Међународни суд правде у Хагу 22. јула износи мишљење о Косову

Meni neki piuni u partijama kada sam ranije igrao,prežive do kraja,a pojedu mi sve ''baje''...Bolje da budemo pion koji preživi do kraja nego da padnemo Prvi.

Zivot nije sah. U sahu svaka figura ima svoju odradjenu fiksnu vrednost i ogranicene mogucnosti. U stvarnosti neko ko je juce bio piun moze sutra da se razvije u lovca. Stvari se menjaju.
 
Ta očiglednija promena odnosa nije na pomolu. Nijedna imperija u istoriji se nije urušila preko noći, pogotovo neće u savremenom svetu. Nekada vladari imperija nisu bili u stanju da uvide zbog čega se urušavaju, danas se svi prilagođavaju svemu, svakoj minimalnoj promeni. I procena da će Kina preuzeti primat u ovom trenutku deluje objektivno, međutim, kada pitanje je. Druga mogućnost je i da dođe do nekih nepredviđenih obrta, što je ipak u domenu teorije.

Pa jeste na pomolu i naravno da se to ne može očekivati da se desi preko noći. Političko-ekonomska istorija savremenog sveta je istorija kriza, to je valjda priroda ljudskog života. Sada smo svedoci jedne od najdubljih međunarodnih kriza u poslednjih nešto više od devedeset godina. Ta kriza će doneti, i već je donela, istinski tektonske promene.a izlaz iz savremene krize će definisati taj novi poredak. Kakav će taj poredak biti niko u ovom času ne može pouzdano da predvidi, mada se neke konture, ispisane kroz traženje izlaska iz krize, već naziru. Zato su izuzetno važni nagoveštaji balkanskog zaustavljanja pred EU i stvaranja neke nove granice. Nemačka je pokrenula razgovore o novom ustrojstvu EU iako još nema ni godinu dana kako je na snazi Lisabonski ugovor, koji je trebalo da znači budućnost Evrope. Mnoge zemlje, uključujući i Veliku Britaniju, se protive promenama Lisabona i drugačijem ustrojstvu Unije, ali izgleda da su nemačke ideje takve da neke od tih zemalja ne mogu ni da utiču na njih. Koliko je poznato Nemačka se u potaji sprema za potpuno drugačiju integraciju, što otkrivaju detalji o tome da će biti moguće da neka članica bude isključena iz te nove Unije i da bude izbačena iz sistema jedinstvene valute. Veruje se da je to uvod u stvaranje jedne daleko manje integracije u kojoj bi, pored Nemačke, bile i Francuska, Austrija, zemlje Beneluksa ali i Slovenija i Hrvatska. I to je to.

Ako se samo deo tih nemačkih ideja ostvari, to bi značilo da Bugarska, Rumunija i Grčka ne bi više bile u (nemačkoj) Uniji, a ostale zemlje Balkana i Turska to, ionako, nisu ni bile. To za mnoge zvuči neverovatno, ali sve su češća upozorenja onih “koji znaju” da će Evropa morati da se suoči i sa “nezamislivim”. Ali šta će biti sa tim delom Balkana koji ostane izvan (nemačke) granice? To je već daleko komplikovanije pitanje. Konvencionalno razmišljanje odmah upućuje na Rusiju i njen “zabran”, ali i na Ameriku. I verovatno je tako, Amerika i Rusija će biti ključni konkurenti za ostatak Balkana. I jedna i druga sila imaju ograničavajuće faktore u toj konkurenciji, ali i prednosti. Amerika ima jaku političku infrastrukturu, većina političkih lidera su njeni ili kursisti ili neskriveni simpatizeri. Uz to, posle tajnog političko-obaveštajnog rata između Nemačke i Amerike na Kosovu, Amerika je u prednosti i utemeljila se u albanskom delu Balkana. Tu poziciju je teško promeniti. Jaka je i u Grčkoj i Makedoniji, a sada sve intenzivnije radi na Srbiji

Nedostaci Amerike su njena duboka unutrašnja kriza, politički haos u samom vrhu administracije koji nameće pitanje šta je uopšte današnja američka spoljna politika. U bivšoj Jugoslaviji se i dalje primenjuje šablon iz 90-ih godina prošlog veka iako se situacija temeljno promenila. Amerika trenutno nema dovoljno kapaciteta i moglo bi se desiti da joj sve prednosti koje ima na Balkanu ne znače mnogo. Da bi se to izbeglo, za Ameriku su ključni instrumenti NATO (mada je mala korist od toga, to je još jedna iluzija) i Turska. U tom svetlu bi, takođe, uprkos nezavisnim ambicijama te zemlje, trebalo gledati na njeno ponovno otkriće Balkana.

