MAMA SMARACICA

По чему то закључујеш, Леана?

Види се да си и сама свесна свог претеривања, али када ти то други кажу онда те погађа?
Посета психологу је најдобронамернији савет који можеш добити. Ако си очекивала да ти кажемо да су све маме смарачице - нису!
 
@leana
Sad sam tek videla da si ti pokrenula temu.
Pa eto nemam sta da dodam, sve ti je Hellen rekla. Ako si htela da se svi slozimo sa tobom i potapsemo po ramenu onda nisi trebala da otvaras temu.
 
Emily_Bg:
Mozda bi stvarno bilo dobro da popricas sa nekim strucnim licem.Olaksas sebi,a i njoj.Normalno je da brines za svoje dete brinemo svi.Ja sam isto bila sva istraumirana i nesnosna kada je ova moja imala dve godine.ma ako tada nisam ugusila svoje dete necu nikada.stalno sam trcala za njom,gledala gde sta radi.......nisam mira imala dok ne zaspi,a i kad bi zaspala proverila bi je ja sa vremena na vreme.Ali proslo me je,sta znam..........bitno je da taj tvoj strah ne preraste u panicnu brigu tj strah za dete.......


Ne razumem, mislim kazes da si i ti bila maltene u slicnoj situaciji , a nju teras da poprica sa strucnim licem , jesi li ti pricala s istim?

Ja imam slicni "problem" , mada ga i ne smatram problemom zato sam ga tsvaila pod navodnicama. BRINEM za svoje dete , ima 2 god i 3 meseca i ja sam STALNO uz njega, kuca mi je sva u stepenistu, kapija mi se ne zatvara dobro , u blizini je srednja skola pa autuma jure ko ludi, izgubi dah kad zaplace, kako da nisam uz njega, i ja gledam s vremena na vreme svoje dete dok spava, Pa razumite zenu mozda ima neki problem .

A sto se tice odmora i straha da se nesto lose ne desi, pa ovde mislim da ako nesto treba da se desi nedaj Boze, desice se i tu i tamo. Pozdrav
 
Moja mama je nasla jednog jutra ovih dana prljavu pikslu jer sam ja odsekla nokte, jer mi se slomio jedan nokat, pa sam zapalila upaljacem te nokte u piksli, to se radi za srecu. A ona misli da je meni dolazio neko ko pusi pa je otuda piksla isprljana. Sad svake noci dezura, spava u dnevnom boravku obucena, sve dok ja ne odem da spavam u svoju sobu, onda tad ustane i ide u spavacu sobu.
 
Ja jos uvek nisam mama , pa samim tim ni ne znam kako je kad stalno strepis nad svojim detetom. :confused:
Jedno je sigurno a to je da ni u cemu ne treba preterivati.Normalno je da dete padne, pa se povredi da jurca sa svojim drugarima po parku bude prljavo,znojavo..... :-) :lol:
Ali da li deca osecaju preteranu brigu to ne znam.Bar ne za starosnu dob od 2- 3 god.
Sam odlazak i put na odmor (more,palnina...) trebalo bi skroz pozitivno gledati kao jednu novu avanturu sa svojom porodicom i novo uzivanje deteta. :) :p 8) : Zasto sebe pretovariti negativnim mislima? :evil:
A slazem se da su roditelji ponekad SEBICNI od svoje preterane ljubavi.
 
Slazem se, nisu sve mame smaracice. I nisu sve mame u fazonu da dete slucajno ne stavi prlljavu ruku u usta, polupa kolena jurcajuci sa drugarima, da ne pojede slatkis pa pokvari rucak.. Treba biti oprezan ali ne preterivati, ne zbog sebe (svako bira sebi sta voli, neko cir i benzose, neko ne) vec zbog deteta i njegovih buducih stavova i kompleksa (fiksacija preterane pedanterije, strah da potrci sa drugom decom da se ne povredi ili pocepa divne pantalonice). Svasta gledam kad izadjem sa cerkom u park i sreca pa ima dovoljno i mama i dece da svako nadje drustvo. A jos veca sreca kad se klinci obraduju sto ce opet da se se igraju, brljaju, jure, deru kolena i kroz igru uce zivot.
 
