Moralna ispravnost oružane revolucije

he. a od čega bi grobari živeli. plus ako i njih nema?)
pa našli bi neki nov posao kad sahrane i poslednjeg čoveka npr

ovo za mazohiste,nesrećne, nezadovojne...pa kako to oni ne bi želeli lepši život.))
pa upravo tako što su mazohisti

ovo sa..večnaja pamjatom..imam utisak da se sprdaš tkd ne bih komentariso hee..

Nije moguce govoriti o moralnosti revolucije.
moguće je,samo što nije racionalno
 
Izreku sam napisao. Treba je samo pročitati.
a komentarisati?vidi:
Moralna ispravnost - opravdanost - oružane revolucije

Ne, nije opravdana! Nikakva revolucija u kojoj se gube životi nije opravdana.

Istorija je pokazala da su nedavni ratovi učinili samo da sjaše Kurta a uzjaše Murta. Sve promene su išle isključivo na štetu "običnog" naroda.

Bilo kakav savršen sistem vladavine nije moguć.

1. zato što na celom svetu ne postoji pravda. Jedino stvarno pravo je pravo jačeg! Sve su drugo prazne priče.

2. nije moguće niti moralno da neko za sat ili dan zaradi više nego neko drugi radeći ceo život. Upravo se to dešava i ta se razlika svakim danom sve više povećava.

3. oni koji bi trebali da uvedu neka ograničenja u nejednakosti građana, upravo su najveći otimači. Naravno, neće ograničiti svoju moć otimanja.
ove dve boldovane rečenice su kontradiktorne. u svetu gde postoji stvarno pravo jačeg opravdana je pobuna odnosno revolucija.pa ako to mora završiti smrću tlačitelja šta s tim?

problem pobune je izvrtanje svrhe i nepravednog koncepta vlasti. pobunjenici menjaju ulogu od pravednika postaju zlikovcima. ali to ne umanjuje opravdanost pobune.

koja druga metoda bi pomogla da se se pobedi hitler i slični baksuzi?

- - - - - - - - - -

moguće je,samo što nije racionalno
o svemu je moguće racionalno odnosno logički govoriti. svet je kauzalan.mašta je kauzalna. sve sama logika.

drugo je pitanje poznavanje materije i kompleksnosti.
 
Poslednja izmena:
TUGANADLANU:

Samo još treba obratiti pažnju na pojam konkurencije koja je osnov za kreativnost kod pojedinaca jer bez poticanje kreativnosti nema ni naznake za napredak društva koje će izroditi koliko toliko pravdeno društvo.

Kad svi opravdavaju princip konkurencije i borbe svakoga sa svakim i smatraju ga prirodnim i moralnim, time ujedno svi opravdavaju i smatraju moralnim i podelu društva na klase koja iz toga kao posledica proizilazi, kao i oružane revolucije jer je su i one u skaldu sa principom konkurencije i borbe.

Konkurencijom i borbom se ne stimuliše kreativnost na polju proizvodnje materijalnih dobara vlastitim radom, već kreativnost na polju razvijanja raznih metoda, tehnika i borbenih sredstava pomoću kojih se dolazi do materijalnih dobara bez vlastitog uloženog rada..

Mnogi kažu da kapitalizam iz 19.veka koji je poticao kreativnost ipka bio previše brutalan i samim time izazivao revolucije , i da je samo tehnološki napredak uspeo da unapredi društvo u smislu ravnopravnosti ljudi a ne kapitalizam sam po sebi.

Tehnološki napredak kapitalizma, a time ujedno i bolji i ravnopravniji život ljudi, nije posledica principa konkurencije i borbe između malobrojnih i pohlepnih kapitalista, već posledica kreativnih sposobnosti većinskih radnika proizvođaća materijalnih dobara, koji ni u kapitalizmu ne žive po principu konkurencije i borbe, već od rada svojih ruku. Oni su ti koji, vezani za direktnu proizvodnju, smišljaju bolje tehnologije proizvodnje.

Ja se sa time i slažem i ne slažem , jer ipak sam komuizam je samo reakcija na kapitalizam tj.deo njega koji je uveo slobodu i samim time kreativnost pojedinaca.

