Margumski natpis

Otvoreno vređaš čovjeka koji je tebe uhvatio u laži oko Herodota! Ja se stvarno izvinjavam moderaciji i forumaškoj zajednici za ovako teškim riječima, ali ti koji si onakve notorne gluposti tvrdio za Herodota i poslije odmah nestao kada sam ti ja pokazao i dokazao koliko to nema veze sa spomenutim izvorom...a mene optužuješ da mi je istorija nepoznanica!

Još jednom ću te pitati, uzmimo da je taj rječnik dokaz o povezanosti srpskoga jezika sa sanskritom, kako onda možemo sanskrit proglasiti za srpski? To je retroaktivno, anahrono i nemoguće; jedini što se može učiniti jeste - proglasiti srpski za sanskrit!



Po kome je ta teza?



Supertruper, pošto si već bezbroj puta iznosio tvrdnje koje nisi dokazao, a pošto smo Hrastovnikovu o Herodotu dokazali da je neistinita ništa manje nego što smo vandalijinu izmišljotinu da je Georgije Ostrogorski odbacio DAI kao falsifikovani i izrazito nepouzdani istorijski izvor, možeš li, molim te, reći o kojem je to žitiju navodno riječ?

Ma to nije tačno! Pre važi da si ti iznosio neproverene teze. Ostrogorsi navodi da DAI mnogi istoričari ne uzimaju za ozbiljno i da ima manjkavosti, zar treba da navodim te strane?! On lično je sa dosta opreza navodio Porfija. Žitije je Konstantinovo a o tome nešto više u Rečnik vizantijske hristijanizacije, R. Petrovič, Matafizika, Bg. On navodi egzaktno- trebnik pisan surbijskim slovima! Jedni kažu da piše ruskim, drugi sirijskim, ali šta će trebnik na sirijskom u Hersonesu?!
 
Ma to nije tačno! Pre važi da si ti iznosio neproverene teze. Ostrogorsi navodi da DAI mnogi istoričari ne uzimaju za ozbiljno i da ima manjkavosti, zar treba da navodim te strane?! On lično je sa dosta opreza navodio Porfija.

To nije ono što sam napisao. Vandalija je ovdje tvrdio da je DAI izmišljeni falsifikat, fabrikacija, po Ostrogorskome, a to je neistina.
Nije mi poznato, ali zaista je moguće da je izrazio skepsu prema DAI u nekom od svojih ranijih radova (DAI je od mutne nepoznanice krajem XIX st. polako zauzimala poziciju zbog koje kako istoriografija napreduje, sve se više kreće u smjeru da da veće priznanje, važnost i autentičnost tom izvoru - inače potpuno paradoksalno tvrdnjama autohtonista koji bi željeli istaći kako DAI 'izlazi iz mode', a kako je navodno ušla poslije 1878. godine, u vrijeme dok ga još gotovo nitko nije uzimao na današnji način), to je već realno. No, poenta ostaje da vandalija nikada nije to potvrdio!
 
Les znači šuma ne drvo.

Drvo je drzewo, дерево, дърво, drevo...

Ali su drva kao materijal - лес , Slovenci i Bugari ( prvi prirodno a drugi pod uticajem ruskog jezika) upotrebljavaju les kao sinonim za ogrevno i građevinsko drvo i u tom kontekstu se ne upotrebljava kod Srba

Синонимы к слову дрова - валежник, хворост, дром, лом, сушь, головня, полено, лучина, щепа, лес
 
Malo sam se igrao sa google prevodiocom
Srpski - leš (jedini slovenski jezik sa tim oolikom reči ostsli, uglavnom sa korenom trup)
Norveški - Like
Letonski - Likes
Estonski - Laipot
Danski - lig, i konačno
Nemački - Leiche
A onda izgovor
Hindu - laš
Rekao bih da su se srpski preci dosta družili i ubijali sa Gotima.

Da li ima kakva analiza, u smislu da li imamo više germanizama od ostalih slovenskih naroda (ne mislim na šavciger i ostale tehničke izraze, već na osnovne pojmove)
Rat - nemački kriet - Litvanski karas; slovenski jezici vojna

Ovo je najzanimljivije. Nemci za med pišu Honig, ali za medovinu Met ili Meads
 
Poslednja izmena:
Постоји ли могућност да је неки Словен по доласку на Балкан или у наредним вековима пре примања хришћанства, глагољице и ћирилице на некој римској цигли коју је нашао као погодну написао нешто што је сматрао да треба и тако изазвао забуну код данашњих широких историјских маса.

