.A i ja nikad ne bih poklonila svoje zivotinje zbog toga,pa ne znam tacno bih se ubila,jer ih imam puno i ne bi ih nikad dala.Nadam se da si donela pravu odluku..Zao mi je znam da ti nedostaje.
Imam sreće da je uzela devojka koja mnogo voli životinje,javlja mi kako je Čupe,staviće slike da vidim,tako da sam zadovoljna i drago mi je da je otišla kod nekog ko zna o njima i ko je voli.Mene je alergija prošla posle nedelju dana od kako sam je poklonila,svakim danom su mi simptomi bili sve blaži i blaži polako prestaje, tako da mi je nešto smetalo da li dlaka,piljevina,izmet ko će ga znati.Soba mi je mala jedan prozor koji ne može da se otvori ako pada kiša,sneg jer sve upada tako da nisam imala uslova,a ona je rasla i rasla zahtevala veći prostor...
Savetovala bih svim ljudima koji žele da kupe morsko prase da se prvo raspitaju peko interneta,vide da li mogu da udovolje svom potencijalnom kućnom ljubimcu pa tek onda nek odu u kupovinu,jer prodavci gledaju samo da prodaju ne govoreći kakve uslove zahteva koja životinja.Da nije ovog foruma ja ne bih znala da morski prasići moraju da jedu seno,da ženka ne sme da se pari posle 7.meseca života ako se nije parila do tad,kakve uslove zahteva,da se seku nokti...
Rayna morala sam da je poklonim jer nisam mogla da funkcionišem sa tom alergijom,zatvorile bi mi se oči od svraba,suzdržavala sam se koliko sam mogla da ih ne trljam,kašalj po noći od kog nisam mogla da zaspim,kijanje ujutru po petnaest puta,baš mi je smetalo.Kada izađem napolje prestane me i pomislim ma prošlo me je nikom ja nju ne dam,ali kad dođem kući i simptomi ponovo počnu shvatim da moram jer ne mogu da funkcionišem.