Pobavljam, ni kapitalizam, ni komunizam, ni bilo koji drugi poredak, pravedni ili nepravedni, nema nikakve veze sa krerativnošću i thnološkim napretkom i razvojem bilo koje ekonomske zajednice, već samo direktno učestvovanje radnika proizvođača u materijalnoj proizvodnji. Naime, da bi čovek mogao tehnološki da unapredi proizvodnju, on mora da se u taj posao razume. A da bi mogao da se razume, on mora time i direktno da se bavi. I to je uvek direktni radnik proizvođač materijalnih dobara, a ne pohlepni grabljivac kapitalista, koji ni ekser u dasku ne ume da zakuca.

Zato komunisti koji traže socijalnu pravdu oružanim sukobom zapravo pucaju u svoje roditelje tj.odbacuju kao zlo ono od čega su i dobili svest o sebi i svojoj slobodi žrtvujući je zarad kolektiva koji ne može i niti sme da kumulira kapital u vidu neke zajednice i države.

Idejne vođe i pokretači revolucija nikada nisu obični radnici proizvođači, već obično to budu gubitnici u konkurenciji i borbi, sa ciljem da nahuškaju radnike proizvođače da se pobune, da bi se oni kao njihove vođe, na taj način domogle vlasti, a time ujedno i pljačke. Barem je tako do sada uvek bilo gde god je revolucija bilo.

Individualizam je osnova ljudsko društvo može napredovati ma koliko bilo grešaka i nesavršenosti , jer puki kolektiv koji radi na pukom ravnpravnoj podeli mesa i ubranih plodova je povratak u srednji vek i varvarstvo , o čemu nas uči istorija novjeg doba sa Hitlerom i Staljinom.

Imaš pogrešno mišljenje o kolektivizmu. Podlegao si kapitalističkoj propagandi prednosti navodnog kapitalističkog individualizma nad komunističkim kolektivizmom. Zaboravljajući da se i sam kapitalizm deli na kapitaliste individualce i radnike kolektivce i da bez dobre i kolektivne organizacije rada nikakvih rezultata rada ni u kapitalizmu ne može da bude. I prostu i složenu, savremenu i masovnu materijalnu proizvodnjnju, u bilo kojem društvenom i ekonomskom poretku, uvek postižu dobro organizovani kolektivi, a nikada i nikakvi individualci. Da nije tako, ljudski organizam, na primer, kao svršeno orgazovana ekonomska zajednica ćelija i organa, sa značenjem kolektiva, napravljenog na bazi pravedne podele rada i rezultata rada, nikada ni bi mogao ni da nastane, ni da se održi.

I kada se govori o neuspehu kolektivizma pozivajući se na propali komunizam i tu je uzrok neuspeha bio individualizam, ovoga puta komunistički, koji se manifestovao kroz konkurenciju i borbu između samih pohlepnih vodećih komunista, kao pojedinaca, u borbi sa vlast i društvena materijalna blaga. Oni su uzrokovali propast komunizma. Dok su na drugoj strani naši radni kolektivi bili uspešni. Mogli su da zadovolje materijalne potrebe društva i mogli su i dalje da napreduju i razvijaju se.

Kako god okreneš, princip konkurencije i borbe, koji podrezumeva individualizam, koji je od uvek u primeni, je od uvek bio poguban za ljudski rod. On se danas razvio do te mere da može da dovede i do Trećeg svetskog rata i uništenja života na Zemlji. I tako će dabude sve dok ljudska svest ne poraste do granice da ljudi shvate da prave vrednosti zajedništva, kolektivizma, mira, reda, rada i ravnopravnosti, kao najboljeg, prirodnog i univerzalnog rešenja samoodržanja i izbegavanja svakog oblika zla, a dostizanje svakog oblika dobra, podjednako za sve ljude sveta.
 
kako misliš prebrzo čitam
ma ne znam kojom brzinom čitaš. to ti je relativistički rečeno. čitaš brže nego što shvataš šta je napisanim hteo reći autor.
jesi ti vernik btw?
btw... svet je beskonačno star. mi postojimo.

pa kako može biti da nas ima a da boga (višeg bića od nas) nema?
verovatnoća da smo najstariji u univerzumu je ravna 0 jer je vreme ljudskog postojanja spram svog vremena beskonačno mala.
 
