ranjeni Zoro
Elita
- Poruka
- 21.566
u dokazu, 2+2 ne mora uvek biti 4
tako ie, mož da bude i 22..
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
u dokazu, 2+2 ne mora uvek biti 4
san odmara, okrepljuje.
nakon toga se zivi jos kvalitetnije, odmorno.
ne tera te niko da prespavas zivot)) a niti da dugo spavas.
tek koliko treba.
da bi se probudio, ipak moras da zaspis, doslovno shvaceno.
Pa glupa zena je mnogo srecnija i donosi vise srece i sebi i muskarcu od polupametne
Lakse se zavede, zavedenost joj je utisak idealne ljubavi, kad voli brze napreduje sve.
A kad je polupametna?
Pocne da pametuje, da se bori da joj se priznaju misli pola pola, bez obzira na vrednost.
Pocne da biva problem sto ne moze da razume neke stvari i onda sputava pojedinca svojim zahtevom da joj bude sve jasno.
Jos gore sto truje atmosferu svojim stalnim forsiranjem, nametanjem svog nacina razmisljanja, koji dobija jako uporiste kroz demagogiju.
Nesto slicno kao Dragoljub.
I uspesno je vremenom, jer niko ne moze toliko da se iskljuci da na njega ne uticu gluposti.
Demokratski princip jos i ohrabruje ljude da se izbore za postovanje sopstvenog nivoa , bez obzira sto je to degradacija u odnosu na vec dosegnuto.
Tj niko ne kaze prvo proceni tudje nivoe, pa se izbori za vrednost, kao sto stoji u religiji, nego moderna religija kaze izbori se za svoje, ma kako ti se cinilo vrednim ili bezvrednim.
Iz cistog zadovoljstva.
Nedavno sam imao raspru sa jednim likom i, kako to obično biva, razbucam ga po svim elementima rasprave, što je logično - upalilo fitilj sagovorniku, te je isti pokušao sa nekakvim uvredama koje nemaju veze sa temom.
Svima avm je to poznato, krene se npr o politici, a prebaci se na neke seksualne čarke (recimo ko je virnuo na pdf politika, odma može da primeti da se tamo ljudi dele na patriote i homoseksualce. )
Elem, u jednom momentu tip meni kaže nešto kao "dođi kad god oćeš, da te podojim", na šta ja njemu kažem "interesantno, to mi je i tvoja žena rekla.." itd itd..znate već kako ta kozerska prepucavanja mogu da idu
Sada dolazi onaj važan deo:
posle prepucavanja, tip se po principu "pametniji popušta" brže bolje zaista i povukao, ali..u daljoj priči, u želji da se solidarišu sa starim drugom, neki njegovi drugari rekoše kako sam ga ja uvredio jer sam mu "pominjao familiju".
To pominjanje familijie je izgleda neko opšte mesto.
Nebitno o čemu se vodi razgovor, nebitno ko je kakve uvrede prethodno prosipao, momenat kada se "pomene familija", makar u najdaljem kontekstu, kao asocijacija, kao da je kap koja preliva čašu.
Kao da postoji jedan momenat kada neko ko je shvatio da nema moć brzog snalaženja u prepucavanju - čeka kada će da se pomene, nagovesti ili makar okrzne neko iz njegove familije, pa da kaže "e tu sam te čeko tico".
Kao da je pominjanje familije zakonom zaštićeno ?
Zašto je to tako?
da li te ljude zaista toliko emotivno povrede takve stvari ili ih više povedi to što su jednostavno naišli na jačeg, ili spretnijeg (da se razumemo, nisam bitan ja u ovom pitanju, već pitam generalno)
Šta je dakle Uvreda?
Emocija, ili nemoć
tabu, ili bes
Ovo pitam jer danas svako uzima sebi za pravo da određuje šta je uvreda, a zapravo se radi o veoma ličnoj skali pojmova koje ili možemo ili ne možemo da svarimo
U celoj priči posebno je zanimljivo to što se ljudi koji pričaju na forumima, svađaju i prepucavaju - uopšte ne poznaju
Kako je moguće uvrediti ili biti uvređen od nekoga koga vi, ili ko vas ne poznaje?
Nekada je važilo uverenje za primitivnije narode, da možete da se svašate, ali kada im pomeneš familiju - "vadi nož i kolje"
Sve više stičem utisak da smo i mi postali takvi..
obično kod ovakvih tema, sažet, pametan odgovor daju retki pojednici
masa uglavnom laprda
interesantne su dve stvari:
- koga zanima ovakva tema, pa učestvuje
- i koga zanima bilo koja tema koju postavi ranjeni.
ovi prvi su retki i oni pravilno razmišljaju
ovim drugima sam interesantan ja i samo im je važno da dobiju moju pažnju
Odgovor na pitanje nisam ni tražio jer je odgovor već u samom pitanju.
Pitanje je provokacija.
Želim da isprovociram sve one mandrile koji se trzaju na majke i decu i familije i da oni pojedinci, koji misle pravilno, još jednom dobiju potvrdu za svoja uverenja.