Nedostaci Rusije su slaba politička infrastruktura u regionu, a za njenu izgradnju su potrebne godine i godine, i dobrim delom nedovoljno efikasan spoljnopolitički aparat. Prednosti Rusije su ekonomske investicije i Nemačka. Rusija je jedan od najvećih investitora energetske i bazične privredne infrastrukture na Balkanu. Verovatno je da to mnogima u tim zemljama nije po volji, ali nemaju izbora u sadašnjoj krizi. Sa takvim ekonomskim prisustvom vremenom će doći i politički uticaj. Drugo prednost Rusije je Nemačka. Rusija i Nemačka, a sve više i Francuska, gaze novim savezničkim stopama ne samo u ekonomiji nego i u izgradnji još uvek nejasnog novog modela evropske bezbednosti. Iako se o tom modelu u javnosti malo zna, iza zatvorenih vrata su razgovori o tome poodmakli. Amerika se odlučno protivi toj ideji, ali nije uspela da je zaustavi. Moglo bi se tako desiti da nemački nagoveštaji o zaustavljanju proširenja Unije i stvaranju nove granice na Balkanu imaju veze i sa nemačko-ruskim savezništvom.

Šta bi sve to trebalo da znači za Srbiju? Srbija hitno mora da se suoči s novom realnošću i da najveći deo svojih diplomatsko-političkih kapaciteta investira u sagledavanje onoga šta se stvarno dešava. I šta bi u tim okolnostima trebalo i moglo da bude interes Srbije, a ne birokratije u Briselu, i evropske i natovske. Možda bi nešto mogla i da nauči od Grčke koja je, izgleda, shvatila da od “Evrope” nema ništa. Nastavljen je projekat ruskog gasno-naftnog terminala u Aleksandropolisu, a deo luke Pirej je na trideset godina prodat Kinezima.
 
Нисам ни мислио да ће промене доћи брзо али сам мишљења да су оне на помолу.До пре 20 година америка је била неприкосновени владар планете али је данас та њена позиција угрожена због повоја других сила које такође имају тенденцију да се наметну као глобално доминантне силе,чак шта више мишљења сам да је америка донекле изгубила лидерску позицију зато јој је неопходно отварање нових конфликта како би се повратила пољуљане позиције.

Pa baš, da je izgubila lidersku poziciju, očigledno nije, što se između ostalog, da videti i po ovom mišljenju MSP. Da je drugačije, Rusija ili Kina bi to odvele na drugu stranu, pogotovo Kina kojoj najmanje ide u prilog ovo mišljenje, s obzirom na Tibet i Tajvan. Čak mislim da ako je razlika smanjena, smanjena je možda u poslednjih tek 10-ak godina, a s obzirom da je bombardovanje '99. izvedeno bez saglasnosti SB, pokazalo se da Ameri mogu šta god žele, pa ne treba zaboraviti ni bombardovanje kineske ambasade, što je, praktično, atak na kinesku teritoriju i mlaku rekaciju Kine na taj incident. Konačno, Kina ništa ne preduzima već dugo po pitanju Tajvana, a jedini razlog je što je to američki protektorat.

U trenutnom odnosu snaga, jedino što Rusiju održava u igri je nuklearni arsenal i prirodno bogatstvo u vidu gasa i nafte. Međutim, kada se prirodni resursi iscrpe, biće zanimljivo videti ko će se najbolje snaći u takvim okolnostima. SAD će dok god mogu težiti osvajačkim ratovima, za šta Rusija nema snage.
Konačno, ne treba zaboraviti ni populacioni bum muslimanskog sveta, koji ako se ujedini na bazi religije može biti i najmoćniji. Sve u svemu među Kinezima i muslimanima treba tražiti budućeg naslednika, a bilo kakvu promenu na svetskoj sceni je realno da dočekaju tek naši unuci.
 
