S: Velika jugoslovenska loza je uspavana 1. avgusta 1940. U Brozovo vreme nije se oporavila i pocela je da radi tek 1990. Da li se iz toga mogu izvuci neki zakljucci?
D.M.T: Ta jugoslovenska loza je bila veoma jaka. U njoj su bili najumniji, najbogatiji i najuticajniji Srbi. Zbog toga je rad masonerije u komunisticko vreme bio zabranjen, iako je sam Tito bio mason. Tito je jos 1926. bio primljen u lozu Libertas, a Cercil ga je u Napulju unapredio u visi stepen, i od tada krece njegov munjeviti put. Tada mu je receno da je u istoj ravni sa Rezom Pahlavijem i sa svim drugim vodecim politicarima. Vecina tih drzavnika, kad su primljeni u bratstvo, mislili su da su tu da bi gradili nekakav globalan mir, nesvesni da mogu da uniste svoju zemlju, kao sto je to uradio Gorbacov. Gorbacov je primljen u Londonu u Veliku lozu Engleske. Uglavnom, Velika jugoslovenska loza nije ozivljena posle rata. Bilo je pokusaja 1948. da se ozivi, ali bezuspesno. Mnogi masoni su tada obavljali veoma vazne funkcije u komunistickoj drzavi, ali nisu obnovili lozu i nisu imali kontakte sa drugim lozama, mada su tajno pomagali jedni druge. Kad je 1990. obnovljena loza pojavilo se samo troje ljudi koji su doneli dokumenta i rekli da su oni bili clanovi bratstva. Od njih mogu da pomenem samo jedno ime. To je dr Andrija Gams, koji je i umro kao mason i data mu je masonska citulja. Ta citulja je posle zloupotrebljavana kod nas, sto iz neznanja, sto zbog zlih namera.