Moralna ispravnost oružane revolucije

[Boljarin]

Ali, vidiš, ima nas koji smatramo da nasilje nikad nije opravdano i da uvijek postoji bolje rešenje. Bolje rešenje je da se, upravo, otklone, eliminišu razmišljanja o nasilju! Ko to postigne njemu se ništa zlo neće dogoditi u životu. A za zlo koje se drugima događa on nije odgovoran. Odgovorni su oni sami, voljom kojom mogu kontrolisati i usmjeravati svoj misaoni arsenal.

Verujem, ali se ne nasiljem ne odvracaju nasilnici od nasilja, vec im se oslobadja prostor da koriste pretnju nasiljem kao nasilje koje cak nije kaznjivo,
ovaj vid nasilja jedino moze da se spreci tako sto nasilnik mora da upotrebi nasilje ili odustane.
U nekom utopijskom nenasilnom drustvu nasilnik bi lako vladao.

- - - - - - - - - -

Primer... Nasilnik koji ne upotrebljava nasilje, ali si svestan da je nasilnik sasvim komotno podigne glas i stvori utisak da ce upotrebiti nasilje cime je postigao efekat nasilja ne krseci ni jedan zakon o nenasilju.

 

[ristob]

Nasilnik i žrtva su u korelaciji. Kao proton i elektron. Privlače se. To postižu svojim misaonim radnjama. Ako je proton nasilnik, usmjerava misli na nasilje, a elekron sterilise um od nasilja - onda se nasilje ne može materijalizovati!

To je Simo izvanredno prezentovao gore, a ja ću to boldovati kao najveću filozofiju koju je iko ikada izrekao!

 

[ristob]

Kome je to opravdano?
Nasilniku, koji u nedostatku svjesnosti o svom namejrenom činu, sebe ne vidi i ne smatra nasilnikom?
Onaj koji čini nasilje, bez obzira da li to učini u samoodbrani, nasilnik je.
Nasilnik je nasilnik je nasilnik. Nasilju nema opravdanja (iako će naš razum i naš ego nesumnjivo, uvijek pronaći opravdavajuće razloge).

Ne ide.
Nasilje se svjesno mora izbjeći već na metafizičkom nivou.
Kada se nasilje manifestuje na zemaljskom nivou, tad je već kasno, tačnije, naš nužni izbor se manifestuje, naša nesvjesnost porađa situaciju, i veoma je vjerovatno da u tom trenu straha i fokusa na samozaštitu, uključujući i nasilne mjere samozaštite, nećeš nekim čudom postati svjestan drugačije mogućnosti do one koja ti se nameće kao nužnost.

Šta je svjesni izbor?
Izbor načinjen iz osvješćenja različitih mogućnosti prije no što izabereš jednu od njih i dopustiš joj da se manifestuje, to je svjestan izbor.
Svjesno birati znači uvijek birati u skladu sa dušom i u potpunom duhovnom Miru. Zašto sa dušom?
Duša je načinjena u Svijesti Boga, a pošto je Bog apsolutno postojanje u Ljubavi, i dušu stvara u Ljubavi.
Dopustiš li sebi da se okreneš prema duši, na metafizičkm nivou će ti biti ponuđene različite mogućnosti iz kojih uvijek možeš izabrati bilo koju, ukčljučujući i onu koja vodi nasilnom obračunu, ali je svakako cilj birati onu koja vibrira istom frekvencijom kao i tvoja duša, iz čega će se konsekventno ostvariti čudo; svjetovni Mir i harmonija. Proces takvog biranja je jednostavniji nego li izgleda. Da bi se ostvario, strah mora da nestane. Da bi znali šta vibrira sa našom dušom dovoljno je samo da smo svjesni cilja, mogućnosti ćemo 'privući u fokus'; frekvencije se same po sebi prepoznaju. Pri tom je potrebno potpuno povjerenje u svoje znanje i intuiciju. Ako pak nema dovoljno znanja o tom procesu biranja i mehanizmu projekcije onda je potrebna 'hrabrost' da se usudiš stojati ispred nasilnika bez straha i bez namjere da djeluješ. To je već mač sa dvije oštrice.

To je to!

 

[Boljarin]

Nasilnik i žrtva su u korelaciji. Kao proton i elektron. Privlače se. To postižu svojim misaonim radnjama. Ako je proton nasilnik, usmjerava misli na nasilje, a elekron sterilise um od nasilja - onda se nasilje ne može materijalizovati!

To je Simo izvanredno prezentovao gore, a ja ću to boldovati kao najveću filozofiju koju je iko ikada izrekao!

Kako bi to elektron sam mogao da se sterilise od nasilja?

 

[ristob]

Možeš li elimisati iz svog uma svako prizivanje nasilja?

 

[Boljarin]

Možeš li elimisati iz svog uma svako prizivanje nasilja?

Moze li se elektron osloboditi -0,000001ev sam?

 

[ristob]

Šta ti predstavlja ta energija?

Jel tvoj um elektron?

 

[Boljarin]

Šta ti predstavlja ta energija?

Jel tvoj um elektron?

e, prijatelju kada koristis prenosna znacenja bar ih se drzi ili

pocni da razumes prvo sebe sta pises.

 

[ristob]

Moš ti i bolje.

Ja sebe odlično razumem, a ako tebi nešto nije jasno, pa, pitaj.

 

[Boljarin]

Risto odnos nasilnika i zrtve si prikazao odnosom protona i elektrona i njihove povezanosti...

