мудрост

Recimo da je to mudrost. Znaci li to da je sva mudrost vec postojeca i da je skup sablona proizaslih iz iskustva u nekom drugom vremenu od naseg i na nama je samo da ih primenimo, budemo mudri i živimo srećno i zadovoljno?
Da li takva pretpostavka univerzalne istine moze biti samo skupljena u masi istina "naroda"?
Nemoguće, nije u skladu s ljudskom prirodom.
Pamet je sujetna, radije uči na sopstvenim greškama, a glupost nekritična i stalno ponavlja jedne te iste.
Jedino će mudrost uzeti u obzir i drugo mišljenje.
 
Nemoguće, nije u skladu s ljudskom prirodom.
Pamet je sujetna, radije uči na sopstvenim greškama, a glupost nekritična i stalno ponavlja jedne te iste.

Jedino će mudrost uzeti u obzir i drugo mišljenje.
Pretpostavili smo da je mudrost u narodnom misljenju tj. umotvorinama, ti bi tu dodavala jos neko drugo misljenje?
 
Pretpostavili smo da je mudrost u narodnom misljenju tj. umotvorinama, ti bi tu dodavala jos neko drugo misljenje?
Izgleda da se ne razumemo.
Narodnim umotvorinama ne treba ništa dodavati, kao ni mudrim, poučnim izrekama velikih ljudi
Govorim zbog čega ih se ne pridržavamo, prisetimo ih se kada je već kasno,
uz poznati izgovor - "da sam znao da ću pasti, ja bih seo".
Jedino je mudar čovek spreman da sasluša drugog, uzme u obzir njegovo mišljenje i ako treba,
koriguje svoje.
 
...
Ne. Objektivna istina ne postoji, to je uobrazilja subjekta.
...

Објективна истина је уствари објективно стање ствари,
и човек може да је буде само свестан ( лепо си свест малопре убацио ).

Човек је субјекат који посматра ваљак или додекаедар
или компликованије ствари као поновљени снимак гола на утакмици
па из више углова снимљено види различите "истине", зар не ?!

Или још компликованије
посматрање светског економског тренутка
или светске текуће политике ...

Ја рецимо схватам да ти о истини имаш другачије мишљење од мог,
дочим то теби није јасно и покушаваш да ми наметнеш своју истину.

Ето зато је моја истина, тачка са које ја гледам боља,
из твог угла не видиш баш најбоље јел било фаула или не, хахаха !

Предност мог начина размишљања ( да је истина тачка гледишта )
је и то што нас потпуно глатко уводи у толеранцију,
а толико нам је потребна,

та толеранција !
 
Poslednja izmena:
Ти мешаш тачност чињеница са истином зато ништа и не капираш.
Ружа може да буде црвена, мирисна, без трња, то су чињенице али то није истина, Истина је наш однос према тој ружи, шта ми видимо у тој ружи, и нема апсолутне истине.
Твој интелект те заслепљује да не видиш основне ствари

Ma da, hm, yes, ok, tako je, nema apsolutne istine kao što nema niti apsoluta.
Ali ima tebe koji kao ekspert i sa apsolutnom sigurnošću zaključuješ sve gore izrečeno.
Zamisli bogati. hahaha
...
Dakle, činjenica je da "Ружа може да буде црвена, мирисна, без трња",
mislio si reći da ruža kao biljka može biti i ovo i ono ali da samo ona ruža
koju vidimo može biti ono što vidimo i to je naša istina. :)

Ali o čemu ti pričaš?
Kako mi se čini komentarisao si na račun mog komentara u kojemu govorim da ne postoji
objektivna istina, jer postojanje objektivne istine bi značilo da ti kao subjekat imaš uvid u objektiovnost
znanja o nečemu, a to je kako već rekoh apsurd, jer subjekat može samo govoriti o subjektivnoj istini a
i 'činjenice' o kojma tobož objektivno govori nisu ništa drugo do njegov subjektivno prihvaćeni sud, filtrirane
informacije kroz sistem ubjeđenja za koja umišlja da su nekakvo objektivno znanje o nečemu.
...
Za razliku od objektivne, nepostojeće istine, apsolutna istina se uzdiže prema apsolutu onda kada se anulira projekcija.
Takođe, dijelovi apsolutne istine iz Svijesti apsoluta mogu biti servirani u naš duh putem intuicije i prije anuliranja projekcije
kao i povratkom volje iz apsoluta ponovo u projekciju, dakle, poslije ponovnog rođenja ili preporoda. :)
 
Објективна истина је уствари објективно стање ствари,
и човек може да је буде само свестан ( лепо си свест малопре убацио ).