Ne strepim sta ce da se desi, preduzmem sve realne i normalne mere da se nezgode ne desavaju. Mogu da pazim da se dete ne igra pored gomile polupanih flasa, da je drzim cvrsto za ruku kad prelazimo ulicu, da je ucim sta treba a sta nije dobro ali ne mogu da zaustavim saobracaj na Ibarskoj da izbenem saobracajku ili licno pregledam avion da se ne bi srusio, potpisem mirovnu povelju da ne bude ratova... Razumem majcinsku brigu jer je najveca i najvaznija na svetu ali umerenost u svemu pa i tome... U strahu su velike oci, obratiti paznju na realne situacije i izbeci nevolje, svakako ali ne praviti dramu i ako se dete ogrebe ili isprlja.
 
topmodelsica:
Moja mama je nasla jednog jutra ovih dana prljavu pikslu jer sam ja odsekla nokte, jer mi se slomio jedan nokat, pa sam zapalila upaljacem te nokte u piksli, to se radi za srecu. A ona misli da je meni dolazio neko ko pusi pa je otuda piksla isprljana. Sad svake noci dezura, spava u dnevnom boravku obucena, sve dok ja ne odem da spavam u svoju sobu, onda tad ustane i ide u spavacu sobu.

Izvini, bi li pojasnila ovo spaljivanje noktiju za srecu???
 
Hellen:
По чему то закључујеш, Леана?

Види се да си и сама свесна свог претеривања, али када ти то други кажу онда те погађа?
Посета психологу је најдобронамернији савет који можеш добити. Ако си очекивала да ти кажемо да су све маме смарачице - нису!
-Bas ste bukvalisti,pa i likovi.Jednostavno sam podelila ovo sa vama...mozda sam malo preterala sa opisom...Nema konstantno taj problem,ali sada mi se desilo i pokajala sam se sto sam to i pustila ovde...Za toliko radoznalosti,kod psihologa sam bila i ja sam ok...A ovde definitivno ima onih koji bi to isto trebalo da ucine,osim ako se ne plase dijagnoze...Za ONE KOJI ME KAPIRAJU-VELIKI POZDRAV I HVALA!
 
A da mi je samo znati zašto se kada nekom kažeš da ode kod psihologa smatra kao najveća uvreda? Možeš misliti, velika stvar, otići kod psihologa....pa zar to nije nešto sasvim normalno, kulturno?..
 
Bas ste bukvalisti,pa i likovi.Jednostavno sam podelila ovo sa vama...mozda sam malo preterala sa opisom...Nema konstantno taj problem,ali sada mi se desilo i pokajala sam se sto sam to i pustila ovde...Za toliko radoznalosti,kod psihologa sam bila i ja sam ok...A ovde definitivno ima onih koji bi to isto trebalo da ucine,osim ako se ne plase dijagnoze...Za ONE KOJI ME KAPIRAJU-VELIKI POZDRAV I HVALA!


Леана, ја заиста не знам да ли имаш представу који је посао психолога...али сигурно није њихов посао да нам издају сертификате да ли смо ОК или нисмо...
Шта ти је рекао психолог? Да је брига која те мучи сасвим ОК? Ако је сасвим ОК зашто те то мучи и даље?
Психолог је ту да нам помогнемо да решимо неке проблеме, не само објективне проблеме него и оне које ми осећамо као проблеме... Ако тебе мучи превелико оптерећење бригом за дете, ако ти то видиш као проблем, немој бежати од њега (као што сад управо чиниш доказујући да смо ти такли болну тачку), покушај да се, најбоље уз стручну помоћ, избориш са њим. И због твог мира и због добробити детета.
Сигурно не желиш да наставиш да себи упропаштаваш садашњост страхујући шта би се евентуално могло десити у будућности. Сигурно не желиш да своје дете спуташ и оптеретиш својим страховима.
Психолог још како може да ти помогне у томе....док је време...
 