Dalja pretpostavka da covek zrtva treba da se oslobodi misli zrtve...ako je vec ta zrtva elektron

u odnosu prema nasilniku protonu to bi znacilo da taj elektron sam od sebe treba da se oslobodi

onoga cime je vezan u tom odnosu, a to je negativno naelektrisanje nevazno koje kolicine...

On to ne moze bez spoljnjeg uticaja, ako znas o cemu pisem ili gde si zalutao.

 

[snouden]

Ovo je naravno riječ nekoga ko je uspio transcendirati volju iz domena subjekta koji bitiše na ovozemaljskom nivou stvarnosti???

i dalje se frljaš terminima. a šta bi drugo...

ako pod trascedentnim podrazumevaš saznanje koje se ne može racionalno postići onda debelo grešiš. ne postoji saznanje koje se ne može racionalno postići (bilo ono empirijsko bilo čisto misaono). to je stoga što ne postoje akauzalni svetovi pa iz toga sledi da je sve racionalno opisivo tj. logično.

to o čemu ti frljaš je stvar zamišljanja.. kulturno rečeno transcedentiranja a narodski rečeno lupetanja-

 

[ristob]

Risto odnos nasilnika i zrtve si prikazao odnosom protona i elektrona i njihove povezanosti...

Dalja pretpostavka da covek zrtva treba da se oslobodi misli zrtve...ako je vec ta zrtva elektron

u odnosu prema nasilniku protonu to bi znacilo da taj elektron sam od sebe treba da se oslobodi

onoga cime je vezan u tom odnosu, a to je negativno naelektrisanje nevazno koje kolicine...

On to ne moze bez spoljnjeg uticaja, ako znas o cemu pisem ili gde si zalutao.

Demagogija me ne interesuje. A ti udri na hiljadu načina ako ti zadovoljstvo.

Uporedio sam 2 čoveka sa protonim i elektronom. Oni nezavisno jedn od drugog, svojom voljom, odlučuju koje misli će biti prisutne u njihovim umovima. Oni ne utiču telepativno ili na bilo koji drugi način jedan na drugog. Ali same misli većinski prisutne u njihovim umovima imaju tendenciju materijalizacije ako su istoimene. U tom smislu su nasilnik i žrtva u direktnoj korelaciji zbog njihovih misli koje se, kad se dosegne kritična masa materijalizuju.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Apsolut postoji nestvoriv, nerodiv, nepromjenjiv. Apsolut nigdje ne bježi jer ne postoji u prostoru u kojemu jedino i može postojati kretanje. Odatle, apsolut nema osobinu da MORA... on ništa ne mora, ali može i hoće. To što i može i hoće ne mijenja činjenicu da se nikada i nigdje ne pokreće i da se nikada i nigdje neće pokrenuti.

Te osobine apsoluta (da je nestvoriv, nepromenljiv, da ne postoji u prostoru, pa čak da ništa ne mora) si izmislio. Čak si izmislio da nekakav apsolut uopšte i postoji. Sve to što si izmislio niti je na bilo koji način proverljivo, niti ima svoju logiku po kojoj bi bilo objašnjivo i razumljivo. Prema tome taj i takav tvoj apsolut je čista apstrakcija i tvoja lična vera koja ima vrednost samo za tebe i nikog drugog i ne može da bude predmetom nikakve zdravorazumske rasprave, ni filozofske, ni naučnne, pa ni verske, jer o onome što je vera, ne raspravlja se, v eć samo veruje, ćuteći, za sebe i u sebi.

Uostalom, odakle tebi ideja da nešto što oduvijek i zauvijek postoji MORA DA BJEŽI od nepostojanja????????

Otuda što ja POSTOJANJE ne izmišljam, već je ono za mene konkretan predmet iskustva, a time ujedno i logičke analize osobina, tj. fizičkih i psihičkih sposobnosti kojima POSTOJANJE raspolaže i pomoću njih POSTOJI, tj. SAMOODRŽAVA SE, tako što se večito pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, igrajući naizmenično ulogu i sebe kao svog uzroka (Zlo) i sebe kao svoje posledice (Dobro).

Apsolut je nestvorivo, nepromjenjivo postojanje. On nema suprotnost. Da ima, suprotnost bi mu bila NEPOSTOJANJE, a to je totalni apsurd.

POSTOJANJE kao DOBRO sa značenjem "DA", ima svoju suprotnost, NEPOSTOJANJE ka ZLO sa značenjem "NE". U nauci se odavno zna da sve što POSTOJI ima svoje "DA" i svoje "NE". Kao što primećuješ, ja ništa ne izmiščkam, već samo objašnjavam stvarnost onakvu kakva ona jeste, koju svako može da opazi, proveri, objasni i razume. Dok te tvoje izmišljene stvarnosti, koju želiš da nam nametneš, nigde nema i uzalud se trudiš. Zapravo ima je, to je ova ista stvarnost o kojoj ja pričam, koju si ti opazio na malo neobičan način, ali uopšte nisi shvatio njenu suštinu, pa sada želiš da nam je na svoj, ali totalno pogrešan način, objasniš.

PostOjanje izjednačavaš sa prisustvom volje postOjanja (Bića) unutar postAjućeg nečega (iskustva, stvorenja, radnje). Ono što postAje i nestaje te samo u tom kontekstu apsolut, poistovijećen sa postAjućim izrazom, teži samoodržanju. SAMOODRŽANJU ČEGA?