Човек је субјекат који посматра ваљак или додекаедар
или компликованије ствари као поновљени снимак гола на утакмици
па из више углова снимљено види различите "истине", зар не ?!

Или још компликованије
посматрање светског економског тренутка
или светске текуће политике ...

Ја рецимо схватам да ти о истини имаш другачије мишљење од мог,
дочим то теби није јасно и покушаваш да ми наметнеш своју истину.

Ето зато је моја истина, тачка са које ја гледам боља,
из твог угла не видиш баш најбоље јел било фаула или не, хахаха !

Предност мог начина размишљања ( да је истина тачка гледишта )
је и то што нас потпуно глатко уводи у толеранцију,
а толико нам је потребна,

та толеранција !


Ja o istini nemam drugačije mišljenje od tebe, već potpuno drugačiju bazu znanja.

...
U pravu si. Ti si u prednosti... iz svoje tačke gledišta.
Gledano odakle ja gledam... nema tačke gledišta... Ja jesam sve.
 
Ja o istini nemam drugačije mišljenje od tebe, već potpuno drugačiju bazu znanja.

...
U pravu si. Ti si u prednosti... iz svoje tačke gledišta.
Gledano odakle ja gledam... nema tačke gledišta... Ja jesam sve.

Ма је бала те та невешто преведена немачка филозофија !
"ја који јесам", "биће", "битак", "ствар по себи" ...
све појмови који уопште нису у духу српског језика.

Никада ти нећеш бити велики филозоф !
Упамти : сваки језик има своју филозофију на свом језику !!!

Е зато сам ја у предности !

И не само ја, и гомила наших писаца
и других људи који мудрују на нашем језику !
 
Ma da, hm, yes, ok, tako je, nema apsolutne istine kao što nema niti apsoluta.
Ali ima tebe koji kao ekspert i sa apsolutnom sigurnošću zaključuješ sve gore izrečeno.
Zamisli bogati. hahaha
...
Dakle, činjenica je da "Ружа може да буде црвена, мирисна, без трња",
mislio si reći da ruža kao biljka može biti i ovo i ono ali da samo ona ruža
koju vidimo može biti ono što vidimo i to je naša istina. :)

Ali o čemu ti pričaš?
Kako mi se čini komentarisao si na račun mog komentara u kojemu govorim da ne postoji
objektivna istina, jer postojanje objektivne istine bi značilo da ti kao subjekat imaš uvid u objektiovnost
znanja o nečemu, a to je kako već rekoh apsurd, jer subjekat može samo govoriti o subjektivnoj istini a
i 'činjenice' o kojma tobož objektivno govori nisu ništa drugo do njegov subjektivno prihvaćeni sud, filtrirane
informacije kroz sistem ubjeđenja za koja umišlja da su nekakvo objektivno znanje o nečemu.
...
Za razliku od objektivne, nepostojeće istine, apsolutna istina se uzdiže prema apsolutu onda kada se anulira projekcija.
Takođe, dijelovi apsolutne istine iz Svijesti apsoluta mogu biti servirani u naš duh putem intuicije i prije anuliranja projekcije
kao i povratkom volje iz apsoluta ponovo u projekciju, dakle, poslije ponovnog rođenja ili preporoda. :)
Ne postoji apsolut, Da je Bog konačan onda bi on bio absolut, Ali Bog je beskonačan a to govori da ne postoji nešto što bi bilo apsolutna istina, I sam Bog je svestan da njegova istina subjektivna stvar , I budući da je Bog živo bi'e to je i njegova istina podložna promeni. Bog Otac živi u večnosti i on zna početak i kraj, ali Božansko Biće ima i lice koje živi život u vremenu i to lice se stalno menja .Hristos za sebe kaže da je on Istina, a on je lice koje živi život u vremenu i njegova je istina sklona promeni, Ta promena menja celokupno Božansko biće. Nema apsoluta, to je samo filozofija tipa: ako je Bog apsolut onda je ovo i ono.
Mani me filozofije.
 
Ne postoji apsolut, Da je Bog konačan onda bi on bio absolut, Ali Bog je beskonačan a to govori da ne postoji nešto što bi bilo apsolutna istina, I sam Bog je svestan da njegova istina subjektivna stvar , I budući da je Bog živo bi'e to je i njegova istina podložna promeni. Bog Otac živi u večnosti i on zna početak i kraj, ali Božansko Biće ima i lice koje živi život u vremenu i to lice se stalno menja .Hristos za sebe kaže da je on Istina, a on je lice koje živi život u vremenu i njegova je istina sklona promeni, Ta promena menja celokupno Božansko biće. Nema apsoluta, to je samo filozofija tipa: ako je Bog apsolut onda je ovo i ono.
Mani me filozofije.