što jes jes,kad su predugački postovi preletim samo uglavnom,nemam strpljenja ni živaca da čitam ičija proseravačka palamudjenja

pa ne znam dal ima pitam samo
znači jesi?
al ne u religijskom smislu kolko vidim tj tako deluje,ne veruješ u tog biblijskog/religijskog boga nego ''bog'' u što širem smislu,to i ima smisla
mada,ne vidim kojom tačno logikom si zaključio da neko više biće od nas mora postojati samo zato što ne postojimo oduvek i jer je svet ''beskonačno star'' il šta već
 
što jes jes,kad su predugački postovi preletim samo uglavnom,nemam strpljenja ni živaca da čitam ičija proseravačka palamudjenja
pa nemoj da generalizuješ po svom nerazumevanju. zbog hiljadu žaba preskočićeš ono što treba pročitati.
pa ne znam dal ima pitam samo
znači jesi?
al ne u religijskom smislu kolko vidim tj tako deluje,ne veruješ u tog biblijskog/religijskog boga nego ''bog'' u što širem smislu,to i ima smisla
mada,ne vidim kojom tačno logikom si zaključio da neko više biće od nas mora postojati samo zato što ne postojimo oduvek i jer je svet ''beskonačno star'' il šta već
naš je nastanak, ma kakav bio, neminovnost. nebitno bio nastanak bilo stvaranje. ako ppretpostaviš evolucijiu za samo milijardu godina smo postali ovo što smo danas. a za samo stotinak hiljada od neke vrste životinje ljudima. ovo s organskim životom. da ne spominjem i druge moguće strukture koje bi se mogle nazvati bićima.

univerzium je beskonačno star pa iz toga sledi da je bilo još sličnih nastanaka.

šta je bilo s bićima koja su "nastala" pre nas?
 
upotreba oružane sile je pravedna i opravdana ako nema boljeg izbora.

Aha, dakle opravdano je sve kad ne znaš drugačije.
...
Imati izbor znači osvijetliti mogućnosti. To što ti nemaš dovoljno veliku 'svjetiljku' (intelekt) da osvijetliš cjelovitu tamu svog nesvjesnog ne znači da ne postoji izbor, ne znači da u tami nesvjesnog ne postoji bezbroj mogućnosti skrivenih od tvojih očiju. Zar to znači da je opravdano ubiti samo zato što za drugačiju stvranost ne znaš??? Jeste, nesvjesnom jeste.
Zar je opravdano silovati samo zato što ne znaš da ne moraš, jer nisi svjestan da postoji bezbroj mogućnosti zadovoljenja seksualog nagona ili pak njegovog dovođenja u balans, u mir?

Jeste, svakom nesvjesnom neznalici, zarobljeniku ubjeđenja, i to je opravdano, ali nije, ako si svjestan da postoji i druga mogućnost, a svjestan si je čim pomisliš da ne mora tako biti. Ako si i najmanjim dijelom svog intelekta svjestan drugačije mogućnaosti onda silovati il' ubiti i slično nije opravdano pred Bogom, jer taj akt (izbor) nije u skladu sa univerzalnim principima postojanja. Nije opravdano pred Bogom ali očito od Boga nije niti zabranjeno. Zato postoji svjesni i nesvjesni izbor. Svjesni izbor je slobodan a nesvjesni nužan. (Da bi se načino svjestan izbor Biće prvo mora biti svjesno sebe-Boga i principa po kojima se ostvaruje sloboda). Čineći izbor nesvjesno povlači sa sobom čitavu novu sferu djelovanja i manifestacije volje koju istočnjaci nazivaju Karma. Ne možeš samo činiti nešto bez odgovornosti za to što činiš. Potreba za odgovornošću ti se nameće kroz posledice koje ćeš na svojoj koži morati proživjeti kada-tad. To je trnovit put osvješćenja.
 
naprimer narodnooslobodilačka borba u ww2. mnogi su svesno pre otišli u sigurnu smrt no u robovski život.