POSTOJANJA ne može da bude ako se u vremenu ne manifestuje dvojako i naizmenično, kao svoj UZROK i kao svoja POSLEDICA. Odnosno, kao KRETAČ i kao KRETANJE. To sve bez 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti ne bi bilo moguće. U nauci danas postoji obilje dokaza da je to upravo tako, pa prema tome, ovo je i kraj tvoje i moje diskusije na temu "POSTOJANJE".

PostOjanje i postAjanje nisu sinonimi.

Naravno da nisu sinonimi. Reči i pojmovi "uzrok" i "posledica" nisu sinonimi. POSTOOOOJANJE je ono što raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti sa značenjem UZROKA. A POSTAAAAAJANJE su sedam vrsta fizičkih i psihičkih radnji sa značenjem POSLEDICE.

Ja mislim da je kod tebe glavna greška to što pstOOOjanje razdvajaš od postAAAjanja. Ti miliš da je postOOOjanje apsolut koji je nestcoriv i neuništiv i koji se nikada ne menja, a da je postAAAjanje nešto drugo i da Zakon postOOOjanja, tj. zakon volje i samoodržavanja važi samo za postAAAjanje tj. za materijalni i živi svet, a ne i za apsoluta koji postOOOji.

To nije tačno. Materijalni i živi svet sa značenjem postAAAjanja i posledice, koji se objektivno uvek manifestuje kao fizička i psihika RADNJA, ne može da posti bez apsoluta kao VRŠIOCA RADNJE sa značenjem UZROKA, koji je nedeljiv od svojih fizičkih i psihičkih radnji. Što podrazumeva da ti, kada opažaš materijalni i živi svet kao fizičku i psihičku radnju sa značenjem posledice, ti zapravo ne opažaš ništa drugo do tog svog "apsoluta" koji se napregnuo, pokrenuo i materijalizovao, pa ga sada ne vidiš kao "apsoluta" i uzroka, već ga vidiš kao kretanje, tj. ka materiju, život i Svemir, tj. vidiš ga kao POSLEDICU.

Samo u posAjućoj realnosti apsolut koristi nagon samoodržanja, dok za čisto nestvorivo, nepromjenjivo postojanje taj nagon nema svrhu. On-nagon je tad samo potencijal koji će dobiti svoju svrhu tek u projekciji postAjuće stvarnosti.

Upravo sam ti objasnio da je to tvoja kardinalna greška što postOOOjanje i postAAAjanje vidiš kao nešto DVOJE, odvojeno i različito jedno od drugog. To nije tačno. POSTOJANJE je JEDNO, ali se večito pretače kroz svojsa TRI prirodna oblika i stanja, pa POSTOJANJE, sem što je JEDNO, ono je istovremeno i TROJEDNO. Ma koliko to TRIJE (jaje-pile-koka) bilo različito jedno od drugog, to TROJE je uvek JEDO I ISTO. To je JEDNO I ISTO APSOLUTNO JASTVO koje se samo u vremenu pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, pa samo izgleda je se tu radi o nešto TROJE. Na primer ti, kada si bio samo zametak u majčinoj utrobi, to si bio TI (JA KOJI NJESAM). Zatim, kad si se razvio do devet meseci i rodio se, to si i dalje bio TI (JA KOJI JESAM). P kad si bio dečak od deset godina, to si i dalje bio TI (JA KOJI JESAM). Sada kada si postao odrastao čovek i slikar, to si i dalje TI (JA KOJI JESAM). I to isto ((JA KOJI JESAM) ćeš da ostaneš i kad ostariš i umereš i raspadneš se. Isto tako je i sa apsolutom Svemira. Prvo postoji kao nematerijalni i bezlični kvantni vakuum. Pa se onda pokrene i razvije i postane materijalni Svemir. Pa na kraju ostari, raspadne se i ponovo postane bezlični i nematerijalni kvantni vakum. I tako beskonačno u prošlost i budučnost. Sve to uz pomoć 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. "JA + 7" je formula Zakona sveukupnog postojanja. To je formula po kojoj upravo taj tvoj "apsolut" postoji. Ona važi uvek, bez obzira da li je reč o postOOOjanju ili postAAAjanju, jer apsolut (JA KOJI JESAM) je i postOOOjanje i postAAAjanje. To dvoje je nedeljivo jedno od drugog, zato jer to dvoje uistinu i nije dvoje, već uvek jEDNO I ISTO.

Pri tom Svjesnost Bića raste, a sa rastom svjesnosnog nivoa jedinke proporcionalno raste i količina apsolutnih znanja o sebi-postojanju (ta količina sobom određuje nivo Svjesnosti), te Biće u toj jedinki postaje svjesnije svog nepromjenjiivog aspekta-apsoluta, i samim tim teži oslobođenju od nagona samoodržanja a sve više primjenjuje Princip Projekcije, znajući tad da je po tom Principu ustvari i dospjelo u domen kreacije i da je stoga ono istinski kreator svih postajućih realnosti. To mu takođe prosvjetljava smisao bitisanja u projekciji, upravljajući ga ka realizaciji da ono i nije ušlo u projekciju s ciljem da se zauvijek bori za opstanak (vrste) već da po uzoru na svoj apsolutni aspekt (Ideal) kreira postAjuću realnost bez straha, kroz SLOBODU IZBORA.
Slobodom izbora je i dospjelo u projekciju.