Mom decku je dozvoljeno igranje u pesku, pravenje maltera od peska i vode, moze da pregazi neku malu baricu na ulici posle kise, prlja se , popravlja tocak pa se umaze uljem, moze da zagrli malog psa , mazi mace , cuva zeku u garazi , sta jos, ............. nemogu da se setim jos neceg sto mnogim decama nije dozvoljeno ali ja opet strepim i brinem, mislim da je leana o tome mislila i jos uvek mislim da je to normalno.

Dok , nemogu da ga ostavim u drugoj sobi samog sa drugom decom da se igra , posebno ne sa malo vecim klincima dok ja lezerno pijem kafu, bar pet puta ustanem i provirim u sobu kako se ne bi povredio , ima 2 god i tri meseca , pa mozete zamisliti kako se dete moze povrediti dok skace po kaucu, a on imitira starije klince, sto je opet normalno . Pozdrav
 
detektor lazi:
ali ja opet strepim i brinem, mislim da je leana o tome mislila i jos uvek mislim da je to normalno.
i ja mislim da je normalno!
ajde bre...pustite decu na ulicu..i popite po pivo..laganica...
tako je biti cool, a i onda nisi keva koja je zrela za ludaru?
alo bre?
ja ni u jednom trenutku nism shvatila da leaana ima neneormalan strah!
već potpuno, prirodan majčinski!
kako dete bude raslo i osamostaljivalo se (vrtić,škola...)sve to polako prestaje.
mada...nikada neću prestati da se brinem za moju decu.
 
Али Леана је рекла да она сама то осећа као оптерећење...
Једно је брига за дете....а друго је размишљање о томе да се не иде на летовање да се не би нешто ''страшно десило''...
Једно је имати дете на оку док се напољу игра са другарима, а друго је ићи у стопу за њим...
Једно је водити рачуна да се дете не повреди, а друго је ''не дати му да дише'' (како она сама каже)...
Једно је забринути се повремено, а друго је осећај да наша брига ''води у лудило'' (како каже)...

Никада ми није свеједно када ми деца иду на рекреативну или на екскурзију... Ја сам Соса из равног Баната, а кад помислим на све оне серпентине које аутобус треба да пређе до Таре или Дивчибара...мука ме ухвати...
Али опет нисам ни једног тренутка размишљала да не пустим дете да иде... Чак сам успела да је зовем на мобилни само три пута у току тих 7 сати пута донде... Одахнула сам кад сам чула да су стигли....али ни у једном тренутку нисам осећала да мој страх ''води у лудило'', нити да он влада мноме и да не дам детету да дише...

Ако је Леана већ тога свесна, а добро је да јесте, онда је боље подржати је да се суочи и избори са својим страхом, него уљуљкивати је како је све то ''нормално''...
Зар ниси ти, Мацо, управо поборник става ''саспи све отворено, немој никога тапшати по рамену ако видиш да је забраздио''?
 
leaana:
-Bas ste bukvalisti,pa i likovi.Jednostavno sam podelila ovo sa vama...mozda sam malo preterala sa opisom...Nema konstantno taj problem,ali sada mi se desilo i pokajala sam se sto sam to i pustila ovde...Za toliko radoznalosti,kod psihologa sam bila i ja sam ok...A ovde definitivno ima onih koji bi to isto trebalo da ucine,osim ako se ne plase dijagnoze...Za ONE KOJI ME KAPIRAJU-VELIKI POZDRAV I HVALA!

