Može li Bog stvoriti toliko težak kamen da ga ne može podići?

Uzrocno posledicni univerzum je arhaicni pogled antickih grckih filozofa. To je prevazidjeno novim naucnim otkricima.
ne može biti prevazidjeno. to je isto kao da kažeš da postoji prirodni broj koji pomnožen sam sa sobom daje -1.
pogrešno si shvatio ili si čitao treće oko ili taj koji tvrdi lupa a ti misliš da je u pravu ili si naprosto pomodan.

vremenom opisujemo sled dogadjaja. i taj je vektor uvek u jednom smeru.

talasne jednačine kvantne mehanike su račun u bezvremenom domenu. kvantna mehanika ne ume reći šta sledi iz čega.

iskaz: nešto ne može nastati iz ničega je absolut. može se reći i nešto može nastati samo od/iz nečega.

ovaj iskaz je absolut kauzalnosti a ne princip.

dokazivanje: ako bi nešto moglo nastati iz/od ničega jednom i ničim uslovljeno moglo bi uvek. i ovaj svet bi otišao u paramparčad. tako odbacujemo model/tezu da je svet nastao nekim slučajnim praskom koji se eto tamo nekad desio. akauzalni svet ne bi mogao da traje. a ako bi imali stalno prangijanje onda tu ne bi imalo šta da se priča.

svet dakle, ne može a ne biti kauzalni. evo nekih svojstava koje već vidimo:

- on je beskrajan u vremenu i nema mu kraja ni u prošlosti ni u budućnosti jer je kauzalitet jednosmerni proces,
- uzrok se rapršuje kroz posledice pa informatički sadržaj sveta stalno raste. sam svet ostvaruje nova i nova stanja,
- kauzalni svet ništa ne zaboravlja jer je posledica ništa drugo do reultanta svoga uzroka pa se inverznim računom može naći original.pojava koju si spomenuo može biti refleksija kauzalnosti,
- u kauzalnom svetu sve što postoji je univerzalna tjuringova mašina jer je kauzalitet je ništa drugo do logika.
...
 
Poslednja izmena:
ne može biti prevazidjeno. to je isto kao da kažeš da postoji prirodni broj koji pomnožen sam sa sobom daje -1.
pogrešno si shvatio ili si čitao treće oko ili taj koji tvrdi lupa a ti misliš da je u pravu ili si naprosto pomodan.

vremenom opisujemo sled dogadjaja. i taj je vektor uvek u jednom smeru.

talasne jednačine kvantne mehanike su račun u bezvremenom domenu. kvantna mehanika ne ume reći šta sledi iz čega.

iskaz: nešto ne može nastati iz ničega je absolut. može se reći i nešto može nastati samo od/iz nečega.

ovaj iskaz je absolut kauzalnosti a ne princip.

dokazivanje: ako bi nešto moglo nastati iz/od ničega jednom i ničim uslovljeno moglo bi uvek. i ovaj svet bi otišao u paramparčad. tako odbacujemo model/tezu da je svet nastao nekim praskom koji se eto tamo nekad desio. akauzalni svet ne bi mogao da traje. a ako bi imali stalno prangijanje onda tu ne bi imalo šta da se priča.

svet dakle, ne može a ne biti kauzalni. evo nekih svojstava koje već vidimo:

- on je beskrajan u vremenu i nema mu kraja ni u prošlosti ni u budućnosti jer je kauzalitet jednosmerni proces,
- uzrok se rapršuje kroz posledice pa informatički sadržaj sveta stalno raste. sam svet ostvaruje nova i nova stanja,
- kauzalni svet ništa ne zaboravlja jer je posledica ništa drugo do reultanta svoga uzroka pa se inverznim računom može naći original.pojava koju si spomenuo može biti refleksija kauzalnosti,
- u kauzalnom svetu sve što postoji je univerzalna tjuringova mašina jer je kauzalitet je ništa drugo do logika.
...
Realnost nije baš tako jednostavna. Kvantna fizika pokazuje da stvari ne funkcionišu po jasnom pravilu „uzrok → posledica“. Ima eksperimenata (kao kvantni brisač) gde ono što odlučimo da merimo nakon što se nešto već desilo, zapravo izgleda kao da menja šta se „stvarno“ dogodilo ranije. Dakle, prošlost nije uvek fiksna — što ruši tu tvoju ideju o svetu kao strogoj, kauzalnoj mašini.