Bog otac... početak i kraj... da, da, opet znanja, apsolutna kako vidim, jer preko njih i iza njih nema dalje. Nevjerovatno.

Ako si doživio prosvjetljenje, kao što nisi, znao bi na što sve svjetske religije ukazuju kada govore o Bogu, o Bramanu, o Alahu, o tom “vrhovnom biću”... ali ovako, ti pokušavaš kroz hrišćanstvo i vjeru u sve ispisano u Bibliji da daš konačni sud o nečemu što sam nemaš pojma. Nisi jedini. Svi vjernici su sledbenici neke dogme i zato su slijepo vezani za nju.

...
O konačnosti...

Bog jeste konačan.
Bog je apsolut + Svijest-o-sebi-apsolutu.
Apsolut je biće (postojanje, sve-što-jest).
Svijest je apsolutni duh (znanje-o-sebi-apsolutu).
Jedino u ovoj kombinaciji apsoluta i znanja-o-sebi apsolut jeste Bog, i naravno da je konačan.

...
O beskonačnosti...

Beskonačnost je proces stvaranja a stvaraju se stvari (stvorenja) iz Svijesti apsoluta.
Dakle, iz konačnog sadržaja apsolutnog znanja, njegovim kloniranjem i cijepanjem kloniranog Jastva u individualizovana Ja, stvara se beskonačnost jednačina tih individualnih jedinki. To ti je kao kad broj 1234567890 iscijepaš, individualizuješ, i stvoriš 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 0 i onda iz njih stvaraš beskonačnost jednačina. 1234567890 je nepromijenjeno i nepromjenjivo znanje a promjena je izvedena kloniranjem i individualizacijom tog kloniranog. Na taj način 1235567890 uvijek ostaje ono-što-jeste dok jednačine mogu da se slažu u beskonačnost, daljim klonirajnjem ovog rastavljenog skupa.


...
O početku i kraju

Početak i kraj čega?
Bog je bezvremeno, besprostorno, bestjelesno, nestvoreno i nestvorivo postojanje, biće koje zna sebe kao ono-što-jeste; apsolut.

Kao što je Bog nepromjenjiv, tako je i proces stvaranja nepromjenjiva realnost koju Bog stvara iz kloniranog sadržaja svijesti.

Tvrditi da taj proces ima početak i kraj je tvrditi da postoje pauze u procesu, dakle kad proces počne i kad se završi, što navodi na pomisao (zaključak) da između kraja i početka, prije početka i poslije kraja stoji bezdan.

To može pomisliti suludi um ega.
Međutim, proces se ne zaustavlja niti je ikad imao početak, stoga niti kraj.

Proces nije prava linija koja počinje od 0, od ničega. Najbliža asocijacija beskonačnosti procesa stvaranja jeste krug. Na kružnici stoga, svaka tačka u vremenu simultano može biti (može se uzeti kao) jedan početak ili jedan kraj. Početak i kraj čega?

Početak i kraj ciklusa.

Dakle, nema početka i kraja stvaranju ali je evidentno da postoje početci i krajevi ciklusa, pri čemu je svaki kraj jednog ciklusa simultano i početak novog i tako u beskonaćnost, kako u jednom tako i drugom smijeru čitanja vremena.

I dok se cjelovita beskonačnost procesa nalazi u toj kružnici ciklusa projekcije kloniranog sadržaja svijesti, Bog je nepromijenjen, nepromjenjiv, konačan. Bog je nepokretni pokretač procesa kroz koji se manifestuje beskonačnost njegovih mogućnosti i potencijala.
 
Poslednja izmena:
Ма је бала те та невешто преведена немачка филозофија !
"ја који јесам", "биће", "битак", "ствар по себи" ...
све појмови који уопште нису у духу српског језика.

Никада ти нећеш бити велики филозоф !
Упамти : сваки језик има своју филозофију на свом језику !!!

Е зато сам ја у предности !

И не само ја, и гомила наших писаца
и других људи који мудрују на нашем језику !