Svaka provokacija ima za cilj samo jedno, a to je da pokaže, da je pojedinac uvek u pravu, ne masa.
Masa je glupa kuhinja koja i proizvodi takva opšta mesta, kao što su "pominjanje familije"
Istina je tačka gledišta.
Da, postoji pozicija odakle posmatram,
bilo u bukvalnom bilo u duhovnom smislu.
Misliš, ko je bolji političar, dobar pravnik ili dobar filozof?
Šešelj je jednom rekao za Kostu Čavoškog da je to "čovek koji zna maltene sve o pravu, ali je za politiku najobičniji neznalac".
Politika nije nauka, politika je veština. Možeš ti završiti deset fakulteta, ali ako nisi vešt (a to se ne uči na fakultetu), nema od tebe dobrog političara.
Pored Čavoškog, našeg najvećeg živog pravnika, možemo za primer uzeti i našeg najvećeg pravnika ikad, Slobodana Jovanovića, koji se isto tako pokazao kao nevešt političar četrdesetih.
A sa druge strane imaš nepismenog Miloša Obrenovića koji važi za izuzetnog pregovarača i diplomatu.
Dakle, nije bitno da li si po struci ovo ili ono, bitna je veština sa kojom se rađaš i koju usavršavaš na drugi način.
PS. Znanje iz oblasti prava je korisnije nego iz neke druge oblasti, ali znanje ne čini političara dobrim političarem.
Da, pojam sile je interesantan i barem za sada neobjašnjiv. Šta je to što nosi silu, ili sila nosi samu sebe? Kako god i šta god da ih nosi, ono što mi zapažamo su u stvari sile. Bez sile nikakav efekat nije moguć. Ako kažem da je sila u suštini sveta, onda se pitam kako uopšte silu da vidim? Ali očigledno je da je vidim, pardon, doživljavam. Ili šta ja uopšte vidim? Ali kako ovaj prostor koji doživljavam, sile premošćuju trenutno, kao da prostora i udaljenosti i nema? Ako sam i ja sam sila, zašto ne bih mogao da utičem na realnost i premošćujem prostor? Pa upravo to kvantna fizika i dokazuje. I čitav univerzum utiče na mene?! Odakle informacije koje mi dolaze u svest? Koliko sam zapravo povezan sa čitavim univerzumom, sa čitavom suštinom?
Suviše je to fantastično da bih rekao da ne sanjam. I ponovo se vraćam na to da je sve doživljaj u mome umu.
San su procesi koji izazivaju doživljaje u mome umu. A šta je ovo sada - "budno stanje"? Pa i to su procesi koji izazivaju doživljaje u mome umu. I kakva je onda razlika između sna i "budnog stanja"? Razlika je u tome kako klasifikujem doživljaje.
Da li je ovo shvatanje sveta solipsizam? Kakva god da je etiketa, svet je ono što jeste, a šta jeste u suštini, pojma nemam. Solipsizam je samo odnos prema realnosti. Odnosno, da li ću tu realnost da prihvatim kao takvu i budem učesnik u realnosti, ili ću sebe da stavim iznad realnosti. Ja ipak sledim ono što sam naučio, prihvatam realnost i prilagođavam joj se otkrivajući kauzalnosti u toj realnosti. Jer, ta realnost je jedini život za koji znam, nezavino od toga kakva je suština koju ne mogu da dokučim.
i da citiram velikog Karlina
"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,
ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje;
kupujemo više – uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje porodice;
više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma;
više znanja, a manje rasuđivanja;
više stručnjaka, a još više problema;
više znanja u medicini, a sve manje zdravlja."
da je filosofska misao trebala ljudima, da je bila dovoljno moćna da se uspostavi kao trend, da je jednom rečju služila bilo čemu (osim ličnom izdrndavanju iskompleksiranih fijuka) - do ovakvog paradoksa ne bi moglo (ni smelo) da dođe.
Postoje stvari koje ljudi jednostavno odmah i bez premišljanja prihvate kao potrebne, poželjne i prisvoje ih iskreno i odlučno
nešto sa filozofijom i filozofima debelo nije valjalo čim nisu bili toliko ubedljivi
Slažem se,Šopi je tu višak,a vidiš i u njegovo vreme je bilo smeća...
Međutim,valja poštovati i ono što Barbi kaže:Neko voli da piše jer mu to čini život lepšim i celovitijim! Kompenzira svoju pasivnost ili neuspešnost ili neki nedostatak ili
jednostavno-višak intelektualnog libida...
Muka je samo što i na You tube može svako da plasira i manje vredne pisanije...
Ima tu rešenja,ali zasad bez njih...Biće.![]()
90 posto ljudi ne zna sta je prava ljubav, istu nikad nije na pravi nacin osetila, dozivela ili prezivela, kao sto nije izgubila deo svog razuma kada je nje nestalo.
moral je kategorija, ljubav je deo zivota, hrana nase svesti, putokaz za libido nase svakodnevne srece bez obzira na sve nedace kojima smo okruzeni dok besciljno lutamo hodnicima nasih neostvarenih zelja....