luckywin:

Osim ovog prethodnog da dopunim odgovor. Izvesno je i realno očekivati da se Nemačka u nekom bližem periodu možda i odrekne Unije, s obzirom da je na sebe natovarila teret lokomotive koja vuče ostatak Evrope. Ako uspe da se odupre agresivnoj imigraciji, naročito muslimanskog sveta, nije nemoguće ni da Nemačka vrlo brzo stane rame uz rame sa Rusijom, sa kojom bi gradila savezništvo samo na bazi energetike. Kada dođe do energetskog "zamora" Rusije, realno je da tog savezništva nestane, a s obzirom da se većina zemalja već sada okreće alternativnim izvorima energije, to će svi imati jednake šanse. Ako se ima u vidu nemačka industrijalizovanost, može biti da su Nemci čak na tom polju u najvećoj prednosti i možda će najbrže i razviti te potencijale.

Kad je reč o Grčkoj, najbolje bi bilo da ne učimo ništa od njih, pošto je čak i naš birokratski sistem mala maca za njihov koji je prenapregnut do pucanja. Štaviše, ako se slično dogodi sa Španijom, to upravo može biti inicijalna kapisla za Nemce da dignu ruke od Unije.
 
Pa jeste na pomolu i naravno da se to ne može očekivati da se desi preko noći. Političko-ekonomska istorija savremenog sveta je istorija kriza, to je valjda priroda ljudskog života. Sada smo svedoci jedne od najdubljih međunarodnih kriza u poslednjih nešto više od devedeset godina. Ta kriza će doneti, i već je donela, istinski tektonske promene.a izlaz iz savremene krize će definisati taj novi poredak. Kakav će taj poredak biti niko u ovom času ne može pouzdano da predvidi, mada se neke konture, ispisane kroz traženje izlaska iz krize, već naziru. Zato su izuzetno važni nagoveštaji balkanskog zaustavljanja pred EU i stvaranja neke nove granice. Nemačka je pokrenula razgovore o novom ustrojstvu EU iako još nema ni godinu dana kako je na snazi Lisabonski ugovor, koji je trebalo da znači budućnost Evrope. Mnoge zemlje, uključujući i Veliku Britaniju, se protive promenama Lisabona i drugačijem ustrojstvu Unije, ali izgleda da su nemačke ideje takve da neke od tih zemalja ne mogu ni da utiču na njih. Koliko je poznato Nemačka se u potaji sprema za potpuno drugačiju integraciju, što otkrivaju detalji o tome da će biti moguće da neka članica bude isključena iz te nove Unije i da bude izbačena iz sistema jedinstvene valute. Veruje se da je to uvod u stvaranje jedne daleko manje integracije u kojoj bi, pored Nemačke, bile i Francuska, Austrija, zemlje Beneluksa ali i Slovenija i Hrvatska. I to je to.

Ako se samo deo tih nemačkih ideja ostvari, to bi značilo da Bugarska, Rumunija i Grčka ne bi više bile u (nemačkoj) Uniji, a ostale zemlje Balkana i Turska to, ionako, nisu ni bile. To za mnoge zvuči neverovatno, ali sve su češća upozorenja onih “koji znaju” da će Evropa morati da se suoči i sa “nezamislivim”. Ali šta će biti sa tim delom Balkana koji ostane izvan (nemačke) granice? To je već daleko komplikovanije pitanje. Konvencionalno razmišljanje odmah upućuje na Rusiju i njen “zabran”, ali i na Ameriku. I verovatno je tako, Amerika i Rusija će biti ključni konkurenti za ostatak Balkana. I jedna i druga sila imaju ograničavajuće faktore u toj konkurenciji, ali i prednosti. Amerika ima jaku političku infrastrukturu, većina političkih lidera su njeni ili kursisti ili neskriveni simpatizeri. Uz to, posle tajnog političko-obaveštajnog rata između Nemačke i Amerike na Kosovu, Amerika je u prednosti i utemeljila se u albanskom delu Balkana. Tu poziciju je teško promeniti. Jaka je i u Grčkoj i Makedoniji, a sada sve intenzivnije radi na Srbiji

Nedostaci Amerike su njena duboka unutrašnja kriza, politički haos u samom vrhu administracije koji nameće pitanje šta je uopšte današnja američka spoljna politika. U bivšoj Jugoslaviji se i dalje primenjuje šablon iz 90-ih godina prošlog veka iako se situacija temeljno promenila. Amerika trenutno nema dovoljno kapaciteta i moglo bi se desiti da joj sve prednosti koje ima na Balkanu ne znače mnogo. Da bi se to izbeglo, za Ameriku su ključni instrumenti NATO (mada je mala korist od toga, to je još jedna iluzija) i Turska. U tom svetlu bi, takođe, uprkos nezavisnim ambicijama te zemlje, trebalo gledati na njeno ponovno otkriće Balkana.