Ovo što si sada pokušao da objasniš svrstavam ti u kategoriju "tandara-mandara". Ako zaista želiš da razumeš kako apsolut (JA KOJI JESAM) postoji uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i pomoću njih stiče znanje/informaciju o sebi i pomoću nje postoji i dovodi sebe u stanje svesnosti, to ćeš najbolje da razumeš uz pomoć ovog grafikona "jaje-pile-koka".

**********************************************

Opet uz napomenu, da neko ne bi pomislio da je ovo što pričam "of topic", želim da kažem da onaj ko ovo ne zna, odnosno, ko ne zna i ne razume ZAKON po kojem u svemiru sve postoji i sve se dešava, taj nikada neće znati ispravan odgovor na pitanje "DA LI SU ORUŽANI SVETSKI RATOVI I TEVOLUCIJE MORALNI ILI NE

 

[JA KOJI JESAM]

i dalje se frljaš terminima. a šta bi drugo...

ako pod trascedentnim podrazumevaš saznanje koje se ne može racionalno postići onda debelo grešiš. ne postoji saznanje koje se ne može racionalno postići (bilo ono empirijsko bilo čisto misaono). to je stoga što ne postoje akauzalni svetovi pa iz toga sledi da je sve racionalno opisivo tj. logično.

to o čemu ti frljaš je stvar zamišljanja.. kulturno rečeno transcedentiranja a narodski rečeno lupetanja-

Pa ako ti znaš šta znači transcendirati onda me ne bi pitao 'da li mislim na racionalno'.
Kako možeš poistovijetiti transcendiranje sa racionalnim saznanjem?
Jedno je vezano isključivo za centriranje volje, dakle za ostvarenje svjesnosti ili pak Svijesti a drugo za razum i radnje koje razumom vršimo, između ostalog i razumijevanje.

Jedino volja može transcendirati (odatle upravljajući pažnju), razum ne .
Volja može transcendirati i u razum kako i u Um univerzuma, u apsolut, u dušu, u... imenuj, stoga volja se može pomjeriti i izvan razuma čovjeka i centrirati se u bilo kojji drugi aspekt Bića-postojanja pri čemu se ostvaruje transcendentno saznanje ili pak znanje-o-sebi-Svijest u slučaju centriranja u apsolutu..

 

[JA KOJI JESAM]

A znaš li ko uspijeva transcendirati volju?
KO drugi do Biće-apsolut.
O Biću dakle govorim kad kažem KO a ne o čovjeku. Čovjek nema gdje da transcendira.
'KO' nije čovjek već Biće u čovjeku.
Čovjeka samo možemo nazvati ŠTA, a da bi znali to ŠTA čovjek jeste moramo znati i KAKO postaje.

 

[JA KOJI JESAM]

Verujem, ali se ne nasiljem ne odvracaju nasilnici od nasilja, vec im se oslobadja prostor da koriste pretnju nasiljem kao nasilje koje cak nije kaznjivo,
ovaj vid nasilja jedino moze da se spreci tako sto nasilnik mora da upotrebi nasilje ili odustane.
U nekom utopijskom nenasilnom drustvu nasilnik bi lako vladao.

- - - - - - - - - -

Primer... Nasilnik koji ne upotrebljava nasilje, ali si svestan da je nasilnik sasvim komotno podigne glas i stvori utisak da ce upotrebiti nasilje cime je postigao efekat nasilja ne krseci ni jedan zakon o nenasilju.

To o čemu ti pišeš jeste nivo svjesnosti koji mi ovdje pokušavamo prosvijetliti i prevazići.
Dakle, ti pišeš o svjesnosti materijalizujuće stvarnosti, o onome što je doseglo svoj kraj, svoju izvršnu funkciju, plafon-dno, dalje nema.
Pišeš dakle o Svjesnosti zapečaćene sudbine koja se ne može izmijeniti, jer je već ostvarena.
Kad se čovjek doživljava kroz Svjesnost žrtve to je njegov krajnji sud, sudbina, krajnja tačka u vremenu. Ako si sav unesen u nju iz nje dalje nema.
Nema dalje u tom trenu, presuđeno ti je, ali zato u sledećem trenu, koji je takođe sada, postoji mogućnost novog izbora.
Ono što se nije desilo NE MORA da se desi ukoliko izaberemo nešto drugo, neku sasvim drugačiju mogućnost. O tome je riječ, dakle o izboru.

Izbor činimo svjesno ili nesvjesno.
Svjestan izbor se čini kad su nam mogućnosti osviješćene dok se nesvjesni izbor čini iz nužnosti, dakle iz tame.

Stoga moramo se konačno odlijepiti od Svjesnosti manifestujuće projekcije, od slika koje gledamo kao svoju realnost,
jer ako nam je volja centrirana samo u slikama, konstantno ćemo kasniti za izborom koji im prethodi.
Nije onda čudo da će nam se stvarnost nametati kao nužnost a mi u njoj biti nemoćni da biramo, biti 'bez slobode izbora'.