Robovi se ne stvaraju fizičkom silom. Fizička sila je manifestacija nesvjesnog Bića čiji je duh ništa drugo do refleksija stanja među odnosima njegove duše-razuma i tijela. Tijelo je pri tom projekcija razuma kao uostalom i cjeloviti osviješćeni objektivni 'svijet' ispred subjekta. Upotreba sile dolazi iz totalne zablude. Da bi neko na fizičkom nivou postao rob prvo mora da postane rob u svom duhu. Niko i ništa spolja ga ne može dovesti u podređeno stanje.
Šta je to duh jedinke?
Duh jedinke je odraz trenutnog stanja projekcije duše-razum-tijela. To je četvrta tačka trostraniče piramide. Ona je oko dimezije. U njoj se oslikava istinsko stanje odnosa projektovanog trougla duše-razum-tijela. Ako je duša predominantno naglašena, jedinka će se duhom doživljavati kao duševno biće... biće koje zna svoju iskosku prirodu. Ako je razum prdiminantan, onda ć se biće duhom doživljavati kao razumsko, najvažniji će mu biti 'zdrav razum', bez obzir akoliko je taj zarav razum uistinu zdrav. Ako je tjelsna komponenta predominantna duh će odaržavati biće koje je sklono tjelesnim uživanjima i dokazivanjima.
...
"Narodnooslobodilačka borba"... hahaha,a zar se to ne bi moglo nazvati i klasna borba? Zar se radije ne bi trebalo zvati ZABLUDA stvorena predominatno ispoljenim raciom i tjelesnošću??? Duša je u tom trouglu zakržljala, njena stranica je veoma kratka, što stvara ekstremnu neravnotežu sila trougla i stvaranje vektora u duhu koji naginje onome što mu nedostaje, stvarajući potrebu za balansom koja se ispoljava suprotstavjanjem onom što je ispoljeno. Razum se suprotstavlja razumu a tijelo tijelu. Odatle, ideologije se suprotstavljaju oružanim putem. No, nije ni važno kako ćeš to zvati i vidjeti, važno je da se desilo a desiti se moglo jedino zato što se izbor vođen nesvjesno stvorenim vektorom u duhu manifestovao. Svaka borba nastaje kao manifestacija unutrašnjeg nemira. Borba je najsigurniji dokaz duhovne nestabilnosti, duhovnog poremećaja, stanja neznanja o svojoj iskonskoj prirodi, prirodi slobode.
Da li to znači da je narodnooslobodilačka borba uistinu posledica duhovnog nemira naroda Balkana? Naravno, DA. Nije se moglo desiti da jugoslovenski narod bude tiranisan od bilo koga, pa ni od članova svoje poropdice, ukoliko bi njegov duh bio odraz potpunog balansa duše-razuma i tijela svih njegovih jedinki. Tad bi i narod, kao manifestujući skup svih 'trouglova' kolektiva, bio u potpunom duhovnom miru i spokojstvu što bi kao posledicu stvorilo svjetovni Mir i harmoniju. Bog ne daje jedinkama ono što se od njega ne traži. 'Žrtvi' daje tiranina, tiraninu žrtvu. Ni jedno ni drugo se ne dobija bez odobrenja Boga koji je u službi svim jedinkama kroz univerzalni Um. Uloga univerzalnog Uma je jednostavna: balansiranje. Um pri tom ostaje u miru i ravnoteži. Ovo 'traženje', kao što rekoh potiče iz nesvjesno stvorenih vektora untar duha. Vektori su posledica nesvjesnog ostvarenja trougla duše-raum-tijela.