Takođe, fizika uopšte ne zna u kom smeru teče vreme na tom nivou — taj osećaj vremena kao strele dolazi tek kod velikih sistema, zbog stvari poput toplote i entropije. Na nivou čestica, vreme može i „napred“ i „nazad“. I ono „svet ništa ne zaboravlja“ je više želja nego činjenica — u kvantnoj fizici, ako nešto nije izmereno, može da ostane potpuno neodređeno.

Znači, svet nije tako lepo i uredno sklopljen kao što misliš — više liči na skup mogućnosti koje se „zaključe“ tek kad neko pogleda.
 
Па, парадокс је и нешто неразумљиво. :think:
On ne shvata da je samo pitanje paradoks, ako je Bog sve i u svemu on je i taj kamen koliko god velik bio, I sta znaci 'podici kamen' :roll:, to danas moze i neko ko je slab uz pomoc masina. Postoje emiseje o preciznoj gradnji nekih hramova i piramida hiljadama godina unazad i mi danas ovako pametni jos nagadjamo kako se to kamenje prenosilo.
Ipak da sacekamo Ljubu da vidimo je li on pravi odgovoritelj :ceka:
 
Realnost nije baš tako jednostavna. Kvantna fizika pokazuje da stvari ne funkcionišu po jasnom pravilu „uzrok → posledica“. Ima eksperimenata (kao kvantni brisač) gde ono što odlučimo da merimo nakon što se nešto već desilo, zapravo izgleda kao da menja šta se „stvarno“ dogodilo ranije. Dakle, prošlost nije uvek fiksna — što ruši tu tvoju ideju o svetu kao strogoj, kauzalnoj mašini.
ne može se prošlost menjati. prošlost je ono što se već desilo. zapis o prošlosti u prostoru i materiji se promenio.

zamisli računar koji pamti istoriju na nekoj traci. pa onda neki tredovi uzmu da menjaju sadržaj na toj traci radivši inverziju i arhiviranje viška informacija (brišući nepotrebno). promene stanja na toj traci će ti delovati kao da posmatrač menja prošost u ovom računarskom modelu. a u stvari se ima dodatna radnja koju ne vidiš.
Takođe, fizika uopšte ne zna u kom smeru teče vreme na tom nivou — taj osećaj vremena kao strele dolazi tek kod velikih sistema, zbog stvari poput toplote i entropije. Na nivou čestica, vreme može i „napred“ i „nazad“. I ono „svet ništa ne zaboravlja“ je više želja nego činjenica — u kvantnoj fizici, ako nešto nije izmereno, može da ostane potpuno neodređeno.
po n-ti put, kvantna mehanika koristi nevremenski račun. pa ne može znati šta od čega. zna da da rezultat ali ne istoriju procesa.

razlikuj neodredjeno i kauzalno. neodredjeno gledaj u smislu nama fizički nesaznatljivo.
 
ne može se prošlost menjati. prošlost je ono što se već desilo. zapis o prošlosti u prostoru i materiji se promenio.

zamisli računar koji pamti istoriju na nekoj traci. pa onda neki tredovi uzmu da menjaju sadržaj na toj traci radivši inverziju i arhiviranje viška informacija (brišući nepotrebno). promene stanja na toj traci će ti delovati kao da posmatrač menja prošost u ovom računarskom modelu. a u stvari se ima dodatna radnja koju ne vidiš.

po n-ti put, kvantna mehanika koristi nevremenski račun. pa ne može znati šta od čega. zna da da rezultat ali ne istoriju procesa.

razlikuj neodredjeno i kauzalno. neodredjeno gledaj u smislu nama fizički nesaznatljivo.



Ti pokušavaš da štitiš klasični svet, ali kvantna mehanika ti ne ide na ruku. Kažeš "prošlost se ne može menjati" — a onda opišeš računar kome se doslovno menja traka. Pa to jeste promena zapisa prošlosti, samo si je umotao u metaforu.


Kažeš da kvantna fizika koristi "nevremenski račun" — tačno, ali to ne znači da ne možeš imati uticaj iz sadašnjosti na ono što se u prošlosti manifestuje kao ishod. Tvoje razlikovanje "neodređenog" i "kauzalnog" ignoriše poentu: ako nešto nije određeno dok ne posmatraš, i rezultat zavisi od posmatranja, onda se ni prošlost ne ponaša onako kako ti tvrdiš — kao nešto uklesano u kamen.