Svaka situacija, svaki momenat stvarnosti kojem svjedočimo je dakle već izbor manifestovan, sudbina zapečaćena.
Taj momenat ničim ne možemo izmijeniti. To nije sporno.
Ali naša realnost nije samo jedna zamrznuta zapečaćena nepromjenjiva tačka, već je to sadašnjost, kontinium 'tačaka' u kojima u sada i biramo i pečatimo našu sudbinu.
Dakle, ako je u ovom trenu dok još pišem, moja sudbina zapečaćena, to 'zapečaćena' govori (treba da mi govori); da je taj tren već prošao,
da sam ja već u drugom, novom, otvorenom za odluku, spreman da prihvatim odgovornost za izbor koji još nisam načinio.
U ovom sada čitav univerzum mi je na raspolaganju. Slobodan sam da biram. I biram. Kako biram?
Svjesno-aktivno ili pak nesvjesno-pasivno.

Aktivno-svjesno načinjen izbor je slobodan izbor.
Ako izbor činim aktivno, to znači da mi je volja transcendirala na metafizički nivo stvarnosti te da svjesno posmatram opcije-mogućnosti koje mi se nude.
Pri tom mi je uključena i Savjest kojom kao nevidljivim filterom usmjeravam svoju volju, stoga i fokus svoje pažnje.
Usmjeravam je onoj mogućnosti koja se najbolje uklapa sa mojim osjećanjem (dušom) i sa Savješću kojom postavljam kriterijume izbora. Ne, to se ne dešava u vremenu.
Sve se to dešava izvan vremena te nam je data moć da se u tom bezvremenom aspektu zadržimo onoliko koliko nam je potrebno da bi smo načinili najbolji izbor.
Sve stvari u našoj 'materijalnoj stvarnosti' će biti na "STAND BY".
Mi smo gospodari vremena.
Tako je kad svjesno ili aktivao činimo izbor.

Pasivno načinjen izbor je nužnost.
Žašto je nužnost pasivan izbor?
Zato što smo odgovornost za posledice prebacili na 'nekog ili nešto drugo', a pri tom smo sebe ubijedili da nit' vemena niti drugog izbora nemamo do da reagujemo što brže i efikasnije možemo.
Odatle, ne učestvujemo u svjesnom biranju moguće stvarnosti, ne učestvujemo u svjesnom sagledavanju metafizičke postavke ponuđenim mogućnosti (mogućih stvarnosti),
već jednostavno 'živimo' u materiji i svoj tobožnji izbor zasnivamo na percepciji drugih materijalizovanih objekata unutar naše ostvarene projekcije reagujući na njihove pojave i usmjerenja.
U drugim riječima, primorani smo da činimo izbor samo iz opservacije (percepcije) krajnjih efekata materijalizacije (sudbine) koji nam se onda doimaju nepromjenjivim, a stvarnost nam se nameće kao nužnost.
U takvom odnosu naše volje sa mogućim izborom čovjek, kao krajnja tačka manifestacije duše-razum-tijela, u tom jednom zapečaćenom trenu NEMA slobodu izbora.
Nikad je uistinu nije ni imao, nikad je i neće imati. Slobodu izbora ima Biće koje sebe doživljava čovjekom. Ono je jedino koje ima moć transcendiranja volje.
Ono je gospodar volje, gospodar vremena.
Čovjek je samo proizvod procesa materijalizacije izbora koji Biće čini tom istom... voljom.

 

[snouden]

Pa ako ti znaš šta znači transcendirati onda me ne bi pitao 'da li mislim na racionalno'.
Kako možeš poistovijetiti transcendiranje sa racionalnim saznanjem?

ne poistovećujem. lepo ti piše ovde:

Original postavio snoudeni dalje se frljaš terminima. a šta bi drugo...

ako pod trascedentnim podrazumevaš saznanje koje se ne može racionalno postići onda debelo grešiš. ne postoji saznanje koje se ne može racionalno postići (bilo ono empirijsko bilo čisto misaono). to je stoga što ne postoje akauzalni svetovi pa iz toga sledi da je sve racionalno opisivo tj. logično.


to o čemu ti frljaš je stvar zamišljanja.. kulturno rečeno transcedentiranja a narodski rečeno lupetanja-

LUPETANJE NIJE SAZNANJE VEĆ MAŠTANJE. A MAŠTANJE JE MODELIRANJE SVETA UNUTRAŠNJEG:

NE POSTOJI SAZNANJE KOJE NIJE RACIONALNO ODNOSNO LOGIČNO. to je stoga jer je svet uzročnoposledičan pa se svaka posledica može povezati sa svojim uzrokom. a valjano povezati jedno s drugim znači (sa)znati/razumeti/objasniti.

 

[JA KOJI JESAM]

ne poistovećujem. lepo ti piše ovde:


LUPETANJE NIJE SAZNANJE VEĆ MAŠTANJE. A MAŠTANJE JE MODELIRANJE SVETA UNUTRAŠNJEG:

NE POSTOJI SAZNANJE KOJE NIJE RACIONALNO ODNOSNO LOGIČNO. to je stoga jer je svet uzročnoposledičan pa se svaka posledica može povezati sa svojim uzrokom. a valjano povezati jedno s drugim znači (sa)znati/razumeti/objasniti.

To o čemu ti govoriš je u domenu tvojih limita, određenih centriranjem volje u razumu (raciu) i poistovjećenjem sa njim.
No tvoj razum ne uslovljava i moju sposbnost transcendencije volje, te stoga ne limitira moju (ili bilo čiju do tvoju) sposobnost saznanja i znanja, evo i zašto:

...
Saznati ne znači uvijek i razumjeti.
Saznati znači doseći, ostvariti i prisvojiti znanje, te odatle postati jedno SA znanjem.