Nedostaci Rusije su slaba politička infrastruktura u regionu, a za njenu izgradnju su potrebne godine i godine, i dobrim delom nedovoljno efikasan spoljnopolitički aparat. Prednosti Rusije su ekonomske investicije i Nemačka. Rusija je jedan od najvećih investitora energetske i bazične privredne infrastrukture na Balkanu. Verovatno je da to mnogima u tim zemljama nije po volji, ali nemaju izbora u sadašnjoj krizi. Sa takvim ekonomskim prisustvom vremenom će doći i politički uticaj. Drugo prednost Rusije je Nemačka. Rusija i Nemačka, a sve više i Francuska, gaze novim savezničkim stopama ne samo u ekonomiji nego i u izgradnji još uvek nejasnog novog modela evropske bezbednosti. Iako se o tom modelu u javnosti malo zna, iza zatvorenih vrata su razgovori o tome poodmakli. Amerika se odlučno protivi toj ideji, ali nije uspela da je zaustavi. Moglo bi se tako desiti da nemački nagoveštaji o zaustavljanju proširenja Unije i stvaranju nove granice na Balkanu imaju veze i sa nemačko-ruskim savezništvom.

Šta bi sve to trebalo da znači za Srbiju? Srbija hitno mora da se suoči s novom realnošću i da najveći deo svojih diplomatsko-političkih kapaciteta investira u sagledavanje onoga šta se stvarno dešava. I šta bi u tim okolnostima trebalo i moglo da bude interes Srbije, a ne birokratije u Briselu, i evropske i natovske. Možda bi nešto mogla i da nauči od Grčke koja je, izgleda, shvatila da od “Evrope” nema ništa. Nastavljen je projekat ruskog gasno-naftnog terminala u Aleksandropolisu, a deo luke Pirej je na trideset godina prodat Kinezima.


Фантастичан пост. Одлично!!!

Бразил, Русија, Индија и Кина се земље у успону и ту треба преко Русије тражити своје менторе. Овом блоку се лагано приклања и Њемачка, Америка је у паду, лаганом додуше.

Вријеме нам иде на руку, Косово и Метохија никад неће бити спољнополитички приоритет Америке, чим им постану претешки, српски албанци ће бити пуштени низ воду. Просто, дугорочно, имамо шансу да добијемо савршене менторе.

А онда... Зна се, српски Албанци као и они Гегави и Тоскави у Албанији ће изградити аутопут до тада, па ће њихов транспорт до Драча преко Проклетија бити удобнији и бржи по њих саме.
 
Pa baš, da je izgubila lidersku poziciju, očigledno nije, što se između ostalog, da videti i po ovom mišljenju MSP. Da je drugačije, Rusija ili Kina bi to odvele na drugu stranu, pogotovo Kina kojoj najmanje ide u prilog ovo mišljenje, s obzirom na Tibet i Tajvan. Čak mislim da ako je razlika smanjena, smanjena je možda u poslednjih tek 10-ak godina, a s obzirom da je bombardovanje '99. izvedeno bez saglasnosti SB, pokazalo se da Ameri mogu šta god žele, pa ne treba zaboraviti ni bombardovanje kineske ambasade, što je, praktično, atak na kinesku teritoriju i mlaku rekaciju Kine na taj incident. Konačno, Kina ništa ne preduzima već dugo po pitanju Tajvana, a jedini razlog je što je to američki protektorat.