Да ли је неко до сада датирао уопште време рукописа, ако то може да се уради, рукописа а не цигле?
 
Постоји ли могућност да је неки Словен по доласку на Балкан или у наредним вековима пре примања хришћанства, глагољице и ћирилице на некој римској цигли коју је нашао као погодну написао нешто што је сматрао да треба и тако изазвао забуну код данашњих широких историјских маса.

Да ли је неко до сада датирао уопште време рукописа, ако то може да се уради, рукописа а не цигле?

Ne postoji. Prvo je napisano, pa pečeno.
http://www.scribd.com/doc/21728135/MARGUMSKI-NATPIS
 
Poslednja izmena:
Malo sam se igrao sa google prevodiocom
Srpski - leš (jedini slovenski jezik sa tim oolikom reči ostsli, uglavnom sa korenom trup)
Norveški - Like
Letonski - Likes
Estonski - Laipot
Danski - lig, i konačno
Nemački - Leiche
A onda izgovor
Hindu - laš
Rekao bih da su se srpski preci dosta družili i ubijali sa Gotima.

Da li ima kakva analiza, u smislu da li imamo više germanizama od ostalih slovenskih naroda (ne mislim na šavciger i ostale tehničke izraze, već na osnovne pojmove)
Rat - nemački kriet - Litvanski karas; slovenski jezici vojna

Ovo je najzanimljivije. Nemci za med pišu Honig, ali za medovinu Met ili Meads

Имамо више `англизама` него `германизама`.
Заправо нису то туђице већ остаци некада јединственог индоевропског језика. На пример под-рум (намерно растављена реч) није туђица, само просторија испод собе (укопана). Дакле рум за собу нам је некада било заједничко.

Реч дата је и наша, користила се за данашњу реч податак у 19 веку.

Уопште узев, све речи које можете наћи у најстаријој верзији санскрита и које се налазе и у нашем језику, без обзира што постоје и у другим језицима, нису туђице.
 
Da ali reč leš je zanimljiva zato što je delimo sa germanima, a ne sa slovenima. U koliko ima značajniji broj ovakih reči ona se to može objsniti na dvs nsčina
1. Srpski jezik je bliži sanskritu
2. Srbi su brli duže u kontaktu sa germanima, npr. Getima severno od Dunava
Ili i jedno i drugo.
Ako su to reči kao leš, rat i medovina onda to više ukazuje na drugu opciju.

Par reči nije dovoljno za relevantan zaključak, ali mislim da je ovo zanimljiva ideja za jedan manji naučni rad.
 
Da ali reč leš je zanimljiva zato što je delimo sa germanima, a ne sa slovenima. U koliko ima značajniji broj ovakih reči ona se to može objsniti na dvs nsčina
1. Srpski jezik je bliži sanskritu
2. Srbi su brli duže u kontaktu sa germanima, npr. Getima severno od Dunava
Ili i jedno i drugo.
Ako su to reči kao leš, rat i medovina onda to više ukazuje na drugu opciju.

Par reči nije dovoljno za relevantan zaključak, ali mislim da je ovo zanimljiva ideja za jedan manji naučni rad.

'alo care, ja ti na jednoj temi lijepo rekoh da Geti nisu Germani... jedno su Geti, drugo su Goti... Srbi (pleme) su bili u kontaktu sa Germanima u staroj postojbini u Srednjoj Evropi, pa su na Balkanu u ranom srednjem vijeku bili u kontaktu sa Gotima, a tokom cijelog srednjeg vijeka sa Sasima i drugim Germanima... kasnije preko austrijske države i preko doseljenih Nijemaca, Srbi su u kontaktu sa njima u sjevernim i zapadnim srpskim krajevima...
 
Kažu da su litvanski i letonski tj. baltički jezici najbliži sanskritu... e sad kako autoktonisti izračunaše da je srpski bliži sanskritu nego npr. češki, bugarski ili ruski to me baš interesuje?!
 
