Urođeni moral je potreba kao hrana i vazduh , bez njega ne možemo živeti i preživeti.
Urođeni moral možemo videti kod životinja tipa šimpanze koje imaju određenu vrstu solidarnosti što jeste osnova za pojam morala , ali kod šimpnazi ujedno postoji sebičnost,brutalnost,eksploatacija,...što dovodi do one Njegoševe totalno netipično hrišćanske čak šta više dulasitičke devize:
Čašu meda jošt niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju
Ali vladika kaže i ovo:
neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može
Dakle , po meni moral je isključivo stvar racionalnog u čoveku , jer ako ono to nije već da moral počiva na imaginarnom i nedokučivom zamišljenom bogu onda imamo ovaj ludi svet gdeje moral takođe nedokučiv i ostavljen za neki zamišljeni zagrobni život.
Svi koji se oslanjaju na racio koriste moral kao bazu orijentacije kroz manifestujuću stvarnost a moral uvijek djeluje na bazi razumijevanja-odmjeravanja stvarnosti. Razumijevanje se dešava sa određenim zakašnjenjem iza stvarnog vremena manifestujuće akcije stvarnosti. Dok čovjek sebi racionalno predoči šta je postavka stvari u njegovoj stvarnosti, ono što je u igri već je stvoreno, već postoji projektovano, ostvareno,.. čovjeku pri tom ostaje samo da sudi o situaciji i da na račun suda reaguje na ono što kao posmatrač bez slobode izbora percipira.
To je upravo baza racionalnog, nesvjesnog doživljaja realnosti-realnosti reakcionarstva. U reakcionarstvu nema kreacije već je reakcionarstvo baza rekonstrukciji već stvorenog, koje se može ostvariti jedino na račun percipirane akcije unutar već ostvarene kreacije.
Racionalnost, moral, kao i percepcija, postoji jedino u okvirima razuma dok je etika već utkana u dušu svake jedinke. Razlog ne-etičkog ponašanja jeste upravo racio-razum. On po sebi stvara percepciju etičkih principa= moral, a percepcija nije ništa drugo do zauzimanje pozicije i stvaranje ugla posmatranja. Racionalizacija je uistinu stvaranje uglova posmatranja, osnova percepcije.
U duši su utkani i putokazi ka opštim univerzalnim principima Ljubavi, harmonije i mira. Oni ne zahtijevaju razumijevanje već shvatanje i prihvatanje.
Isti principi se razumom prihvataju, percipiraju i prevode u moralne vrijednosti koje nisu ništa drugo do (ne)razumijevanjem principa stvoreni i forsirani zakoni kojima se jedinka upravlja spolja-iz razuma. Gdje ima zakona ima i kazne. Opet se dakle nalazimo u polju dobra i zla koje nije ništa drugo do polarizovana vrijednost univerzalnih principa. Onaj koji se povodi moralom a pri tom se ne pridržava moralnih normi, zakona podliježe kazni, bilo da mu kazna biva presuđena od ljudi ili od samog sebe u formi griže savjesti.
Razlog je dakle očit; racionalizacija univerzalnih principa dovodi do njihove polarizacije a proizvod polarizacije nije ništa drugo do sud o dobru i zlu koji je zasnovan na PERCEPCIJI.
Ko se povodi moralom daleko je od etike i stoga od istine. Moral djeluje spolja, raciom, vođen prijetnjom, kazom, odmjeravanjem, vaganjem, stoga uveliko kasneći iza manifestujućeg momenta stvarnosti. Moral djeluje na osnovi suda o već stvorenom, o već uveliko ostvarenom nečemu. Dakle, moral djeluje u vremenu, postavljajući volju u prošlost, u sjećanje formiranih normi, dok etika djeluje iz bezvremenog domena duha, kao Savjest, iznutra, simultano sa manifestujućom akcijom u stvarnosti, u sada.
...
Nisi shvatio izvor moralnosti, odatle ne vidiš da je moral proizvod neshvatanja etičkih principa i da je racio, upravo svojim razumijevanjem, polarizacijom, odgovoran za iskrivljeno shvatanje istine.
Sledeći stepen duhovne hijerarhije jeste oslobođenje od racia kojim sudimo, ostvarenje "čovjeka" kroz doživljaj stvarnosti bez polarizacije, vođeni čistom etikom, svjesno aktiviranom Savješću.
.gif "zelenko3 :zelenko3:")
Mada...Povremeni skokovi u iracionalno,ne da nisu 
kakva bre duša kakvo putešestvije o čemu pričaš