U trenutnom odnosu snaga, jedino što Rusiju održava u igri je nuklearni arsenal i prirodno bogatstvo u vidu gasa i nafte. Međutim, kada se prirodni resursi iscrpe, biće zanimljivo videti ko će se najbolje snaći u takvim okolnostima. SAD će dok god mogu težiti osvajačkim ratovima, za šta Rusija nema snage.
Konačno, ne treba zaboraviti ni populacioni bum muslimanskog sveta, koji ako se ujedini na bazi religije može biti i najmoćniji. Sve u svemu među Kinezima i muslimanima treba tražiti budućeg naslednika, a bilo kakvu promenu na svetskoj sceni je realno da dočekaju tek naši unuci.

Ствар је у томе да се ситуација још није довољно искриталисала па се ни једној држави не исплати да срља.Русија је обезбеђена што се ресурса тиче и може се очекивати да тиме друге државе веже за себе наравно у оквиру својих интереса и планова.
Што се тиче америке примећује се да им је пропао знатан број акција последњих година,постављање ракетног штита,покушај промене власти у Ирану као и покушај хушкања Израела на Иран,што довољно говори о томе да моћ америке опада.
Муслиманска експанзија у западној европи може се очекивати,претпостављам да ће главну улогу у њој имати турска остаје само да се види реакција земаља којима такав сплет догађаја не иде у прилог.
 
Србија потхитно треба да преиспита своје односе са Европском унијом и НАТО пактом због непријатељског става те две организације према Србији, као и предлагање Резолуције у Народној скупштини Р. Србије о забрани уласка Србије у организације које воде агресивну и непријатељску политику према другим државама и народима у свету.
 
Ova odluka međunarodnog suda je politička a ne pravna a politika se konstantno menja. Jedan mudar čovek je jednom rekao da je samo jedna stvar stalna, a to je promena. Ne smemo dozvoliti da emocije vladaju razumom. Treba iskulirati čitavu situaciju i ostaviti "kosovo" za neki drugi put i koncentrisati se na jačanju države u ekonomskom smislu jer mi nismo u stanju da vodimo ratove, konflikte i nove izolacije. Moramo se okrenuti drugim, bitnijim, stvarima i kada budemo u stanju da nešto učinimo onda se baviti problemom kosmeta. Šiptari su osvojili Kosmet bez ispaljenog metka. Oni su imali plan i strpljenje a mi temperamentni kakvi smo sve glavom kroz zid pa eto nas, tu smo gde smo.

Ima li neko od vas predstavu koliko je pet vekova? 500 godina? Kada su naši preci mogli da izdrže toliko vremena pod Turcima, pa možemo i mi pod Amerikancima. Hej 500 godina, treba imati čeličnu volju i brdo nade da bi uspeli toliko vremena da istrajete ali oni nisu odustali. Generacija za generacijom, polako a sigurno... zato mi smetaju izjave da je kosmet izgubljen, da je kraj srbije, da je sve završeno. Završeno? Pa tek je počelo... ;)
 
Ova odluka međunarodnog suda je politička a ne pravna a politika se konstantno menja. Jedan mudar čovek je jednom rekao da je samo jedna stvar stalna, a to je promena. Ne smemo dozvoliti da emocije vladaju razumom. Treba iskulirati čitavu situaciju i ostaviti "kosovo" za neki drugi put i koncentrisati se na jačanju države u ekonomskom smislu jer mi nismo u stanju da vodimo ratove, konflikte i nove izolacije. Moramo se okrenuti drugim, bitnijim, stvarima i kada budemo u stanju da nešto učinimo onda se baviti problemom kosmeta. Šiptari su osvojili Kosmet bez ispaljenog metka. Oni su imali plan i strpljenje a mi temperamentni kakvi smo sve glavom kroz zid pa eto nas, tu smo gde smo.

Ima li neko od vas predstavu koliko je pet vekova? 500 godina? Kada su naši preci mogli da izdrže toliko vremena pod Turcima, pa možemo i mi pod Amerikancima. Hej 500 godina, treba imati čeličnu volju i brdo nade da bi uspeli toliko vremena da istrajete ali oni nisu odustali. Generacija za generacijom, polako a sigurno... zato mi smetaju izjave da je kosmet izgubljen, da je kraj srbije, da je sve završeno. Završeno? Pa tek je počelo... ;)

Тако је. Тек је почало... Ко се задњи смије, најслађе се смије.

Окрећемо се себи, и чекамо... А дочекаћемо. Увијек смо дочекали.
 