Ti si idealan primjer čovjeka koji je u pravu.
U pravu si.
Nastavi. :)
 
Početak i kraj čega?
Bog je bezvremeno, besprostorno, bestjelesno, nestvoreno i nestvorivo postojanje, biće koje zna sebe kao ono-što-jeste; apsolut.
Да је Бог мртав онда би то било тако.
Бог није нестворен, он сам себе ствара
Он није бестелесан већ има духовно тело његово тело чинимо ми као ћелије Његовог ума.
Бог је у себи створио Оца у којега верује и за чијом мудрости чезне, У чијој љубави живи и чијој се милости нада, Бог себе не види као савршено биће у смислу да је савршенство нешто коначно јер живот је бесконачан и пружа могућеност вечног усавршавања,
Ви филозофи Бога доживљавате као неку мртву непромењиву ствар,
Како јадно звучи тај ваш бог
Нажалост религије су створили филозофи који мисле да су спознали апсолутна знања.
Али не постоје апсолутна знања јер бог се стално мења
 
Бог није нестворен, он сам себе ствара
Sve što je stvoreno je materijalno i ima svoj početak i kraj ... Besmisao hrišćanstva i jeste u tome što se čak i na Boga gleda kroz prizmu materijalzma i onoga što se (na)čulo - ono što su najavljivali proroci i što je, kao, govorio Isus Hristos... Da su hrišćanski patrolozi bili mudrij, raz-umniji i dobro-namerniji svoju veru i učenje bi temeljili na drevnoj grčkoj mudrosti - onome što su o tome napisali: Platon, Aristotel i mnogi drugi antički filozofi - ono što se vidi samo dušom i ono što je metafizičko - nad-prirodno ... Dakle, to je jedina istina, Bog je, a jeste, ono Mišljenje Mišljenja i Dušina Duša ... Samo umom se možemo približiti Bogu i samo svojim intuitivnim, onim od Baga nam podarenim, mišljenjem Ga možemo osetiti u sebi .... Svaka druga, materijalistička, razmišljanja nemaju nikakvog smisla, jer je to u koliziji sa zdravim razumom - vređa intelekt ...
 
Sve što je stvoreno je materijalno i ima svoj početak i kraj ... Besmisao hrišćanstva i jeste u tome što se čak i na Boga gleda kroz prizmu materijalzma i onoga što se (na)čulo - ono što su najavljivali proroci i što je, kao, govorio Isus Hristos... Da su hrišćanski patrolozi bili mudrij, raz-umniji i dobro-namerniji svoju veru i učenje bi temeljili na drevnoj grčkoj mudrosti - onome što su o tome napisali: Platon, Aristotel i mnogi drugi antički filozofi - ono što se vidi samo dušom i ono što je metafizičko - nad-prirodno ... Dakle, to je jedina istina, Bog je, a jeste, ono Mišljenje Mišljenja i Dušina Duša ... Samo umom se možemo približiti Bogu i samo svojim intuitivnim, onim od Baga nam podarenim, mišljenjem Ga možemo osetiti u sebi .... Svaka druga, materijalistička, razmišljanja nemaju nikakvog smisla, jer je to u koliziji sa zdravim razumom - vređa intelekt ...
Разум увек вређа интелект, јер и није од интелекта већ од Бога, Зато је интелект као непријатељ Божији смислио свој разум кроз интелектуалце, И тај свој наводни разум је назвао здравим разумом, Тако да се неразумна бића могу хвале да су разумни. Писао сам већ о Расуђивању
 
Разум увек вређа интелект, јер и није од интелекта већ од Бога, Зато је интелект као непријатељ Божији смислио свој разум кроз интелектуалце, И тај свој наводни разум је назвао здравим разумом, Тако да се неразумна бића могу хвале да су разумни. Писао сам већ о Расуђивању
Do sada sam čitao svašta, najrazličitije gluposti, ali baš toliko nešto glupo još nisam pročitao. Složio bih se sa Vama da ste mi rekli, to uostalom i sam tvrdim, da je razum tehnika sprovođenja onog naučenog, ali, kod Vas je to očigledno, niste baš toloko obrazovani da bi ste to pravilno shvatili i iz tog razloga svaka polemika sa Vama u vezi sa Apsolutom za mene je gubljenje vremena, a takav luksuz sebi ne smem da dopustim ... ;)
 
Život nema nikakvog smisla ako se za života maksimalno ne potrudiš da ti znanje postane i ostane najizraženija ljudska vrlina ... 😉🤫
Тако су мислили исадукеји и фаризеји па нису славно прошли у господњим очима. Знање без разума ништа горе нема
 
Тако су мислили исадукеји и фаризеји па нису славно прошли у господњим очима. Знање без разума ништа горе нема
Обрати пажњу на своју писменост уколико желиш да ти уопште и одговарам на твоје намћорске глупости и нечем паметном те покушам научити ... ;)
 

Back
Top