...jedna stvar. Sa iznenadjenjem shvatam da se oko mene svi polako udaju, poradjaju, zene.......Valjda je to normalno za ove godine, zapravo znam da jeste. Vidim da su svi oni nekak srecni sto su zajedno, sa radoscu grade svoj novi zivot, ocekuju bebe i td. Kao dete razvedenih roditelja (kako odvratna kategorizacija) ne mogu a da ne pomislim da su se svi koji su dans razvedeni nekada ludo voleli i sa istom ljubavlju pocinjali zajednicki zivot. Posle toga su dosle svadje, prevare, ne daj Boze fizicka maltretiranja i ostalo. Pored toga, retko cujem da me je neko posavetovao da se udajem. Kakva su vasa iskustva? Da li postoje neka univerzalna pravila koja bi voleli da ste znali?Znam za ono " brak je kompromis, podrazumeva toleranciju, ljubav, postovanje i td" nego me zanimaju neke zive stvari. Sta je prvo sto se promeni kad pocnes da zivis sa nekim? Kako si apsolutno siguran da te neko voli i da ce biti uz tebe zaista i u dobru i zlu? U cemu je fazon?