Ствар је у томе да се ситуација још није довољно искриталисала па се ни једној држави не исплати да срља.Русија је обезбеђена што се ресурса тиче и може се очекивати да тиме друге државе веже за себе наравно у оквиру својих интереса и планова.
Што се тиче америке примећује се да им је пропао знатан број акција последњих година,постављање ракетног штита,покушај промене власти у Ирану као и покушај хушкања Израела на Иран,што довољно говори о томе да моћ америке опада.
Муслиманска експанзија у западној европи може се очекивати,претпостављам да ће главну улогу у њој имати турска остаје само да се види реакција земаља којима такав сплет догађаја не иде у прилог.

Što se prvog dela posta tiče, to je OK. Zato i ne treba očekivati nekakve veće turbulencije, bar u nredne dve-tri decenije. Ako je verovati onim predviđanjima naučnika da će se rezerve nafte, sa trenutnim trendom potrošnje, iscrpsti polovinom ovog veka, a gasa koju deceniju kasnije, već od 2030-40 mogu se očekivati neki drastičniji potezi. Na tom polju će se najviše zatresti oni koji zavise od tog bogatstva, među njima i Rusija. Emirati, na primer, svom snagom rade na razvoju turizma, kako bi spremno dočekali taj trenutak, a s obzirom da nemaju ništa drugo da ponude, to im je, valjda i jedini mogući izlaz.

Kad je reč o SAD, za očekivati je da će vojne akcije preduzimati isključivo protiv manjih država,, što znači i manje potrebnih resursa. Usled toga bi trebalo očekivati da SAD budu u padu, ali ne tako munjevitom. Izrael bi trebalo da se vremenom odvoji od američke politike i podrške i prikloni manje Rusiji, a verovatnije Kini, s obzirom da i Kina ima svoje problematične muslimane.

S obzirom da su u srednjoj i južnoj Americi, SAD uglavnom pokrile sve što se dalo pokriti, vrlo je moguće da se okrenu u mnogo većoj meri afričkim zemljama.

Dakle, da ne širim previše, lično mislim da će SAD opadati, lagano, ali konstantno, Rusija sa iscrpljivanjem energetike, udariti o ledinu, pogotovo što ne mogu na pravi način sprečiti masovno doseljavanje Kineza u južni Sibir, a da ne poremete preko potrebne odnose sa najbitnijim saradnikom na svetskom planu. Nemačka bi trebalo da postane i ostane jedina prava sila u Evropi, ako odigra pametno. Muslimani su jedina nepoznanica, ostaje da se vidi kako će odigrati. Što se nas tiče, a i većine malih evropskih zemalja, realno je da se kako je god moguće i u što većoj meri prišljamčimo Nemačkoj, što ranije to bolje i nadati se nekom povoljnom raspletu, istovremeno radeći na rastu populacije i maksimalnom iskoriščavanju svojih resursa, koliko je to moguće.
 
luckywin:

Osim ovog prethodnog da dopunim odgovor. Izvesno je i realno očekivati da se Nemačka u nekom bližem periodu možda i odrekne Unije, s obzirom da je na sebe natovarila teret lokomotive koja vuče ostatak Evrope. Ako uspe da se odupre agresivnoj imigraciji, naročito muslimanskog sveta, nije nemoguće ni da Nemačka vrlo brzo stane rame uz rame sa Rusijom, sa kojom bi gradila savezništvo samo na bazi energetike. Kada dođe do energetskog "zamora" Rusije, realno je da tog savezništva nestane, a s obzirom da se većina zemalja već sada okreće alternativnim izvorima energije, to će svi imati jednake šanse. Ako se ima u vidu nemačka industrijalizovanost, može biti da su Nemci čak na tom polju u najvećoj prednosti i možda će najbrže i razviti te potencijale.

Kad je reč o Grčkoj, najbolje bi bilo da ne učimo ništa od njih, pošto je čak i naš birokratski sistem mala maca za njihov koji je prenapregnut do pucanja. Štaviše, ako se slično dogodi sa Španijom, to upravo može biti inicijalna kapisla za Nemce da dignu ruke od Unije.

