Opet se smiješ jer ne razumiješ ništa.
1) 1102. Kad je Hrvatska ulazila u personalnu uniju sa Ugrima napravio se dogovor o obvezama i pravima unutar nje tkz. Pacta Conventa što potvrđuju i današnji mađarski povjesničari, a i funkcioniranje na stvari terenu.
2) 1527. Kad je trebalo izabrati novog kralja poslije pogibije dotadašnjeg na Mohaču, između više pretendenata na hrvatsku krunu izabran je Ferdinand Habsburški kao najbolji koji će moći pomoći u borbi protiv Turaka.
Opet je napravljen ugovor čiji se original već skoro 500 godina čuva u Beču.
3) 1868. Stvara se dogovorom Austrijanaca i Mađara Austro-Ugarska monarhija. Mađari moraju i sa Hrvatima pregovarati i postiže su Ugarsko-Hrvatska nagodba koja je na tragu tkz. Pacte convente (vidi pod 1) u kojoj se potvrđuje i uređuju međusobni odnosi.
4) 1918. Takav dogovor se pokušao postići i prilikom ujedinjenja sa Srbijom, ali je sve ostalo mrtvo slovo na papiru i tu Hrvatska prvi put gubi svoje državne atribute. Kako je tako bilo i sa Srbijom preko toga bi se i prešlo da je sve bilo fer, pošto nije, bilo je stalnih trzavica i političkih ubojstava koja na kraju ipak rezultiraju dogovorom Cvetković-Maček i uspostavom Banovine Hrvatske 1939.
5) 2013. Takav je i ugovor o pristupanju Hrvatske EU, gdje se dio suvereniteta prenosi na uniju i gdje su ugovorom zapisana prava i obveze članstva.
Tu se vidi kako je Hrvatska kroz povijest uspijevala zaštititi svoju državnost i posebnost ugovorima, ako je vec morala ili htjela ulaziti u asocijacije sa drugim državama i narodima.