Miroslav Antić

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E da, pesma je odlichna :) Ima i chika Borhes neshto slichno ... nadam se da chitash engleski ... Pozdrav!


Borges and I


The other one, the one called Borges, is the one things happen to. I walk through the streets of Buenos Aires and stop for a moment, perhaps mechanically now, to look at the arch of an entrance hall and the grillwork on the gate; I know of Borhes from the mail and see his name on a list of professors or in a biographical dictionary. I like hourglasses, maps, eighteenth-century typography, the taste of coffee and the prose of Stivenson; he shares these preferences, but in a vain way that turns them into the attributes of an actor. It would be an exaggeration to say that ours is a hostile relationship; I live, let myself go on living, so that Borges may contrive his literature, and this literature justifies me. It is no effort for me to confess that he has achieved some valid pages, but those pages cannot save me, perhaps because what is good belongs to no one, not even to him, but rather to the language and to tradition. Besides, I am destined to perish, definitively, and only some instant of myself can survive in him. Little by little, I am giving over everything to him, though I am quite aware of his perverse custom of falsifying and magnifying things. Spinoza knew that all things long to persist in their being; the stone eternally wants to be a stone and the tiger a tiger. I shall remain in Borges, not in myself (if it is true that I am someone), but I recognize myself less in his books that in many others or in the laborious strumming of a guitar. Years ago I tried to free myself from him and went from the mythologies of the suburbs to the games with time and infinity, but those games belong to Borges now and I shall have to imagine other things. Thus my life is a flight and I lose everything and everything belongs to oblivion, or to him.

I do not know which of us has written this page.
 
malecka:
super stvar... i kad osvojis prvo mesto na takmicenju nemoj da se uobrazis & da nas zaboravis, vec nas zovi na zurku :wink:

srecno!!!
Zasto mislis da cu osvojiti 1. mesto? Nadam se da hocu. Na ovom takmicenju ne postoji 1., 2., 3. mesto, vec ako prodjem u svom gradu onda idem, u Suboticu gde je okruzno, ako prodjem tamo onda idem u neko mesto u Banatu na pokrajinsko, a ako i tamo prodjem onda idem na Republicko koje je zavrsno t6akmicenje.
 
Hellen:
Ма песма је сјајна, али се јако често јавља на такмичењима рецитатора! Боље се пролази са мање познатим песмама!
Mislis da je ova pesma cesta? E pa kod nas prosle godine je niko nije recitovao? I to ne mora znaciti da se sa manje poznatim pesmama bolje prolazi...
 
Glumac2004:
Hellen:
Ма песма је сјајна, али се јако често јавља на такмичењима рецитатора! Боље се пролази са мање познатим песмама!
Mislis da je ova pesma cesta? E pa kod nas prosle godine je niko nije recitovao? I to ne mora znaciti da se sa manje poznatim pesmama bolje prolazi...

Ја сам се давно такмичила, ал сада водим ђаке. Публика и судије су углавном засићени познатим песмама, песмама чије су интерпретације често слушане. Ту не можеш да даш нешто много новог. Додуше, може да се прође и са тако познатом песмом, али онда мораш заиста да будеш сјајан!
Покрајинско такмичење је у Сечњу, а републичко у Ваљеву.
Слушаћу те тамо! :wink:
 
Opet sam se nocas,citajuci Mikine stihove osecala lepo,prelepo.Dozivljaj divan,najezila sam se...
Kako malo treba da se setimo lepih stvari! A svakog dana prodjem pored njegove biste,u Dunavskom parku.Ponekad ,obuzeta svojim mislima i ne primetim ga..Danas u prolazu pogledam i vidim da je neko ostavio cvet,Drago mi je bilo ,i toplo oko srca.Od tog trenutka,drustvo mi prave njegovi stihovi.Celog dana sam pod tim utiskom,da bi se i veceras nastavio dozivljaj ...
 
...Iza suma,iza gora,
iza reka,iza mora,
zbunja,trava,
opet nocas tebe ceka
cudna neka zvezda plava.

Cak i ako ne verujes,
probaj toga da se setis.
Kad zazmuris i kad zaspis,
ti pokusaj da je cujes,
da odletis,
da je stignes i uhvatis
i sacuvas kad se vratis.

Ali pazi: ako nije
sasvim plava,sasvim prava,
mora lepse da se spava:
da se sanja do svitanja.

Mora dalje da se luta.
Tristo puta.
Petsto puta.

Mora dugo da se nadje.
Treca.
Peta.

Mora u snu da se zadje
na kraj sveta.

I jos dalje iza kraja:
do beskraja.


Mora biti takve zvezde.
Sto se cudis.
Pazi samo da je negde
ne ispustis dok se budis.

Jednog dana,
jedne noci,
ne znam kada,ali znam tacno,
izgledace nebo bez nje
tako prazno,tako mracno.

I sva sunca,
sve lepote
i sve oci sto se jave,
nikad bez nje nece biti
sasvim tvoje sasvim prave.

Ja ti necu reci sta je
ova zvezda cudna,sjajna.
Kad je nadjes-sam ces znati.
Sad je tajna.... :wink:
 
`Koncert za 1001 bubanj` mi je favourite.
Jedva sam ga nasla...i gde ima Mike, nema te knjige. Kupila sam ga u onoj knjizari preko puta Beogradjanke...
Puna je one groteske i krajnosti...non-stop opasnost da postane obicna ljubavna pretvara u brutalnu.....Imam negde i svoje izvode, highlights sto bi rekli...
 
ja otkidam na "horoskop"... samo sto su mi je maznuli, tj pozajmila sam je pa su je izgubili :(((( ajde makar da ta osoba uziva u knjizi, ali JOK! ko zna gde knjizica sad skuplja prasinu...

a sto se tice novog sada... grrrr! strasno zelim, ali sam skroz neorganizovana, a pri tom sam nasla i poslic... :roll:

inace,moja mama obozava onu pesmu MAMA MI KAZE SASAVO MOJE... bas podseca na tu mamu iz pesme...! :wink:
 
Ovo je uspelo da mi zapadne za emociju, pre no sam se izgubio u istoj...
(i ne volim da ga parcam, ali mi se cini da je dozivljaj opet lep, i malko drugaciji; istrazujemo... :))

..."
i očima što žmirkaju
kao da su kratkovide,
kao da se u njima
vreme polako otapa.
"...


..."
I svaki put kad te slome,
pa moras nov san da stvaras...
"...
 
Nestasna Ameba:
Uh, jedva stigoh dovde.
Bista Mike Antica se nalazi u Novom Sadu u Dunavskom parku. Mozemo i tamo da se nadjemo, samo da se dogovorimo koji dan i u koje vreme.
Veliki pozdrav za sve Mikicevce :wink:
Beše Mikina bista na petrovaradinskoj tvrđavi sa fenomenalnim stihovima koji su još tamo. Pre dve godine nestala baš posle EXIT-a. Poludeo sam, da sam mogao, došao bih glave tim likovima, života mi!!! Da li je to ta što je u Dunavskom parku???
Inače, tu sam smotao jednu devojku, moju sadašnju suprugu! :oops:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top