Fizičari se muče s time šta je zapravo realnost, a ti si je rešio analogijom sa trakom. Svaka čast.
 


Ti pokušavaš da štitiš klasični svet, ali kvantna mehanika ti ne ide na ruku. Kažeš "prošlost se ne može menjati" — a onda opišeš računar kome se doslovno menja traka. Pa to jeste promena zapisa prošlosti, samo si je umotao u metaforu.
da to jeste promena zapisa ali ne samog sleda dešavanja. stvarne istine onako kako se zbilo a to ne vidiš. jer se desio drugi proces.

ne štitim ja neki klasični svet. prosto akkauzalno je kauzalno. a ako bi moglo već sam objasnio da duvamo.

kauzalno je apsolutno stabilno.

Kažeš da kvantna fizika koristi "nevremenski račun" — tačno, ali to ne znači da ne možeš imati uticaj iz sadašnjosti na ono što se u prošlosti manifestuje kao ishod.
može se imati uticaj na zapis.
ono što je traka u računarskom modelu to je ostatak prostora u fizici. vidiš zapis a ne šta se stvarno desilo.
mi i ostatak prostora smo jedno.
Tvoje razlikovanje "neodređenog" i "kauzalnog" ignoriše poentu: ako nešto nije određeno dok ne posmatraš, i rezultat zavisi od posmatranja, onda se ni prošlost ne ponaša onako kako ti tvrdiš — kao nešto uklesano u kamen.
sled dogadjaja je nešto uklesanije od svega. a ono što vidimo i tumačimo je nešto drugo.
Fizičari se muče s time šta je zapravo realnost, a ti si je rešio analogijom sa trakom. Svaka čast.
Hvala.
------------------
pitanje: kolike su zapremina i površina hipersvere prečnika 1m u beskonačno dimenzionom Euklidskom prostoru?
 
Poslednja izmena:
I da zavrsimo raspravu, da bi zaista mogao da odredis koliko je neko mocan morao bi da budes barem jednako mocan kao sto je on.

A to nisi u mogucnosti, ni ti ni ja.
logika je isto što i kauzalitzet.
ona je i Božja i naša i prirodna. nema ništa izvan nje.

pa govoreći istinu možemo znati šta i Bog govori/misli.

otac nikolaj velimirović često piše: Bog je sam LOGOS.
 
Mislim da je ključno pitanje da li bog moze da deluje van logike koju je stvorio? Po mom, može naravno, ali takvog boga mi ne možemo u potpunosti spoznati niti dokučiti jer on iznad sloja logike iz kojeg mi posmatramo.
Logika i kauzalitet su jedno isto samo druga reč. Bog je potpun LOGOS a mi smo na putu večnog oboženja.

Kad se kaže sve je Božja volja mi u stvari kažemo sve je logično. Sve je uzročnoposledično povezano.

Uzrok je isto što i OTAC, a posledica SIN, a veza izmedju njih SVETI DUH, i AMIN (nema ništa izvan toga).

U ime oca, sina i svetoga duha, - amin.

a ako bi akauzalno bilo moguće onda bi bilo mimo Božje volje jer akauzalno od ničega ne zavisi i ne može ničim biti uslovljeno.
 
Logika i kauzalitet su jedno isto samo druga reč. Bog je potpun LOGOS.

Kad se kaže sve je Božja volja mi u stvari kažemo sve je logično. Sve je uzročnoposledično povezano.

Uzrok je isto što i OTAC, a posledica SIN, a veza izmedju njih SVETI DUH, i AMIN (nema ništa izvan toga).

U ime oca, sina i svetoga duha, - amin.

a ako bi akauzalno bilo moguće onda bi bilo mimo Božje volje jer akauzalno od ničega ne zavisi i ne može ničim biti uslovljeno.
Ne govorim o avramskom bogu i njegovoj definiciji.. Mada i on sam je vec nelogican. Sveznajuci bog koji poznaje svu sadašnjost, prošlost i budućnost, a navodno nam je dao slobodnu volju. To je sličan paradoks kao iz naslova teme.
 
Poslednja izmena:
priča o logici/kauzalitetu nije uverenje. dokazivo je da ne može biti drugačije. nema dalje od te tačke.
Možda si ti sam sebi u svojoj logici dokazao, ali nisi objektivno. Da jesi, svi bi verovali, da ne kažem znali za tog boga u kog ti veruješ. A to nije slučaj. Polaziš od nekih svojih ličnih "aksioma" i na tome zasnivas dokazivanje.
 
