Možda bih za sada morala da ćutim o svim gadostima i tugama, možda bih ti morala ispričati mnoštvo nevinosti i radosti. Ali ... to bi bilo kao da te zavodim u bludnju. Bilo bi to, kao da želim da te navedem da veruješ kako je život mekani tepih, po kome možeš koračati bos, a ne put posut kamenjem. Kamenje o koje se spotičemo, preko kog padamo, o koje se ranjavamo. Kamenjem, od kojeg se treba zaštititi gvozdenim cipelama. Čak ni to nije dovoljno jer kad zaštitiš noge, uvek će se naći neko, ko će podignuti kamen ... i baciti ti ga u glavu ! ...
Oriana falači