Kako se ostvaruje SA-znanje?
Razumom (intelektom), te znanje može biti empiričko, mentalno, logičko, ali se uvijek ostvaruje posredstvom razuma, te sve to spada u racionalno.
Do znanja o nečemu možemo doseći direktno duhom (intuicijom) te je ono duhovno, iracionalno.
I u jednom i u drugom slučaju radi se o saznanju, dok čisto znanje jedino možemo imati direknim, neposrednim odnosom sa izvorom znanja, a to definitivno isključuje posrednika-UM (razum), što ga po ovim osnovama jedino i možemo postaviti u iracionalno znanje.


Dakle postoje dva načina realizacije saznanja:

-racinolno
-iracionalno

Intuitivno saznato znanje nije racionalno, nema veze sa logikom, sa empirijom, ali opet, to što je intuitivo saznato (iz duha u duh direktno unešeno kao cjelina) može se (ali i ne mora) iz duha u razum prenijeti i razumom prevesti u njegovu logičku formu kad ono (logično) postaje i racionalno.

 

[snouden]

Dakle postoje dva načina realizacije saznanja:
-racinolno
-iracionalno

Intuitivno saznato znanje nije racionalno, nema veze sa logikom, sa empirijom, ali opet, to što je intuitivo saznato (iz duha u duh direktno unešeno kao cjelina) može se (ali i ne mora) iz duha u razum prenijeti i razumom prevesti u njegovu logičku formu kad ono (logično) postaje i racionalno.

a trancedentalno?)
tehnika saznanja ima mnogo. naprimer jetrino. jetra se javi bolom da ima problema. ili recimo nasledno znanje. zapisano u "genima" a postaneš ga svestan tek kasnije...pa misliš da je bez osnova (inituitivno)...ali je svako saznanje logično. kauzalno. čak i tehnika imaginarnih(iracionaln) brojeva. ne postoji prirodan broj koji pomnožen samim sobom daje -1. ali je zato moguće zamisliti da postoji pa na toj pretpostavci postaviti čitavu matematiku (kompleksnu analizu) koja daje valjan račun .

 

[JA KOJI JESAM]

a trancedentalno?)
tehnika saznanja ima mnogo. naprimer jetrino. jetra se javi bolom da ima problema. ili recimo nasledno znanje. zapisano u "genima" a postaneš ga svestan tek kasnije...pa misliš da je bez osnova (inituitivno)...ali je svako saznanje logično. kauzalno. čak i tehnika imaginarnih(iracionaln) brojeva. ne postoji prirodan broj koji pomnožen samim sobom daje -1. ali je zato moguće zamisliti da postoji pa na toj pretpostavci postaviti čitavu matematiku (kompleksnu analizu) koja daje valjan račun .

Ne postoji transcendentno saznanje.
Postoji nešto što je transcendentno kojim saznajemo, a to je volja i pažnja apsoluta-Bića. Biće stoga transcendira svoju volju i pažnju u bilo koji aspekt sebe i zahvaljujući transcendenciji volje i pažnje biva prisutno u tom aspektu. Pri tom se ono ne kreće, već biva nepokretnim pokretačem... volje i pažnje.
Volja i pažnja transcendiraju kroz sve aspekte Bića; iz sebe-Boga u čistu Svijest, kao i u sve izvedene aspekte iz Svijesti pri čemu se ostvaruje Svjesnost koja sobom isključuje Svijest. Odatle, sva znanja bi se po tom kriterijumu, zavisno odakle si zamislio početnu tačku saznanja, mogla nazvati 'transcendentnim saznanjima' jer da bi išta saznao volju i pažnu moraš transcendirati u aspekt Bića koji želiš saznati.
Saznanja koja se pri tom iskustvu transcendencije realizuju su ili racionalna i iracionalna.
Tako se i sve što si gore naveo može svrstati u jedno ili drugo; ili se saznaje raciom ili duhom, trećeg saznanja nema. Brojevi, jetra, i sve to što si naveo kao 'drugačije', sve to pripada racionalnom, dok se duhovna znanja ostvaruju intuicijom, iracionalno.

Jedino se Svijest razlikuje od svega navedenog. Svijest je duh apsoluta i jedino se prema Biću uzdiže kao ZNANJE, a ne kao saznanje.
Pošto je Svijest duh apsoluta, transcendiranjem volje i pažnje u čovjeka recimo, iz Svijesti se intuicijom onda mogu unijeti i apsolutna znanja u Svjesnost 'čovjeka' (iz duha u duh bez posredstva Uma) koja se onda mogu a i ne moraju preuzeti razumom i intelektom postaviti u njihov logički red. Tada se realizovalo duplo saznanje; iracionalno i racionalno. Iracionalno se realizovalo intuitivnim prenošenjme znanja iz Svijesti u Svjesnost a racionalno njegovim prosleđivanjem iz Svjesnosti (duha stvorenja-čovjeka) u njegov razum.

