Možeš li malo detaljnije da mi objasniš ovo o boji?
Za perspektivu znam, ona mi nije ni bila bitna na ovoj slici, želeo sam samo teksturu.
A Karavađo...stvarno ambiciozan uzor

.
Evo par zapažanja.
Na tvojoj mrtvoj prirodi ona grozna bela šustikla zauzima besmisleno velik prostor i gotovo zaslepljuje ledenom belinom i brutalno
štrči u odnosu na takođe hladnu i tamnu pozadinu pa te dve dominantne kontrastne i hladne površine
ubijaju sve ostale boje na slici.
Sa druge strane ono što bi trebalo da bude glavni motiv zauzima jedva šestinu kompozicije što je koncepcijski promašaj.
Dakle sama postavka je prilično problematična pa se ta okolnost dalje negativno odražava na karakter tvoje slike.
U kompoziciji koju si po svemu sudeći zamislio klasično nema ravnoteže, jer su forme na kojima je fokus postavljene desno u gornju polovinu kopozicije i dole ili levo od njih nema nikakvih masa koje bi im predstavljale kontratežu.
Ako pak zanemarimo prethodno rečeno i fokusiramo se na sam motiv voća u kristalnoj činiji očajnog dizajna uočićemo gotovo nasumično smanjivanje, nazovimo to, toplih i hladih boja pri čemu je ono što je trebalo biti obojeno toplim bojama degradirano umešavanjem nekih skoro ahromatskih tonova što ubija čistoću i svežinu motiva.
Faktura ti je takođe strana, kao da je nisi ni svestan niti želiš da je koristiš u materijalizaciji što u mnogome osiromašuje tvoje radove. Uvećaj onog drugog Karavađa i obrati pažnju na žutu dunju na levoj strani kompozicije. Tu ćeš uočiti baš ono što ti govorim o fakturi.
Nekada je potrebno utrošiti sate pa i dane na postavku kompozicije i nalaženje pravog osvetljenja. Bez estetski koncipirane postavke nema uspešne klasične slike.
Moj ti je savet, ako nemaš učitelja, što ne mora obavezno biti loša okolnost, kopiraj majstora, ali surovo ambiciozno, pokušaj da vrlo detaljno analiziraš njegov rad i tokom kopiranja pronikneš u njegovu zamisao.
Impresionisti su proveli godine pred klasičnim kompozicijama u Luvru, kopirajući ih u nedogled da bi mnogo kasnije razvili svoj izraz.