Moral je ljudska izmišljotina i zavisi od dogovora ljudi. U prirodi ne postoji ništa što bi moglo da ima značenje morala ili nemorala, već samo značenje dobra ili zla. I pojmovi moral i nemoral se jedino mogu vezati za pojmove dobro i zlo, tako da bismo mogli da tvrdimo da je moralno sve ono što ima značenje dobra, a nemoralno sve što ima značenje zla.
Ali i sa definisanjem dobra i zla ide malo teže, jer ovi pojmovi se ne mogu definisati sa nekog opšteg stanovišta, već samo sa stanovišta pojedinaca ili sistema pojedinaca.
Sa stanovišta pojedinca značenje dobra i značenje morala ima sve ono što omogućuje postojanje pojedinca ili tom njegovom postojanju daje neki smisao, a značenje zla i nemorala ima sve ono što ugrožava postojanje pojedinca ili tom postojanju umanjuje smisao.
Iststo važi ako dobro i zlo, a time ujedno i moral i nemoral, definišemo sa stanovišta nekog udruženog skupa i sistema pojedinaca koji se zajednički i organizovano brinu o svom postojanju. Pa bi onda mogli da kažemo da sve što svim pojedincima u nekoj takvoj zajednici omogućuje postojanje imaće značenje dobra, a time ujedno i morala, a sve što ih ugrožava imaće značenje zla i nemorala.
I samo mova definicija dobra i zla i morala i nemorala, može da važi i da se primeni i na ljudsko društvo i samo pomoću nje možemo da merimo da li je oružana revolucija moralna i ispravna.
Pod uslovom da pre toga, po istoj ovoj definiciji izmerimo da li je moralno ili nemoralno ono što u jednoj zajednici prethodi i uzrokuje oružanu revolucijiu, a to je, kao na primer u svim dosadašnjim nepravednim društvenim i ekonomskim porecima, u koje spadaju i kapitalizam i minuli komiunizam, uvek pljačka materijalnih dobara od strane pojedinaca unutar društva, koja ugrožava opstanak večine oštećenih pojedinaca i tako predstavlja uzrok zla i nemorala.
Šta je to što u jednom društvu prethodi svakoj pljački, zlu i nemoralu i na kraju postaje uzrokom oružane revolucije?
U nepravednim društvenim i ekonomskim porecima to su uvek nepravedni društveni i ekonomski zakoni po kojima društvo živi, koji dozvoljavaju pojedincima da mogu da pljačkaju društvo i bogate se na njegov račun, sa kojima se celo društvo slaže jer svi veruju da tako treba i da to nema značenje zla i nemorala. U tom slučaju bi oružana revolucija pomoću koje bi to trebalo da se spreči, imala značenje zla i nemorala.
To podrazumeva, da oružana revolucija ne bi imala značenje zla i nemorala, društvo bi prvo trebalo da se složi oko toga da pljačkanje društva od strane pojedinaca ima značenje zla i nemorala i da donese takve društvene i ekonomske zakone koji to zabranjuju. Pa ako bi pojedinci i dalje, suprotno tim zabranama, nasilno i oružano nastavili da pljačkaju društvo i tako društvu čine zlo i nemoral, tada oružna revolucija kao odbrana od takvih nasilnih pojedinaca ne bi imala značenje zla i nemorala.
Tako na kraju, kada je reč o kapitalizmu kao pljačkaškom društvenom i ekonomskom poretku, kada on prestane ljudima da se dopada i ljudi požele da ga menjaju, prvo treba izači na opšte izbore i mirnim putem glasanjem većine ukinuti kapitalističke pljačkaške zakone i tako bez revolucije promeniti društveni i ekonomski poredak. Pre promene tih zakona i poretka oružana revolucija, ne samo da ne bi bila moralna, već ne bi imala nikakvog niefekta, jer bi se revolucijom promenili samo vlastodršci i pljačkaši, a pljašlkaški zakoni i pljačka društva bi ostai isti. Što se inače i desilo nakon svih dosadašnjih svetskih oružanih revolucija, kao i sa komunističkom. U komunizmu samo nije više bilo kapitalista koji pljačkaju, ali to i nije bila neka velika promena na bolje jer na mesto kapitalista došli su komunisti koji su po istim zakonima nastavili da pljačkaju. Koji su na kraju oružanim revolucijama srušili i komunizam, ovoga puta sa namerom da do kraja i do daske ogole i opljhačkaju celo društvo.
Da bi onaj krajnji zaključak bio da je oružana revolucija obično neefikasno sranje sa kojim se ne može postići ništa, sve dok se svest svih ljudi sveta ne podigne do nivoa dok svi ne shvate da nužno mora da se promeni princip podele, konkurecije, mržnje i borbe svakoga sa svakim, koji je do sada tokom cele istorije razvoja ljudskog društva bio u primeni kao najbolji princip samoodržanja, koji su opravdavale i prirodne nauke i svetska filozofija i sve dosadšnje ideologije, kao i svetske religije.
A u praksu uvede princip jedinstva sveta, mira, reda, uzajamnog pomaganja, saradnje i ljubavi, uz obaveznu pravednu podelu rada i rezultata rada, kao najbolje prirodno i univerzalno rešenje izbegavanja svakog zla, a ostvarenja svakog dobra, koje se inače u prirodi primenjuje na svim nivoima postojanja u oblasti organizovanih oblika kretanja i rada, kao što su, na primer tela atoma kao zajednice kretanja i rada elementarnih čestica. Što važi i za atome unutar nebeskih tela i za nebeska zela unutar sistema glaksija i za atome unutar tela ćelija i za ćelije unutar tela biljaka, životinja i ljudi. Pa i za mrave i pčele unutar mravljih i pčelinjih zajednica. Jedino još uvek ovaj prirodni i univerzalni princip ne važi za ljude unutar ljudskog drštva. Zato jer su ljudi u prirodi od svega najgluplja stvorenja koja su iz PM izašla - na "Božju sliku i priliku". Ili, možda, Đavolovu?