Nema ništa gore nego kada se sin drži mami za suknju. 15 godina, pa dijete! Pitaj rome kada su se ženili? Sa 15 i djete imali, i ne samo romi, već koje kuda po selima je bilo normalno da se djevojčice udaju od 15-18. Nemojte sada da me napadate, jer daleko od toga da to nisu djeca i da to odobravam.
Danas je sve drugačije. Život je brz, jeftin, nepredvidiv i dr. Gledala sam drugarice koje su imale sinove tog uzrasta kako drže čašu u ruci i nalijevaju ga da proguta tabletu, pomažu im da se obuku, prate i dočekuju iz srednje škole, mama će, tata će.... I? Kakvi su ,,ispali,,? Pa debilni.
U moje vrijeme jaz generacije između nas i roditelja je bio zaista veliki. Dva svijeta. Nisu nas pretjerano štitili. Družili smo se svi redom, i romi i ,,propalice,, i djeca sudije i čistaćice, djeca lopova i policajaca.
Prvo pijanstvo je bilo sasvim normalna pojava u tom dobu. Naravno da loše podneseš i da ti se zgadi. Isto i cigarete. Roditelji nisu imali pojma o tome. Nismo im se povjeravali, nisu ni puno ispitivali i sve se dobro završilo. Lijepo djetinjstvo, mnogo uspomena, pretežno lijepih, doživotnih prijateljstava, prepričavanih nestašluka, prvih i ostalih ljubavi...
Jedno kvalitetno djetinjstvo, jedna nezvanična škola života, koju niko od nas ne bi mijenjao za ovo sada ,,drugarstvo sa roditeljima,, Roditelji nisu drugovi i ne treba da budu. Oni su ono što se voli, poštuje i pazi da se ne povrijedi. Oni su autoritet, koga se bojiš i bez izgovorene riječi, a opet ti ostavljaju slobodu da upoznaš i živiš život.