Poenta cele priče je da Srbija mora da se mane mantre i iluzije o EU jer od toga nema ništa. Srbija, razume se, ne može da utiče na šira kretanja, ali može da svojim stavom i unutrašnjim ponašanjem, drugim rečima uređenjem države, podstakne druge, velike sile, da i o njoj drugačije razmišljaju i da, koliko je god moguće, spremno dočeka novi međunarodni poredak. Bez obzira na njene ograničene mogućnosti, ni jedno rešenje na Balkanu kao regionu ne može da traje ili da bude efikasno ako na toj strani nije i Srbija.

U vezi Grčke, nije bila poenta da učimo od njih nego da sagledamo realnost da od EU nema ništa. Dodao bih još nešto, oko krize koja je pogodila Grčku. Vrlo brzo se pokazalo da generisanje “Grčke krize” dolazi, u stvari, iz Amerike. Glavni razlog – spasavanje američkog dolara kroz slabljenje evra i održavanje neizvesnosti u EU. Američki dolar je, posebno posle berzanskog sloma i finansijske krize otvorene 2008. godine, temeljno uzdrmana valuta kojoj svakodnevno preti potpuni kolaps. A sa dolarom “propada” i Amerika jer dolar je njen najveći izvozni proizvod. Pojednostavljeno govoreći, dolar opstaje uprkos finansijskom slomu, besomučnom štampanju dolara bez ikakvog pokrića i još uvek nesaglednom budžetskom i bankarskom deficitu Amerike, zahvaljujući pre svega ogromnim dolarskim depozitima (rezervama) većine država u svetu. Te rezerve drugih održavaju dolar. Ali, pojavile su se države, mahom najveći dolarski depozitori, kao što su Kina, Rusija i zemlje Persijskog zaliva, koje su počele da deo svojih rezervi prebacuju u evropsku valutu, u evro. Zato je Americi neophodno da destabilizuje evro i EU u celini kako bi spasila dolar.

Problemi su pre svega u politici. Vodeće zemlje EU su glavninu svojih zaduživanja imale prema američkim bankama. Takva je bila politika. EU i njeni građani su na taj način, kao i mnogi drugi u svetu, finansirali ne samo sebe nego i standard američkih građana, prevedeno na običan jezik, finansirali su Ameriku. To je stvorilo uslove da politička Amerika preko banaka može da diktira “pravila igre” i Evropljanima. E, sada, kada je došlo teško vreme već je kasno. Amerika je, u stvari, krenula u ekonomski rat protiv EU. Samo nestabilnost evra i neizvesnost u EU mogu da održe američki dolar.
 
Ova odluka međunarodnog suda je politička a ne pravna a politika se konstantno menja. Jedan mudar čovek je jednom rekao da je samo jedna stvar stalna, a to je promena. Ne smemo dozvoliti da emocije vladaju razumom. Treba iskulirati čitavu situaciju i ostaviti "kosovo" za neki drugi put i koncentrisati se na jačanju države u ekonomskom smislu jer mi nismo u stanju da vodimo ratove, konflikte i nove izolacije. Moramo se okrenuti drugim, bitnijim, stvarima i kada budemo u stanju da nešto učinimo onda se baviti problemom kosmeta. Šiptari su osvojili Kosmet bez ispaljenog metka. Oni su imali plan i strpljenje a mi temperamentni kakvi smo sve glavom kroz zid pa eto nas, tu smo gde smo.

Ima li neko od vas predstavu koliko je pet vekova? 500 godina? Kada su naši preci mogli da izdrže toliko vremena pod Turcima, pa možemo i mi pod Amerikancima. Hej 500 godina, treba imati čeličnu volju i brdo nade da bi uspeli toliko vremena da istrajete ali oni nisu odustali. Generacija za generacijom, polako a sigurno... zato mi smetaju izjave da je kosmet izgubljen, da je kraj srbije, da je sve završeno. Završeno? Pa tek je počelo... ;)

Не бих се сложио да је без испаљеног метка.Стотине хиљада неалбанског живља је побијено и протерано са подручија јужне српске покрајине а њихова имовина је или уништавана или одузимана.То је оно што никада не сме да се заборави.
 