Stoga, da bi jedan narod mogao doživjeti svoju žrtvu (za slobodu) taj narod (naravno ne svi pojedinci tog naroda) prvo mora stvoriti kritičnu masu svjesnosti žrtve.
Kao takav, kritičnom masom (koja je istinski vektor traženja) postavlja uslove ispred Boga koji mu kroz univerzalani Um daje apsolutno ekvivalentnu dozu tiranstva, upravo onoliko tiranstva koliko svojim svjesnosnim stanjem potrebe za žrtvovanjem zahtijeva i može da izbalansira. I žrtvi i tiraninu trougao duše-razum-tijela je sa predominatno izraženim razumom i tijelom, dok je duša ono što im je zanemareno, potisnuto u sjenku. U nedostatku znanja o Ljubavi i harmoniji, koja su utkana u dušu svih jedinki, razumsko-tjelesno stvorenje je u potrazi za istinskom slobodom. Tirani je traže silom kroz pokoravanje drugih, kako bi oni sami imali iluziju slobode izabora, a žrtve je traže gubitkom osnovnih prava na izbor i stoga osviješćenom potrebom za borbu u kojoj vide jedino rješenje svog problema.
I žrtva i tiranin moraju biti ekvivalentni u svojoj nesvjesnosti, proporcionalni u suprotnostima jedno prema drugom, kako bi manifestacijom fizičkog sukoba njihovih vektora sile bile neutralizovane a univerzum ostao u totalnom MIRU. To je pravilo.
U drugim riječima: uvijek se radi o izboru. U ovom slučaju slobode izbora nemaju ni jedan ni drugi, jer se izbor vrši nesvjesno, u neznanju, i osvijetljene (osviješćene) mogućnosti u njihovom razumu i stoga u 'otelotvorenom svijetu' su skučene na minimum; 'bolje grob nego rob' te se i realnost manifestuje kao posledica te nužnosti. A da li je zaista bilo nužno krvoproliće, destrukcija, razaranje, mržnja, osveta, tiranija i žrtvovanje? Naravno da je bilo nužno, jer nužnost nije nastala svjesnim izborom već upravo izborom iz tame nesvjesnog. Motiv kojim je volja mase usmjerena nije se mogao zamijeniti jačim motivom kad za jači motiv nije bilo stvorenih uslova, drugačije mogućnosti nisu bile osviješćene. Tako ograničena Svjesnost daje i ograničene uslove izbora i konsekventno nužan ishod.

Pa kakvi bi to uslovi morali biti da se jedan narod oslobodi potrebe iskustva žrtvovanja zarad slobode a da to ne bude oružanim putem?
Znanjem. Znanje-o-sebi-Bogu, Ljubavi i harmoniji, osvješćava tamu nesvjesnog. Postavljanjem nesvjesnog u svjetlo intelekta stvaraju se uslovi za svjesni-slobodan izbor. Sloboda se ne ostvaruje borbom već kroz osvijetljene mogućnosti iz kojih ćemo načiniti izbor koji je uvijek upravljen najvišim motivom. Najviši motiv jeste ostavrenje Ljubavi a ostavrenjem Ljubavi podrazumijeva se i harmonija i Mir. Dakle, problem žrtvovanja je patološki problem koji se kao virus prenosi sa jedne na drugu jedinku jednog naroda. Tako i problem tiranina. Nije za čudo da Nijemci još uvijek nesvjesno teže tiranstvu, pogledajte evropsku uniju. Samo oni koj su međ' masom imuni ostaju sa slobodom izbora a takvih je veoma malo. Svaka jedinka ima moć izbora i njen izbor je neprikosnoven. Bog je uvijek na njenoj strani i odobrava njen izbor, bilo da ona izabere slobodu, tiraniju ili pak žrtvovanje. Odatle, onaj narod koji je osviješćen, nema potrebu da se žrtvuje za slobodu, jer zna da se slobode ne stiče borbom i žrtvom već znanjem i svjesnim izborom. Kad bi Srbi recimo imali to znanje i umijeli ga primijeniti niko ih nikada ne bi dirao. Ostatak svijeta bi mogao propasti u međusobnoj borbi ali Srbi bi kao takvi tokom te borbe naroda u svijetu bili netaknuti, pošteđeni, sačuvani, tek tada bi bili 'božiji narod' koji bi služio drugima dza primjer kako je moguće. A pogledajmo istoriju našeg naroda, nerijetko smo na putu osvjačima, i najčešće se osvajači okome na nas, a zašto? Zašto baš na nas? Zato što smo mi upravo oni koji traže iskustvo junaštva, a za junaštvo je potrebno da se 'tjelesno i razumski' suprotstavimo najjačima, da pronađemo ekvivalentno nesvjestnog tiranina-snagatora. Mi ne napadamo bespomoćne, već izazivamo one koji su moćni, kako bismo svoj 'slobodarski duh' mogli i materijalizovati. Ali istina je sasvim drugačija; upravo taj slobodarski duh skriva u sebi jači motiv, motiv žrtve kojemu ne treba ostavrena sloboda, već mu treba stanje u kojemu će vječno težiti njenom ostvarenju. To i jeste razlog da bez obzira na to ko vlada nad ovom narodom, sloboda izmiče a slobodarski duh se budi i buni kako bi još jednom, po ko zna koji put bio realizovan kroz junaštvo i žrtvu.
...
I ti to-'narodnooslobodilačku' borbu nazivaš činom dostojnim bogočoveka???
Bog je sveznajući i postoji u apsolutnoj slobodi. Gdje ti vidiš Boga u takvom čovjeku opsjednuitm duhovnim nemirom?
Ja vidim žrtvu koja je skrivena iza maske junaka-borca-slobodara. Zato i jeste lako navesti nas da se dignemo na oružje i da svojom težnjom prizovemo na mejdan uvijek najjače 'Turke'. Zato nam Kosovo i jeste oličenje našeg 'srca' koje se ogleda u duhu 'slobodara' koji slobodu nema, jer je bilo i ostat' će polje na kojem smo izrazili svoje junaštvo, na kojem će kosovka djevojka vječno tražiti svog junaka međ' obezglavljenim junacima okupanim u krvi i kroz njihovo stradanje doživjeti svoju žrtvu. Ta kosovka još uvijek, s koljena na koljeno, traži izgubljenu galvu Srbije. Zar Turci nisu bili najbolji mogući odgovor na naš nesvjesno postavljeni zahtjev Bogu? Nez Turaka ne bi bilo mita o caru Lazaru, o Obilćiu i svim Obilićima koji su slijedili do dana današnjeg. Zar nam Nijemci nisu bili ponovljeni Turci???


