Može li vas neko uvrediti , ako isključite sujetu

Ne treba meriti reči, dela ... bilo šta, jer sve što se proceni i etiketira da li je dobro ili loše stavlja mu se određena vrednost samim tim onaj koji etiketira ... procenjuje i sam biva procenjen. Ne možemo ni da pretpostavimo šta stoji iza tuđih reči i postupaka. Da li treba reći za nekog da je lopov ako je uhvaćen u mraku ... mozda da je imao hrabrosti da zatrazi, mozda ... bi i dobio ovako je greh na onome koji ima jer je od coveka napravio lopova.
 
Hajde kad pipnuste temu....

Ono latentno vraćanje sujete u pogodnom okruženju , zatim imitiranje pogodjene sujete (radi društvenog poštovanja i priznanja) su posledica slabosti i osećaja slabosti...
Prvo nešto o prirodnom toku stvari...Kako stare ljudi osećaju slabost sve više i zdravlje im je sve osetljivije...Tada bivaju oprezniji , uplašeniji , ali samim tim i sujetniji i tvrdoglaviji (ovo sujetniji može da se spreči duhovnim razvojem , ali tendencija postoji)
Slabosti se osete i pre , ako društvo krene da vas ugrožava bilo egzistencijalno bilo moralno, ponosno ili etički (ovde posmatram osećanja ka unutra, tj ličnu etiku , moral , ponos tog pojedinca).
Samoodbrana se javi i u obliku sujete.

Na slavlju pričah sa starim dedom i on reče:
"ne treba ljude deliti na dobre i loše, jer ćeš pre ili kasnije sve ubrojiti u loše"
"ne vredi živeti sam , jer nećeš znati da živiš"
"ne gledaš ljude kakvi su prema sebi , već kakvi su prema tebi"

Ukratko moje tumačenje njegovih reči je
-nema idealnih okruženja , pa je zalud imati idealnog čoveka
-idealnog će izopštiti , otrovati , izolovati
-videh u praksi kako lukavost bez proračunatosti i hronično opredeljenje prema lepoti davanja mogu da izrode i u ovako pakostima zatrovanom narodu vrlo lepe kombinacije i reakcije....
-stvar jačine ličnosti , odlučnosti ali i ubedljivosti....kao i inteligencije i lukavosti....

Videh tu i kako je lepo biti "glup" i ne reagovati na provokativne izrečene slučajno reči "daj dečku mozak, njemu najviše treba" i na još mnogo primera koliko je glupo braniti društvenu , konfromnu vrednost pred nekima koji su marginalci, a u istom trenutku ugrožavati odnose sa nekima koji su nivoom slični.......
Ali isto videh kako domaćini odvajaju rebra iz pečenja, da im neki pakosnik od gostiju ne bi prebacio da su nabacali koščetine umesto mesa....i videh odvajanje loja od mesa , da bi se ugodilo i mesožderima i pijcima.....

I videh kad se skupe 15tak "glupaka" za tili čas se završi posao , začas se napravi i biznis i zadovoljstvo , i začas se otvori nešto što može vrlo lako narasti u porodično prijateljstvo....
Ali svaki od "glupaka" mora vrlo oštro i svesno da saseče "glumce" i "političare" tj one koji bi da se okoriste , ali samo okoriste , a nisu sposobni da se rašire.....
Videh i oštro reagovanje prema onima koji nisu od "odabranih"....prosto kao u ogledalu koristoljubivost , ali bez trunke griže savesti ili nekog dvoumljenja...
Zato i kažem da se sujeta u društvu , znači konformna sujeta javlja samo kad ste konformno ugroženi ili poniženi.....
Lična sujeta je već stvar ličnog stava i selekcije da li nešto shvataju kao crno ili belo....znači od ličnog osećaja moći....koji nema veze sa društvenim ili "pink" osećajem moći....Tako moćni ljudi mogu biti i oni sa kačamakom i dvoje vesele dečice u kući , dok najači političar može društvenom ili "pink" moći da pokriva svoj subjektivni osećaj nemoći....i sve će prevariti samo sebe neće.....
 
Imaš nešto što unosi slabost u sistem , i nešto što je izraz slabosti sistema....u oba slučaja je slabost s tim što je u jednom slučaju neka dodatna slabost u sistemu posledica , a u drugom je slabost uzrok nastajanja toga nečega.....Sujeta je slabost u oba smisla , a ne samo u jednom....ali to nije ista slabost i ne bi trebalo koristiti istu reč za dva fenomena...

Recimo jedno tumačenje ljubavi kod sujetnih ljudi....
Ljubav nije izraz sličnosti izmedju dve osobe , već razlika izmedju dve osobe jer upravo razlike postaju inspirativne da se ta individua istakne koliko je jedinstvena na svetu....i sebi....
naravno uvek mora da važi pravilo ruže i karanfila, tj ako je previše trnja , ruža će biti ispuštena , a ako je premalo pomislićemo da je u pitanju karanfil....
Tako se kod žena ovo posmatranje ljubavi može uzeti kao preovladavajuće jer im je sujeta značajnija osobina i to ona lična, dok kod muškaraca ona konformna, mada novo vreme nove nesigurnosti i nova statistika....
Zato ideal ljubavi ili onaj famozni animus i anima uvek u sebi sadrže i moraju da sadrže neku osnovnu dozu stereotipa koji "garantuje" normalnost, sličnosti sa težnjama i potvrdjenim , ali i znatno veću dozu "zanimljivog , različitog, mističnog" koje će uz "lični rad" biti preobraćeno u nešto što je novo i divno....."lični rad" je izuzetnost jedinke, subjekta, dok je objekat onaj koji je mističan , različit , a biće transformisan u nešto još "veće" ali iz ugla subjekta....
Smanjiš nesigurnost , smanjuješ sujetu , neko bi rekao povećaš mogućnost za različitost, što je samo mogućnost , ali stalno interagovanje kao tim usaglašava različite pojedince, pa polazna različitost prestaje da bude vrlo brzo različitost ili se veza gubi....
Da ne zaboravimo i ono ovde često prisutno , "sigurnost" u odsečnosti i nekoj ličnoj virtuelnosti , dok su ustvari pravi subjekti pretrpani nesigurnostima i strahovima.....od čega mnogo često boluju moderne žene......plažeći se da budu ranjive, kao da je to neka katastrofalna mana....
 

Back
Top