menja li se covek uopšte

ili samo cekamo priliku da pokazemo svoje pravo i lice i ispunimo svoje prave potrebe?

Seti se sebe sa 5,10,15 godina...I tada si ti bio ono sto si sada,samo sada imas mnogo vise iskustva po pitanju svega.Svako to iskustvo nas na neki nacin menja kroz zivot i na osnovu njega formiramo misljenja,stavove,navike...
Sta bi po tome bilo nase pravo lice?Ono koje smo imali pre odredjenog zivotnog iskustva?Mi smo ono sto jesmo,rodjeni sa odredjenim osobinama,koje kroz zivot nadogrdjivali ili potiskivali.Onda to pravo lice imamo samo u trenutku rodjenja.
 
Tema@ naravno da se čovek menja, ali što je bitno-u sopstvenim okvirima, ne van toga. Nešto poput amplitude kolebanja :) Svako ima svoj maksimum i minimum, što ne znači da će ga svi dotaći.
Čovek je socijalno biće, pa tako u nekoj meri na čoveka kao jedinku utiču okolnosti i okruženje. I naravno iskustvo.
Čak i asocijalni ljudi se menjaju, pa i autistični-ako se sa njima radi.
 
Čovek ,sem sive moždane mase,se promeni za 6 meseci (približno) sasvim...Sve ćelije su nove...
Osim toga je i dinamičko biće i psihički se menja pod dejstvom promena sredine jer je i najprilagodljivije biće u prirodi...
Prilagođavanje je menjanje...Tako ,recimo,svako sledeće godišnje doba,doba dana korelativno izazivaju odgovor menjanja čoveka...
Postoje i etape u ličnom razvoju-tzv faze...Več do odraslog čoveka od bebiđona ,čovek prođe niz faza razvoja...
Kasnije još nekoliko karakterističnih faza...Ovo je veoma opširno...
Dakako,istorijski se ljudi, kao društvo,ali i kao jedinke tog društva menjaju u sprezi s tehnološkim,naučnim i privrednim razvojem...

Ima jedna zanimljiva tvrdnja kojom se tvrdi da će prednji podkorteks da se povećava tako dqa žene neće moći na uobičajen način
da rađaju decu zbog velikog čela beba,već će svi porođaji biti ili na carski rez ili od embrija sve vreme u inkubatorima inoviranim i
prilagođenim novim potrebama...Ovo ,doduše i nije toliko novo,ali bih rekao da je malo preterano...:mrgreen:
 
ili samo cekamo priliku da pokazemo svoje pravo i lice i ispunimo svoje prave potrebe?

sushtinski se ne menjamo, materijal koji posedujemo nadogradjujemo, ali baza je jedna...

da , pokazujemo razna lica u skladu sa raspolozenjem , okolnostima, potrebama, prilikama, neprilikama...

da li poznajemo ili imamo mogucnost da upoznamo svoje pravo , prvobitno , zivotom neiskvareno lice? to je pochetni impuls, pa onda moze pricha dalje...
 
sushtinski se ne menjamo, materijal koji posedujemo nadogradjujemo, ali baza je jedna...

da , pokazujemo razna lica u skladu sa raspolozenjem , okolnostima, potrebama, prilikama, neprilikama...

da li poznajemo ili imamo mogucnost da upoznamo svoje pravo , prvobitno , zivotom neiskvareno lice? to je pochetni impuls, pa onda moze pricha dalje...

Tamne naočari više služe kao rajf...:mrgreen::hahaha:
 
Stalno to govorim, ne.

Vrlo se mlad čovek može promeniti, ukoliko nije genetski deficitaran na tom polju, hoću reći ako je prijemčljiv na promenu. Ukoliko se nije rodio kao nešto neizlečivo, kao psihopata. I ukoliko je pravilno odgajan; pravilno u smislu otvorenosti spram varijacija i različitosti.

Prvo je nešto što zapatimo, drugo se tiče roditelja koji moraju biti zdravi po sebi da bi odgojili zdravo dete. Tako da se obe te stvari, zapravo, tiču roditelja.

Ukoliko iza sebe imaš dugo stablo alkoholičara, kućnih nasilnika, submisivnih majki, lopova - i, što je još važnije, ako si u takvom miljeu odgajan sve do potpune zrelosti i završetka mentalnog razvoja; onda, ne. Onda se ne možeš promeniti.

Međutim, to nije toliko pitanje tebe; mada zvanična nauka uvek polazi od objekta. Zapravo je pitanje ostalih ljudi. Ljudski bi rod bio mnogo zdraviji kad bi ljudi usvojili stav da je nepromenjivost ono što joj ime govori, nepromenjiva. I kad bi u tom smislu postupali.

Kućni nasilnik mora imati nekog u kući kojeg će da mlati. Ako nema nikoga ko će od svoje volje ući u tu priču, ako nema glupe, naivne, i same pogrešno uslovljene i odgojene žene, naprimer; i nesretne dece koje će mu roditi; da li onda imaš nasilnika uopšte?

Šta će da radi, da sam sebi je.eb mater što večera nije na stolu kad se vrne kući iz kafane? Oće sam sebe oplest opasačem?

Nepromenjive možeš promeniti samo ako im oduzmeš sredstvo.
 
ili samo cekamo priliku da pokazemo svoje pravo i lice i ispunimo svoje prave potrebe?

Čovek se menja shodno prilikama, naprosto proilagođava se, zadržavajući ono većinski u sebi, kao kakvu glavnicu. Razne prilike, ljudi, situacije, nas menaju iz korena, ugao gledanja na neke stvari. Barem mene jesu, pričam iz ličnog iksustva, za druge ne znam. Bilo bi suludo - da me nešto toliko klepalo u životu a da me nije ničemu naučilo, tada bih se zabrinula za sebe. Neke stvari su išle lakše, neke dobrim teže, ali ja sma u sebi duboko bila rešena, da to prevaziđem, kako umem i znam, pa našta ispadne, neka ispadne, negde ću već da stignem.

Čovek uvek prikazuje svoje pravo, samo se takvim ne čini. Alu, uvek pokaže ono šta jeste. Odnosno, šta nije, a strašno bi voleo biti...

Ljudi zarad sopstvenih ciljeva, rade strašne stvari. Čak i tada treba imati "meru" . Ko ume. Ko ne ume - nikada i nije. Nikada i neće.

:hvala:
 
Bas kao kad se cigra vrti, sa strane izgleda da stoji, da se ne menja, a ona se vrti najbrze.

Covek nije ono sto cini, to samo tako drugima izgleda.
Covek je ono sto zeli.
Na to je nemoguce uticati. To je nemoguce promeniti. To je trajno zapecaceno.
Zato sam misljenja da se ljudi ne menjaju.

Neljudi su nesto drugo. Oni se promene tek kada u sebi pronadju ljude. Zato ih valja izgurati iz ose, iz mirovanja.
 

Back
Top