...
Bol postoji samo u razumu (duh ne osjeća bol), a manifestuje se kao tjelesna ili mentalna, bolje reći kao impuls. Pri tom se mora naglasiti da bol nije bolest (to je sasvim drugo mada povezano). Opet, i jedno i drugo i tjelesna i mentalna bol jesu racionalna saznanja, mada za razliku od saznanja ostvarenih kroz logičko razmišljanje, impuls je od ćelija tijela-kroz razum-do Bića koje osjeća bol, premošćen direktnom vezom-instinktom, dakle dijelom razuma kojim premošćava razmišljanje. Bol ne zahtijeva logičku inteligenciju razmišljanja već izaziva instinktivni reflex. Instinkti nam služe da prepoznamo opasnost čitanjem impulsa i to čine bez upotrebe razmišljanja, jednostavno koristeći matrice ponašanja-kojim stvaraju reflekse. Bol je pri tom upravo to impuls-ALARM koji nas bez potrebe da mislimo i donosimo zaključke, zaobilazeći misaone radnje, sobom upućuje na činjenicu da se pojavila blokada u našem energetskom polju, u našem tijelu. Tek pošto prihvatimo taj impuls i odradimo instinktivnu radnju-reflex, možemo upotrijebiti i intelekt da prosudimo o čemu se radi i da na račun razmišljanja donesemo logičke zaključke koji će nas voditi ka rješenju novonastalog problema.

Bez obzira na sav taj proces, sve se to odvija u razumu i zahvaljujući razumu, te stoga nesumnjivo spada u racionalna saznanja.

 

[snouden]

Ne postoji transcendentno saznanje....te stoga nesumnjivo spada u racionalna saznanja.

dabome. ne postoji ni transcedentno ali ni iracioanalno saznanje..


a ti svo vreme lupetaš i kobasičariš. a zagrada na kraju rečenice posta koji si citirao sugeriše da o tome nema smisla raspravljati.ironija.).

 

[Transcendental]

To o čemu ti govoriš je u domenu tvojih limita, određenih centriranjem volje u razumu (raciu) i poistovjećenjem sa njim.
No tvoj razum ne uslovljava i moju sposbnost transcendencije volje, te stoga ne limitira moju (ili bilo čiju do tvoju) sposobnost saznanja i znanja, evo i zašto:

...
Saznati ne znači uvijek i razumjeti.
Saznati znači doseći, ostvariti i prisvojiti znanje, te odatle postati jedno SA znanjem.

Kako se ostvaruje SA-znanje?
Razumom (intelektom), te znanje može biti empiričko, mentalno, logičko, ali se uvijek ostvaruje posredstvom razuma, te sve to spada u racionalno.
Do znanja o nečemu možemo doseći direktno duhom (intuicijom) te je ono duhovno, iracionalno.
I u jednom i u drugom slučaju radi se o saznanju, dok čisto znanje jedino možemo imati direknim, neposrednim odnosom sa izvorom znanja, a to definitivno isključuje posrednika-UM (razum), što ga po ovim osnovama jedino i možemo postaviti u iracionalno znanje.


Dakle postoje dva načina realizacije saznanja:

-racinolno
-iracionalno

Intuitivno saznato znanje nije racionalno, nema veze sa logikom, sa empirijom, ali opet, to što je intuitivo saznato (iz duha u duh direktno unešeno kao cjelina) može se (ali i ne mora) iz duha u razum prenijeti i razumom prevesti u njegovu logičku formu kad ono (logično) postaje i racionalno.

U redu, jel možeš molim te da napustiš temu?

Ti ovde nisi došao da raspravljaš, kao ni bilo gde drugde, nisi došao da porađaš istinu dijalogom što bi trebalo da bude smisao foruma, pogotovo o filozofiji, već si ovde da bi propovedao. Možda ti i jesi prorok kao Isus što je bio, ali ovo je sve samo ne ispravno mesto za to.

Forum je mesto za diskusiju, a čovek koji svako preispitivanje njegovih ideja od strane druge strane tumači kroz svoj zatvoreni self-centrični metafizički sistem uzroka i posledice NIJE DOBAR SAGOVORNIK.

Tvoja matora privilegovanost i udoban život su ti dozvolili da se otrgneš od ovog sveta u sopstvene fantazmagorije, ali postoje i ljudi koji su bačeni u realnost mnogo surovije i kojima je pitanje oružane revolucije na prvom mestu egzistencijalno, pa zatim i političko, i ne tiče se metafizičke spekulacije hegelovskog stila. Ti dakle ne pomažeš čak i da ti prepustimo podijum da kucaš sam samcit ovde.

 

[Boljarin]

Demagogija me ne interesuje. A ti udri na hiljadu načina ako ti zadovoljstvo.

Uporedio sam 2 čoveka sa protonim i elektronom. Oni nezavisno jedn od drugog, svojom voljom, odlučuju koje misli će biti prisutne u njihovim umovima. Oni ne utiču telepativno ili na bilo koji drugi način jedan na drugog. Ali same misli većinski prisutne u njihovim umovima imaju tendenciju materijalizacije ako su istoimene. U tom smislu su nasilnik i žrtva u direktnoj korelaciji zbog njihovih misli koje se, kad se dosegne kritična masa materijalizuju.

Nije problem da izbacimo paralelu koju si uveo i opet se postavlja pitanje, kako zrtva moze da izbaci sama svoju postavku.
Recimo cak i da se odrekne sebe i fokusira da misli kao predator to ne moze spreciti nasilnika da bude nasilnik, a time se otvara novi krug.

 

[Transcendental]

Nasilnik i žrtva su u korelaciji. Kao proton i elektron. Privlače se. To postižu svojim misaonim radnjama. Ako je proton nasilnik, usmjerava misli na nasilje, a elekron sterilise um od nasilja - onda se nasilje ne može materijalizovati!

To je Simo izvanredno prezentovao gore, a ja ću to boldovati kao najveću filozofiju koju je iko ikada izrekao!