Probudi se mali čovječe. Probudi se u Bogu.
Bogočovek ne postoji sve dotle dok čovjek ne prihvati sve božije principe.
Za neprihvatanje božijih principa uvijek postoje razlozi ali ispred Boga ne postoji opravdanje.
 
vidiš pametnjakoviću ne piše "ako ne znaš drugačije" već piše:

dakle samo onda, kada je to nužan/najbolji izbor/odgovor.


Pametnjakoviću,
ne znaš šta je nužnost. Da znaš, vidio bi da nešto što je nužno dolazi iz neznanja drugačije mogućnosti. Dakle, da neko 'zna drugačije' imao bi i za toliko više osviješćen i s tim za toliko proširen izbor.
Dakle, pošto ti eto, ne znaš da je išta drugačije moguće do to što ti znaš, ti nemaš izbor do da pišeš ono što znaš. To što govoriš opravdava tvoje (ne)znanje? Tebi da meni ne. Meni je to samo pokazatelj koliko si u zabludi a postavljaš se poznavaocem nečega što ti nije jasno niti dostupno.
A ti dokaži da nisi u zabludi. Izvoli.
 
Nažalost, oružana revolucija je po nekada nužna i moralna, iako nasilje samo po sebi, bez valjanih razloga, nije.
Ako neko vlast održava nasiljem i oružjem, poništava prava i slobode drugih, ne postoji drugi način da se vlast promeni.
Ako to posmatramo kroz Eros i Tanatos, večitu borbu života i smrti. Eros kao konstruktivan nadograđujuć, onaj koji je usmeren na rast i razvoj individue, kao i vrste, nema kroz kreaciju mehanizam odbrane od Tanatosa. Zato u Eros Frojd stavlja i nagon za samoodržanjem; opravdava potrebu da se kreativno, rast i razvoj brani, pa čak i poništavanjem onih koji poništavaju. Drugog jezika sa onima koji silom čiste i nište nema. Oni poništavaju razgovore, moral i sve ostalo. Tada se za moral mora boriti, pa i oružjem, ako treba.
Takođe, hrabrost da se u takvu borbu uđe jeste moralna, a bežanje, strah i kukavičluk su mnogi, od davnina, smatrali nemoralnom.
 
Poslednja izmena:

Back
Top