Možda si ti sam sebi u svojoj logici dokazao, ali nisi objektivno. Da jesi, svi bi verovali, da ne kažem znali za tog boga u kog ti veruješ. A to nije slučaj. Polaziš od nekih svojih ličnih "aksioma" i na tome zasnivas dokazivanje.
dokazivanje nekog iskaza ne traži verovanje. verovanje nam pomaže tamo gde naš logos nije dorastao.

dokazivanje istinitosti nekog iskaza na prostim primerima se postiže prostim prebrojavanjem mogućih stanja. evo, ponoviću za iskaz "jesam" (ja jesam):
1. onaj koji postoji kaže "jesam"
2. onaj koji ne postoji kaže "jesam"
3. onaj koji postoji kaže "nisam"

nema više opcija kod davanja iskaza. samo iskaz pod brojem jedan je neoboriva istina. druga dva su neistina.

ne sumnjajte dakle da "jeste". da postojite. iskaz "mislim dakle postojim" je apsolutna istina.
 
Poslednja izmena:
dokazivanje nekog iskaza ne traži verovanje. verovanje nam pomaže tamo gde naš logos nije dorastao.

dokazivanje istinitosti nekog iskaza na prostim primerima se postiže prostim prebrojavanjem mogućih stanja. evo, ponoviću za iskaz "jesam" (ja jesam):
1. onaj koji postoji kaže "jesam"
2. onaj koji ne postoji kaže "jesam"
3. onaj koji postoji kaže "nisam"

nema više opcija kod davanja iskaza. samo iskaz pod brojem jedan je neoboriva istina. druga dva su neistina.

ne sumnjajte dakle da "jeste". da postojite. iskaz "mislim dakle postojim" je apsolutna istina.
A šta ako je iskaz "ja jesam" dao Robot koji poseduje veštačku inteligenciju

da li je postojanje Robota u većoj meri "NEOBORIVA ISTINA"
od postojanja panja u šumi koji nije dao iskaz "ja jesam" ?
 
A šta ako je iskaz "ja jesam" dao Robot koji poseduje veštačku inteligenciju

da li je postojanje Robota u većoj meri "NEOBORIVA ISTINA"
od postojanja panja u šumi koji nije dao iskaz "ja jesam" ?
naravno da jeste.onaj ko izgovori ili napise iskaz ja jesam postoji. a to je li covek ili automat u pitanju je drugo pitanje. iskaz je posledica uzroka. ne moze posledica bez uzroka.
 
Poslednja izmena:
Ipak da sacekamo Ljubu da vidimo je li on pravi odgovoritelj :ceka:

ODGOVOR

Ljubo je u svom filmu i živahan je na svojim temama. Nije mu zamjeriti. Spomenuo sam ga tek kao nekog tko se uzdiže objašnjenjima nekakve nauke pa bi stoga bio i kompetentan da odgovori na moje pitanje iz prvog posta.

Kad odgovorim na traženo pitanje tad ujedno kažem; ne želim mudrovanje "generala poslije bitke".

Dakle odgovor se nalazi u činjenici da Bog ništa ne stvara izvan sebe. On sve stvara u sebi...pa tako i "kamen" stvara u sebi koliko god on velik bio i koliko god se uvećavao. Sve što je stvoreno je automatski i "podignuto".

Ako će te od mene u vezi toga tražiti neke "biblijske dokaze" nije teško; za Boga Sina se kaže kod Pavla "Sve stoji u njemu" ili u nekim prevodima "Sve u njemu ima svoje postojanje". Dakle Bog je sveprožimajući...a sveprožimajući je zato jer ništa nije izvan njega.
 
Poslednja izmena:
dodjosmo do toga da uzrok potiče od posledice. po megatronu_sr bog će prvo podići pa potom stvoriti kamen koji ne može podići. da ne bude sumnje spomeniće ćacilend. :lol:
Pošto si bio znatiželjan...post gore je moj odgovor na tematsko pitanje. Ne volim odgovarati na svoja pitanja, ali eto...niko se nije kvalitetno iskazao na moje pitanje pa moram sam da ga obradim. To nije popularno ali nije mi ugodno i da moja tema "visi u zraku" relativnosti.
 

Back
Top