'alo care, ja ti na jednoj temi lijepo rekoh da Geti nisu Germani... jedno su Geti, drugo su Goti... Srbi (pleme) su bili u kontaktu sa Germanima u staroj postojbini u Srednjoj Evropi, pa su na Balkanu u ranom srednjem vijeku bili u kontaktu sa Gotima, a tokom cijelog srednjeg vijeka sa Sasima i drugim Germanima... kasnije preko austrijske države i preko doseljenih Nijemaca, Srbi su u kontaktu sa njima u sjevernim i zapadnim srpskim krajevima...

Ok, primio k znanju.
Tračani, Geti, Goti, Germani, R1a, nešto mi ovde ne štima, no da sad ne širimo tu temu.
 
Da ali reč leš je zanimljiva zato što je delimo sa germanima, a ne sa slovenima. U koliko ima značajniji broj ovakih reči ona se to može objsniti na dvs nsčina
1. Srpski jezik je bliži sanskritu
2. Srbi su brli duže u kontaktu sa germanima, npr. Getima severno od Dunava
Ili i jedno i drugo.
Ako su to reči kao leš, rat i medovina onda to više ukazuje na drugu opciju.

Par reči nije dovoljno za relevantan zaključak, ali mislim da je ovo zanimljiva ideja za jedan manji naučni rad.

По сећању, пишем са посла.
Има једна реч у санскриту, чији је један део фонетски баш леш. Означава више појмова, а један се односи и на кости.
Уствари ти појмови су везани за скупину нечега, од ћврстог материјала, око чега се формира остатак. На пример лес за шуму. Дебла су лес, недовољно за шуму, али са осталим гранама, лишћем, шипражјем и т. д. чини шуму.

Имаш леску па топоним Лесковик, и сигурно још много тога, али се у овом тренутку се не могу сетити.

Има стручних мишљења да је српски језик сачувао највише речи санскрита са најмање измена. То се нарочити односи на југоисточну Србију и део Македоније.

Ако се има у виду да је словенска култура настала на Балкану, и да је на Балкану настала прва култура Европе (почевши од Лепенског вира) онда се да поставити хипотеза да је словенска култура најстарија у Европи, и да је доминантна у култури такозваних индоевропљана.

Ту културу су делили многи европски народи, као и језик, али су га кроз векове модификовали на свој начин. Тако да у том смислу нема туђица. Наша свиња и Немачка швајне је једнако и наша и њихова реч. Наш патос и Енглески патос такође.
 
Шта би са овим, заборави се.

Имамо још нешто:
"Црте и резе" на старим глиненим судовима

Међутим, убрзо су се ове пророчке Јанковићеве речи обистиниле, а потврдили су их са два значајна открића руски археолози Тихонова и Хвајко. У селу Лепесовки, у Волинској области у западној Украјини, пронађено је 1958. године старо словенско светилиште, у чијем су олтару сачуване две глинене посуде ИИ-ИВ века на којима је утиснут словенски календар тога времена, а у селу Ромашки, јужно од Кијева, у налазишту је био крчаг из ИВ века, на којем је такође сликописан календар. Откриће без поговора: Лепесовка се налази на древном руском подручју које су настањивала племена Волињана, од ВИИ века позната под именима Дулеби и Бужани, а Ромашка је била насеље старог племена Пољана....
Овим открићима је истовремено потврђено да је тачан запис црнорисца Храбра из X века, који је сведочио да су пре примања хришћанства, а са њиме и писмености (863. године), Словени писали "чертами и резами" и по њима гатали и огледали будућност."

Сад видим колико сам напредовао за годину дана, овде сам мешао Готе и Гете.
 
Poslednja izmena:
Kako si tako siguran?
Postoji jedan način kojim je moguće šifrovati knjigu a da se šifra ne otkrije ni za 5000 godina.Zvizneš neki nepoznati jezik kao masku,a ispod toga koristiš simbole koji su poznati unutar neke manje grupe ljudi ili si ih sam zamislio.U suštini kao kad bi prepričavao svoje snove, koji tebi imaju značenje ali drugoj osobi ne znači ništa.Mislim da je to tajna neprobojnosti šifre Vojniča.Autor je pisao za sebe, vođen ko zna kakvim motivima i koristio neki svoj lični jezik simbola.Otkriti šta se motalo po glavi autora je gotovo nemoguće.
Nešta slično su radili kineski taoisti - zagrej kotao i pusti paru da dođe do nivana.:lol:
Parafraziram Džona Blofelda koji je pokušavao da dokuči smisao takvih reči.

