Što se ljutiš

Ako nisi kriv ili ako govoriš istinu?
Kontam zbog osećaja napadnutosti, pogotovu kada se u to umeša veći broj ljudi.
Takođe ovde kod nas je optužba za nešto prilično specifična priča - lako poverujemo u to kada neko nekoga optuži, a i ono - kriv si dok ne dokažeš da nisi.
Ne bi se trebao ljutiti ako sam neosnovano ili lažno optužen?
Rekao bih da bi trebalo, nekako mi to dođe najnormalnija reakcija, sa druge strane reagovati iz ljutnje na takvu situaciju je najčešće prilično nezgodno.

Jednom davno sam imao baš nezgodnu situaciju gde su me neki optužili da primam mito (što nije bilo tačno) i tada sam baš burno reagovao - rezultat toga je bio da je 10+ ljudi ostalo bez posla i par meseci je bila baš solidna frka u firmi.
Sve u svemu ovi su se kao javno "šalili na moj račun" na nekoj Viber grupi firme od oko 800+ radnika, šefova i sl.
 
Ako nisi kriv ili ako govoriš istinu? Ne bi se trebao ljutiti ako sam neosnovano ili lažno optužen?
Ne ljutim se kad ja govorim istinu, ali se jako naljutim kada me neko očigledno laže. Ako mene neko optuži da lažem, često u početku budem besna ali onda te napade jednostavno ne uzimam za ozbiljno, nekada se čak i nasmejem nečijem načinu na koji pokušava da me napravi lažovom.
 
Navikao sam da me lazno optuzuju.
Iznosim cinjenice KAD TREBA i onome KO TRAZI i ko je zaduzen za to.
Ne pravdam se odavno vise nikome.
Naljutim se ponekad ali me brzo prodje kakva god da je laz u pitanju.
Umem da budem izrazito bezobrazan ako ta lazz ugrozava moj posao.
Tada se pretvaram u nesto sto nisam ali ledeno i bez emocija...
kazzu mi da nije prijatno tada biti blizu mene.
Bass me briga.
 

Back
Top