... i, uopšte, ženskim pitanjem. Mene to sve ne interesuje previše, pa se, na kraju desi da su možda i preko 90% knjiga koje pročitam napisali muškarci. Naravno da ima dobrih spisateljica, Zejdi Smit i Karson Mekalers prve mi padaju na pamet.
 
A simpatično mi je kad se neki pisac osloni na emocije. :) Odmah ga etiketiraju kao ženskog, a meni to kul. :)
Kod žena je problem što često zastrane u patetiku. I ima dosta šablona- onoga po čemu vidiš taj tipični ženski stil. I kad pridaju pažnju nebitnim stvarima. I meni je jednom jedan
dečko skrenuo pažnju na to kad sam mu dala neki svoj romančić na uvid- izdvojio je neke odlomke i rekao: "Šta će ti ovo? Totalno je nepotrebno, što sve to radite, majku vam..." :lol:
Naravno da to ne važi za sve ženske pisce, već na one koji preovladavaju.
Čini mi se da je kod muškaraca malo raznovrsnije po pitanju stilova, i tema naravno. :)

Pokušavam da otkrijem samoj sebi sad koja mi je omiljena književnica... :think:

- - - - - - - - - -



George sam čitala pre, mogla bih ponovo. A videću i od ostalih šta se može naći. Hvala.

Možda ti pomognem svojim predlogom.Meni su njeni romani odlični,sveobuhvatni,a o podeli na ženske i muške,neću da pričam..Krasuljak je rekla savršeno:postoje književnici i književnice..I kod jednih i kod drugih,emocije su veoma važne,kako ih dočarati nama čitaocima..a od nas samih zavisi za koje delo ćemo se više vezati..Pa toliko pravaca,vrsta..ne ,neću,ne mogu o tome..isuviše sam romantična duša,da bih bila objektivna!

Aleksandra Marinjina (pravim imenom Marina Anatolijevna Aleksejeva) i njeni romani koje sam pročitala:Fantom sećanja Zaključana vrata
Ukradeni sanSmrt i malo ljubavii Rekvijem.Ima ih još ali ih nisam čitala!
 
Žene pisci pišu na sličan kalup, bave se pitanjem položaja žena, u priličnoj meri se dotiču emocija - ljubavi, zaljubljivanja, razočaranosti, ljubomore...
Pisci muškarci pišu raznovrsniju tematiku, ali kada se malo bolje zamislite, i oni se u svojim romanima dotiču pitanja položaja muškaraca i načina na koji muškarci razmišljaju.
Valjda je to nekako logično - muškarci znaju kako oni razmišljaju a žene znaju kako ostale žene razmišljaju.
Takođe, knjige iz oblasti beletristike, tačnije komedije koje napišu muškarci su humorističnije i duhovitije nego knjige koje su napisale žene.
Uzmimo još jedan žanr - istorijski romani.
Istorijski romani koje napišu žene su totalno drugačiji od romana koje napišu muškarci. Žene se opet previše oslanjaju na emocije i imam utisak da su to
zapravo ljubavni romani napisani pod paravanom istorijskih ali romani koje napišu muškarci su kao preslikani iz istorijskih udžbenika - ratovanja, vojske, bitke,
pobede, gubici, osvajanje tvrđava, gradova, upadanje u kuće, ubistva, pljačkanja, silovanja... Sve je predstavljeno jako slikovito.
Jedino sam kod Kolin Mekalou naišla na istorijske romane gde nisu samo emocije u prvom aspektu već je jako lepo objašnjen način života u doba Starog Rima.

Ali mislim da o kvalitetu dela ne treba suditi na osnovu toga kog je pola književnik, već od toga šta je i kako napisano, mislim da svi ovde i razmišljamo u tom pravcu.

:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top