Pokušaj da dokučiš šta je ovo na slici.
Bez objašnjenja nekog sledbenika taoističke religije možeš lupati glavom o zid celog života a ipak nećeš shvatiti.Tajna je da šifra nema neku matematičku strukturu kojom je moguće dokučiti značenje, nego pisati bez ikakve konkretne šeme.Autor je pisao za sebe, ne za druge.

NeijingTu2.jpg
Čudno mi je da neko šifruje knjigu, u vreme sveopšte nepismenosti. Usto knjige su u to vreme vredele čitavo bogastvo.
Pre bih prihvatio tezu da je u pitanju neki izgubljeni jezik.
 
Poslednja izmena:
Zato što, kao prvo, ne možemo tek tako postavljati napamet neki tekst i tvrditi da nema možda veze nekakve napamet, bez ikakvog konteksta i razloga.

Mogu ja isto postaviti tako recimo:

lineara.jpg


..i upitati da nema neka veza?

A kao drugo, Margumski natpis je po svemu sudeći - najobičnija prevara.
Po čemu sudeći? (može odgovor na drugoj temi)
I Vojničev rukopis može biti prevara.
Treće nije napamet. Pogledaj malo slova.
 
Po čemu sudeći? (može odgovor na drugoj temi)

Pošto je pitanje posavljeno ovdje, ipak ću ovdje odgovoriti. O Margumskom natpisu navodnom iz rimske epohe ne postoje nigdje informacije, izvan jednog članka, Za internet novine serbske Srpske dijaspore, koji je sastavio Miroslav Kovačević iz Jagodine, još 2004. godine. Apsolutno nikakvi podaci se ne mogu pronaći nigdje izvan toga, što znači da je to i jedini izvor; informacija je nekoliko puta prekopirana od tog sadržaja tokom protekle decenije, i to samo odatle.

U tekstu se za Miroslavu Mirković navodi da je arheolog i da se navodno bavila istraživanjem ovog natpisa. Međutim, ona nikada se time nije bavila (provjerih), i ne samo to, već ona čak nije uopšte ni arheolog! Dalje, mogu se provjeriti sve zbirke nalaza pronađenih na Margumu, a koje se čuvaju u muzejima u Beogradu i Požarevcu. Dotičnoga tamo - nema!

http://virtuelnimuzejdunava.rs/srbi...oloska-mapa-dunava/dubravica--margum-.73.html

Nikada pri navođenju nema riječi o tako nečem, pa čak ni iz usta bivšeg kustosa narodnog muzeja u Požarevcu, Dragana Jacanovića, koji je navodno dok je bio direktor muzeja i pronašao te dvije rimske opeke.

http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/295481/Predstavljaju-grad-Margum-Rumunima

Ovdje bih dodao i neke podatke o Draganu Jacanoviću, interesantne. On spada u tzv. kradljivce srpskog blaga. Neko vrijeme je proveo u požarevačkom pritvoru, a istraga je utvrdila da je za vrijeme njegovog mandata (1998-2006 - opet obratiti pažnju da članak donosi pogrešno vrijeme Jacanovićevog stupanja na tu poziciju, smještajući ga u 'osamdesete godine') nestalo 57 republikanskih denara, čekić iz republikanske epohe, zlatnih Aleksandra Makedonskog i srebrna drahma istoga. Bavio se navodno preprodajom tih, a u muzej je vraćao falsifikate (replike). Iako je istraga bila završena sa prikupljanjem dokaza, tužilaštvo nije protiv njega pokrenulo postupak i on je bio potom pušten iz pritvora zbog pravnih začkoljica (zastarevanje slučaja). Mislim da je na kraju uslijedila samo disciplinska sankcija zbog koje je bio smijenjen sa pozicije.

Onda piše u tekstu da se i Radivoje Pešić pokušavao glavolomiti oko toga 1980-ih godina (prije nego što je i mogao uopšte otkriti te opete Jacanović, tek 1998. godine), što je opet izmišljeni podatak (čak i da pređemo preko potpuno pogrešne hronologije), jer nigdje se Pešić ne dovodi u vezu sa Margumskim natpisom.

Itd...možeš i ukucati margumski natpis u Google Books i vidjeti da ima nula rezultata.
U pitanju je jedna potpuna prevara, i to vrlo loše osmišljena...