Poenta cele priče je da Srbija mora da se mane mantre i iluzije o EU jer od toga nema ništa. Srbija, razume se, ne može da utiče na šira kretanja, ali može da svojim stavom i unutrašnjim ponašanjem, drugim rečima uređenjem države, podstakne druge, velike sile, da i o njoj drugačije razmišljaju i da, koliko je god moguće, spremno dočeka novi međunarodni poredak. Bez obzira na njene ograničene mogućnosti, ni jedno rešenje na Balkanu kao regionu ne može da traje ili da bude efikasno ako na toj strani nije i Srbija.

U vezi Grčke, nije bila poenta da učimo od njih nego da sagledamo realnost da od EU nema ništa. Dodao bih još nešto, oko krize koja je pogodila Grčku. Vrlo brzo se pokazalo da generisanje “Grčke krize” dolazi, u stvari, iz Amerike. Glavni razlog – spasavanje američkog dolara kroz slabljenje evra i održavanje neizvesnosti u EU. Američki dolar je, posebno posle berzanskog sloma i finansijske krize otvorene 2008. godine, temeljno uzdrmana valuta kojoj svakodnevno preti potpuni kolaps. A sa dolarom “propada” i Amerika jer dolar je njen najveći izvozni proizvod. Pojednostavljeno govoreći, dolar opstaje uprkos finansijskom slomu, besomučnom štampanju dolara bez ikakvog pokrića i još uvek nesaglednom budžetskom i bankarskom deficitu Amerike, zahvaljujući pre svega ogromnim dolarskim depozitima (rezervama) većine država u svetu. Te rezerve drugih održavaju dolar. Ali, pojavile su se države, mahom najveći dolarski depozitori, kao što su Kina, Rusija i zemlje Persijskog zaliva, koje su počele da deo svojih rezervi prebacuju u evropsku valutu, u evro. Zato je Americi neophodno da destabilizuje evro i EU u celini kako bi spasila dolar.

Problemi su pre svega u politici. Vodeće zemlje EU su glavninu svojih zaduživanja imale prema američkim bankama. Takva je bila politika. EU i njeni građani su na taj način, kao i mnogi drugi u svetu, finansirali ne samo sebe nego i standard američkih građana, prevedeno na običan jezik, finansirali su Ameriku. To je stvorilo uslove da politička Amerika preko banaka može da diktira “pravila igre” i Evropljanima. E, sada, kada je došlo teško vreme već je kasno. Amerika je, u stvari, krenula u ekonomski rat protiv EU. Samo nestabilnost evra i neizvesnost u EU mogu da održe američki dolar.

Nesumnjivo je da EU i SAD nisu više partneri u pravom smislu reči, možda na papiru, ali tihi ekonomski rat je u punom zamahu i tu se slažem. Treba očekivati da EU neće opstati, bar ne u ovom sadašnjem vidu i kao što si pomenuo, bliži odnosi bi se mogli održavati isključivo između država osnivača, čak i to pre svega na bazi trgovine, eventualno neke vojno-odbrambene saradnje. Tu mislim na Nemačku, Francusku, Beneluks, eventualno Poljsku, sumnjam da će se naći mesta za južne zemlje, čak i Italiju, a ukoliko bi ove države bliže privukle Skandinavce to bi bio pun pogodak. Realno je i da Nemci vrate marku, kao i da sve države oblikuju svoju politiku umesto dosadašnjih pokušaja kreiranja jedinstvene.

Ekonomski je izvesno da će SAD oslabiti, ali kao što pomenuh nadomestiće to, u mnogo manjoj meri od potrebnog postavljanjem sve više svojih režima i vojnim intervencijama po malenim i slabim zemljama koje nemaju širu podršku u svetu. I to je za očekivati jer nijedna druga svetska sila neće rizikovati vojni sukob u ovoj fazi, već će čekati da sa opadanjem ekonomske, opadne i vojna moć SAD. U suštini, SAD verovatno čeka sudbina SSSR i siromašenje naroda usled držanja koraka na vojnom planu sa ostalim silama.
 
Oni već 200 godina rade na natalitetu i uz terorizam i nasilje čiste Kosovo i Metohiju,opet slično kao Britanci u Severnoj Irskoj,sa naseljeavanjem siromašnih prostestanata iz P.L.M. u ''Okruge''...Koji se naravno NAORUŽAVAJU i vrše zločine bez da skoro iko odgovara...

Pa i mi Srbi bi da radimo na natalitetu, al' nece Srpkinje... :hahaha:
 

Back
Top