Buka bez misli
Ne volim sve i svakog,
eto, ne volim pa mi sudite !
No to i nije neka tajna,
niti novost velika jer na licu mi sve piše,
svaka bora, jedna priča, jedna istina.
Ne volim, ali i ne mrzim.
Ne opravdavam, ali i ne sudim.
Samo, za Boga miloga, mislite !
Mislite svojim umom taman
u njemu ne bilo ništa. Vaš je !
Pogledajte nekad u sebe i videćete
da buka koja dolazi i bes koji se izliva
nije uvek i nužno tuđi proizvod.
Ili mislite da savršeni čovek
ne može biti besan na sebe ?
Ne može savršenstvo od uma da zveči
kao hiljadu zvona ili kao bezdan
kad vrati eho svega što smo mu podarili ?
Ma dabome, gde će savršenstvo
da se bavi tricama i kučinama
i proizvodnjom besa i nesnosne buke.
To savršenstvo misli za ceo svet,
brine se, saoseća, voli, ah voli
( ima li većeg paradoksa )
voli, ali šta voli osim savršenog sebe ?
Svi znamo prava, svi smo tolerantni,
svi smo lepi i pametni ( lepo je ipak pobedilo )
i svi o svemu sve znamo !
I kako da volimo sve, kad ne znamo koga to volimo.
Da li volim sebe u nekome ili nekoga zbog njega ?
Pitamo li bilo koga, svi će jednoglasno isto reći ;
„ Volim zbog njega ili nje, ili njih ! „
Kod tih reči moj bes i moja buka prelaze
u glasan, nezadrživ smeh koji ne mogu zaustaviti.
Reči, prazne i puste reči, reči koje nisu oživotvorene,
reči koje od svih osećanja bude samo glasan smeh,
Onaj do suza, onaj pun neverice
da svet nije makao dalje od svog početka.
Pardon, evoluirao je i napredovao u jednom.
Do savršenstva je doveo ljubav prema svome savršenom sebi !
Misli čoveče, misli svojom glavom
pa taman pogrešno mislio !
I za Boga miloga, budi iskren bar prema sebi.
Laži druge, farbaj, maži, glumi,
ama radi šta god hoćeš s rečima
koje drugome daješ i u farsu oblačiš,
samo, bar jedan dan u godini, sebe ne laži !
I ne, ne volim sve i svakog.
Odbijam da ne vidim kako Sloboda slobodna
na kolena je pala i glavu oborila. Odbijam !
Odbijam da budem slobodan rob
Jer moja Sloboda stoji uspravno,
moja Sloboda je i okivana i paljena i gažena,
ali nikad, nikad nije klečala neprimećena !
I kako onda da volim vasceli svet
kojem Sloboda slobodno ostaje zarobljena
jer je niko ne vidi, ne čuje, ne primećuje !
Odbijam da budem deo obmane i beživotnih reči !
Više se ne smejem, odlazim Slobodno,
A vi volite, onako kako ste i navikli,
Mene se to najmanje tiče.
I mislite, mislite svoje misli, svoje reči oživite
i pustite bes i buku da pročiste vazduh
od ustajalih i ubuđalih reči praznine.
nn
Ovo sam pisala na temu prošlog konkursa - Buka i bes