Imala sam najbolju nameru. Gro ljudi danas ide kod psihologa, veruj mi, samo ne znam zbog cega se to krije. To je najnormalnija stvar. Ako ne onda pokusaj sama sebe malo da razonodis drugim stvarima. Ja imam sestru od tetke, ima sina od dve godine, ona je plakala pred svaku njegovu vakcinu, zato sto sledi temperatura. Podnela zahtev za vrtic i kad je procitala ime svog deteta na spisku primljenih, ona brizne u plac! Sad ce stalno da bude bolestan! Svi smo se zabrinuli videci da tu nesto nije u redu. To je sve proslo kad je pocela da se malo odvaja od njega i da vodi normalniji zivot, opusteniji. Eto proslo je i bez psihologa.
 
Pozdrav! To je sasvim normalno kod prvog deteta.Ti imas taj osecaj da ona nemoze sama i zato si uz nju. Ja imam dvoje dece sa prvim detetom sam bila isto takva, tek kada sam dobila drugo dete olabavila sam malo, jer nisam mogla na dve strane, pa je izlazio sam da se igra i onda vidim da je sve uredu pa ga opet pustim da se igra i postepeno to prodje. Naravno da ces da razmisljas gde je pa ga iz daleka svakih 5 minuta pogledas ali to je sve normalno, moj sin ima sada 7 godina i kada je napolju ja svakih 5 min. sam na prozoru da vidim jel sve uredu, on me i ne primecuje prema tome to sto se ja brinem njega ne smara , nego mene.Sa drugim detetom je bilo sve drugacije on se brze osamostalio uz brata ali meni je uvek lakse da sam u blizini kada se oni igraju.
Bez brige sve ce to samo od sebe da dodje na svoje mesto. Verovatno si primetila da se samo ti brines toliko a tata manje to je taj majcinski instikt koji se dobija od pocetka trudnoce i zato je mama samo jedna. Uzivaj i ne opterecuj se time!!
 
Ti si suvise ODGOVORNA..Vjerovatno si u svemu cega se dohvatis takva.Zelis sve da odradis najbolje tj. do savrsenstva.Opusti se i uzivaj...ljeto i odmor je pred tobom.

Sto se tice odlaska na more..par savjeta

Ne pustaj je iz vida,da ne odluta sama do mora.I nikad bez popularnih "zabica"(znam da tako i radis)
Ne izvodi je na sunce u periodu od 11-16 casova
ne trpaj je hranom,djeca mnogo manje jedu ljeti...a tecnosti neka pije koliko joj prija....sjeti se da je i sama ponudis (najbolje vodom ili limunadom)..jer djeca kada se zaigraju u stanju su da ignorisu svoje potrebe
koristi samo flasiranu vodu za pice,cak i za caj,supice i ostalo...cak i za pranje zubica
na nogama neka uvjek ima sandale za more,jer pcele i ose "vrebaju po pjesku"
ne hrani je neposredno prije odlaska na plazu
i popularni ljetni virusi tipa prolivi,povracanje ...ne dizi paniku...To su ipak samo virusi
 
Daj svoj maksimum i pokushaj da j zashtitish od svih mogucih rizika...e sada boze moj ako malo padne na kolenca tu i tamo...ne treba panichiti...malo joj skrenesh paznju nechim drugim...i proshlo...samo se opusti i veruj svojim refleksima
 
Mislim da su ti strahovi normalni. Bitno je time na opterećivati decu. Sad kad imam svoju decu shvatam kako je bilo mojoj mami kada sam bila mala. Ja sam imala slobodu da idem gde hoću i s kim odaberem, ako ona zna gde sam i s kim. Išla sam sama na letovanja, zimovanja, izlete...bilo je tu svakakvih avantura...nikad me nije opterećivala svojim strahovima i hvala joj za to. Sad znam da ih je itekako imala.
P.S. Kad moja deca idu u ZOO bez mene ja vidim sliku kako ih jede tigar!!! To im neću reći dok ne porastu!
 

Back
Top