Nije tačno. Misaona radnja žrtve nema veze sa tim što je žrtva. Njena materijalna realnost, položaj u prostoru, vremenu, društvu, njen pol, rod, boja kože, fizička snaga, političke ideje, stavovi itd. jesu ono što je potencijalno može načiniti žrtvom.

Postoje objektivni materijalni razlozi zašto su npr. muškarci glavni nasilnici u porodici, zašto su navijači uvek sirotinja itd. Vi umesto da analizirate ovde objektivne razloge za određeno ponašanje, otišli ste u misaone radnje i metafizičke povezanosti.

Ozbiljna filozofija mora imati kvalitetan temelj, a taj temelj ne mogu biti izmišljotine oblikovane kroz filozofsku terminologiju.

 

[JA KOJI JESAM]

Nije tačno. Misaona radnja žrtve nema veze sa tim što je žrtva. Njena materijalna realnost, položaj u prostoru, vremenu, društvu, njen pol, rod, boja kože, fizička snaga, političke ideje, stavovi itd. jesu ono što je potencijalno može načiniti žrtvom.

Odakle ti znaš šta je tačno a šta nije?
Šta to tebi sad daje pravo da se uzdižeš i da stavljaš pečat na istinu?

Ti reče da zastupaš diskusiju???
Zašto se onda ponašaš kao sudija?

...
Misaona radnja... ti nisi razumio o čemu je riječ. Ne radi se o misaonoj radnji već o korealciji subjekata i objekata. Oni su nerazdvojivi. Žrtva je u korelaciji sa tiraninom (siledžijom) tako što jedno drugom omogućavaju ISTO iskustvo sa suprotnim ulogama. Žrtva ne može postojati bez tiranina niti tiranin može postojati bez žrtve.

Sve ono što si ti gore nabrojaao nema veze sa razlozima zbog kojih neko ima mentalni sklop žrtve. Mentalni sklop žrtve je u njenom razumu stvoren tokom životnog iskustva ili pak naslijeđen iz gena predaka, te se kao takav mentalni sklop reflektuje u stvarnom svijetu, projektuje se, objektiviše. Ako je žrtva ubijeđena da njena boja kože ili njen pol ili pak politička orijentacija po njoj, u njenom razumu predstavlja moguću prijetnju njenom miru i harmoniji, onda će ona nesvjesno to i projektovati ka univerzumu koji će joj pronaći ekvivalentnog tiranina koji će upravo biti uneravnotežen zbog istih razloga koje i žrtva osjeća (bit' će ženomrzac recimo, rasista pripadat' će drugoj političkoj partij, struji itd.) dakle težit' će istom iskustvu samo sa totalno suprotnim usmjerenjem.

Pošto vam je tako teško za shvatiti da žrtva svojim mentalnim sklopom bira svog tiranina, uzmimo primjer majke i bebe.

Kad je beba gladna i zaplače majka to osjeća u njenim grudima, u mnogim slučajevima mlijeko samo poteče iz dojki. Dakle, bez obzira da li majka čuje da beba plače ili ne ona zna da je vrijeme da nahrani bebu jer iz njenih dojki mlijeko curi samo od sebe.
Dakle, princip je aposlutno isti: i jedno i drugo dijele JEDNO isto iskustvo; iskustvo dojenja ali jedno doji a drugo je dojeno. To su apsoltuno dijametralno suprotna usmjerenja ka istom iskustvu. Iskustvo dojenja je nemoguće bez dva usmjerenja volje. Stoga, beba nesvjesno (instinktivno) traži mlijeko i instinktom bira realnost a u isto vrijeme i majka to isto instinktivno čini, jer je njeno tijelo već spremno da doji te se stvara sinhronizacija suprotnih usmjerenja njihove volje.


...
Možda će vam to pak biti lakše za shvatiti na primjeru magneta:

Samo suprotni polovi magneta se privlače. Dakle, samo će sjeverni pol magneta privući i biti privučen Južnim polom magneta. Iskustvo i jednog i drugog pola magneta su apsolutno isto jedno iskustvo; PRIVLAČENJE. Radi se dakle o jednom te istom, o magnetizmu ali samo će se privući dva magneta sa suprotnim polovima.

Tako isto, apsoltuno isto, i žrtva i siledžija, oni su magneti koji su jedno prema drugom usmjereni suprotnim polaritetima.
Da bi se iskustvo silovanja recimo ostvarilo ne može siledžija (sliovatelj silovati silovatelja). Ako se i to desi onda će jedan od silovatelja u tom odnosu biti žrtva drugom.

Shvataš?

Postoje objektivni materijalni razlozi zašto su npr. muškarci glavni nasilnici u porodici, zašto su navijači uvek sirotinja itd. Vi umesto da analizirate ovde objektivne razloge za određeno ponašanje, otišli ste u misaone radnje i metafizičke povezanosti.

Ozbiljna filozofija mora imati kvalitetan temelj, a taj temelj ne mogu biti izmišljotine oblikovane kroz filozofsku terminologiju.

Objektivni materijalni razlozi su samo zakašnjele slike metafizički već načinjenog i manifestovanog izbora. Objektivni materijalni razlozi su dakle samo slike koje gledaš i na račun njih stvaraš reakciju na već ostvarenu akciju. U tom odnosu ti nemaš nikakvu moć odluke do da djeluješ instinktima, da se braniš i napadaš, kao što i ovdje na ovoj temi iz istih razloga i činiš.