I Vojničev rukopis može biti prevara.
Treće nije napamet. Pogledaj malo slova.

Vojničev rukopis se fizički nalazi negdje i ima ogromnu objavljenu literaturu koja se njime bavi.

A da je neka prevara, mnogi i jesu mislili; to sam i napisao. No, najnovija istraživanja su eliminisala teze o prevari, odnosno falsifikatu iz XX stoljeća....
 
Pošto je pitanje posavljeno ovdje, ipak ću ovdje odgovoriti. O Margumskom natpisu navodnom iz rimske epohe ne postoje nigdje informacije, izvan jednog članka, Za internet novine serbske Srpske dijaspore, koji je sastavio Miroslav Kovačević iz Jagodine, još 2004. godine. Apsolutno nikakvi podaci se ne mogu pronaći nigdje izvan toga, što znači da je to i jedini izvor; informacija je nekoliko puta prekopirana od tog sadržaja tokom protekle decenije, i to samo odatle.

U tekstu se za Miroslavu Mirković navodi da je arheolog i da se navodno bavila istraživanjem ovog natpisa. Međutim, ona nikada se time nije bavila (provjerih), i ne samo to, već ona čak nije uopšte ni arheolog! Dalje, mogu se provjeriti sve zbirke nalaza pronađenih na Margumu, a koje se čuvaju u muzejima u Beogradu i Požarevcu. Dotičnoga tamo - nema!

http://virtuelnimuzejdunava.rs/srbi...oloska-mapa-dunava/dubravica--margum-.73.html

Nikada pri navođenju nema riječi o tako nečem, pa čak ni iz usta bivšeg kustosa narodnog muzeja u Požarevcu, Dragana Jacanovića, koji je navodno dok je bio direktor muzeja i pronašao te dvije rimske opeke.

http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/295481/Predstavljaju-grad-Margum-Rumunima

Ovdje bih dodao i neke podatke o Draganu Jacanoviću, interesantne. On spada u tzv. kradljivce srpskog blaga. Neko vrijeme je proveo u požarevačkom pritvoru, a istraga je utvrdila da je za vrijeme njegovog mandata (1998-2006 - opet obratiti pažnju da članak donosi pogrešno vrijeme Jacanovićevog stupanja na tu poziciju, smještajući ga u 'osamdesete godine') nestalo 57 republikanskih denara, čekić iz republikanske epohe, zlatnih Aleksandra Makedonskog i srebrna drahma istoga. Bavio se navodno preprodajom tih, a u muzej je vraćao falsifikate (replike). Iako je istraga bila završena sa prikupljanjem dokaza, tužilaštvo nije protiv njega pokrenulo postupak i on je bio potom pušten iz pritvora zbog pravnih začkoljica (zastarevanje slučaja). Mislim da je na kraju uslijedila samo disciplinska sankcija zbog koje je bio smijenjen sa pozicije.

Onda piše u tekstu da se i Radivoje Pešić pokušavao glavolomiti oko toga 1980-ih godina (prije nego što je i mogao uopšte otkriti te opete Jacanović, tek 1998. godine), što je opet izmišljeni podatak (čak i da pređemo preko potpuno pogrešne hronologije), jer nigdje se Pešić ne dovodi u vezu sa Margumskim natpisom.

Itd...možeš i ukucati margumski natpis u Google Books i vidjeti da ima nula rezultata.
U pitanju je jedna potpuna prevara, i to vrlo loše osmišljena...



Vojničev rukopis se fizički nalazi negdje i ima ogromnu objavljenu literaturu koja se njime bavi.

A da je neka prevara, mnogi i jesu mislili; to sam i napisao. No, najnovija istraživanja su eliminisala teze o prevari, odnosno falsifikatu iz XX stoljeća....
Znači za Vojničev rukopis imamo gomilu objavljene literature, google pretrega za Margumski daje nula rezultata.

Međutim da je Vojničev rukopis objavljen u Srbiji, a Margumski natpis na zapadu bili bi obrnuto.

Pitanje je da li je u pitanju rimska keramika ili ne (to bi trebalo da arheolozi mogu proceniti), sve ostale priče nisu bitne.
Da ne govorimo koliko ima materijala u muzejuma koji nije obrđen.
Ili šta je sve izgoreleo u Narodnoj biblioteci...
 
Poslednja izmena:

Back
Top