Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
nina_gov:
I da, jako mi se svidja munhunterova pjesma :D


Да ли сам нешто пропустила?
На коју то песму мислиш?

НЕВЕНА поздрав, и хвала на предивним стиховима, очекиваним од тебе...

Поздрав свим љубитељима лепе речи...
 
Pa, evo nesto i od mene:

Jos uvek

Jos uvek cuvam stare cipele,
Izgazene I izbledele
I jos uvek me, ispod pokrivaca od prasine
Secaju na tebe.

Jos uvek se setim nas,
Kad ugledam zvezdu padalicu,
Kad cujem udaljeni lavez pasa
U rane jutarnje sate.

Jos uvek proucavam oblake,
Kao Mi nekad
Kao da u njima trazim
Izgubljene snove.

Jos uvek se secam tvojih reci,
Na mesecini,
I tvojih
Prstiju u kosi.

Jos uvek pretim vremenu,
I strepim
Da mi ne izbrise
Uspomene.

Jos uvek preklinjem
I jos uvek se nadam,
Jos uvek verujem
Da te imam.

Jos uvek negde u srcu
Cuvam dogoreli opusak
Koji si ugasio
Ono vece kad je I Dunav cutao.

I jos uvek
Skrivam suzu
u oku
Kad tebe spomenu…

Jer jos uvek nisam naucila
Da se borim I da molim,
I jos uvek cekam…
Jos uvek znam…

Jos uvek na srcu cuvam
Tragove tvojih stopa
I jos uvek je bol
Moja uteha…
 
Ideja ti je odlicna jer ce izgleda samo na ovaj nacin mladi i neafirmisani autori moci da objavljuju svoja dela. Zasto to kazem ? Napisao sam roman koji vec 8 meseci zauzima 496 KB na mom hardu i ceka da se neki direktori iz javnog preduzeca u Zrenjaninu odreknu dezerta prilikom poslovnog rucka. I uplate bar neki simbolican iznos na racun izdavacke kuce Plato ili na moj licni koje je otvoren iskljucivo za tu svrhu. Osim dva primera, tacnije dve uplate na svim ostalim mestima sam dobio samo obecanja i nista vise. A kako je donacija stvar dobre volje pristojnost mi ne dozvoljava da ih cimam svake nedelje vec mi preostaje da proveravam racun u banci i cekam bar jos neku uplatu.
Posto je u pitanju Zrenjanin, gde izgleda prolazi iskljucivo grandovka tematika, mogu samo da se nadam i mesecno odvajam od svoje skromne plate i kad skupim dovoljan iznos, izdam knjigu, podelim tiraz svojim prijateljima i prestanem da se bavim tako beskorisnim stvarima kao sto je pisanje.
Mozda sam previse ogorcen ali stvarno je tuzan osecaj kad do nekog dospes iz 5. pokusaja, on ti obeca da ce uplatiti nesto simbolicno i na kraju to ne uradi.
Pozdrav !!!
 
Lowlander-u... Ne mogu da se ne osvrnem na tvoju poruku, ipak je to 496 KB truda :), mislim da te razumem. Ipak, kakve god muke da su te snašle, ne bi trebalo da odustaješ, a ovo će te samo ojačati u ljubavi prema književnosti. Ne pišu ljudi ''samo zbog novca'' ;), već i da bi unapredili sebe, svoju ličnost. Oni koji pišu znaju koliko je truda potrebno kako bi se ''ukrotile'' reči, sumnjam da gore pomenuti ''direktori'' imaju blage veze o tome. Neće se oni odreći ničega, da nije tako svet bi bio mnogo bolji nego što jeste, zar ne? Moj predlog ti je da svoj ''račun za štampanje knjige'' ostaviš na neko ''vidno'' mesto, slično ovakvom forumu, u sferi književnosti. Verujem da će ljudi koji vole književnost dati svoj prilog (koliko ko bude mogao) pre nego oni kojima se obraćaš, a koje književnost interesuje koliko i opstanak kišnih glista u nekoj pustinji. Drugi predlog je da svoj rukopis pošalješ na konkurs ''Prvenac'', pod uslovom da nisi objavljivao do sada, koji objavljuje SKC iz Kragujevca svake godine. Meni su tako objavili knjigu pre mesec dana, sve troškove su snosili oni, tako da ''račun'' možeš sačuvati za drugu knjigu :) Konkurs nije namešten, a ljudi koje sam tamo upoznao su prijatni i pristupačni, vole književnost i žele da pomognu u afirmaciji mladih pisaca. Probaj sledeće godine, ne košta ništa, izuzev poštanskih troškova ;) Važno je da ne odustaneš od onoga što voliš, znam rukopise koji su čamili duže od tvog ;) Pozdrav
 
Da, svidja mi se Nevenina pesma - Sporazum... i da ne bude da ne poštujem temu ostavljam jednu svoju pesmu, pozdrav svima

Pad imperatora

Zaklapam oči,
helenske nišanske sprave.
Napipavam mušice prstima
i podešavam daljinu svojih sukoba.

U mraku se metak čini bližim,
ili bi komora sa njim da se druži?

Puls luduje u strahovladi tame,
vene erotiziraju u podmetnutom im plesu,
a krv...
šapuće u senci paravana,
kroz molitvu harfe
umiru(ju) prsti neznanog svirača.

Jetra se giba u predvorju kolapsa,
vri mešina
pod udaraljkama nadimajuće strepnje.
Kontura neminovnosti prerasta svoj oblik,
hirovitost gubi u hodu,
suknjice ispovesti se podižu same,
osećam...
demijurg mrvi progresivne mirise
pod mojim nosem.

Osmeh zjapi kroz probodene grudi.
Strela mi se, ipak, čini
plemenitijom od metka.

Za Lowlander-a... Eto, za početak, možeš ostavljati svoje tekstove ovde, kako bi te ljudi čitali i stekli uvid u tvoje pisanje. Ovde se mogu naći zaista dobri tekstovi.
 
Invisible, цитираћу само два стиха, јер ми се, заиста чине као најјачи у целој песми:

Strela mi se, ipak, čini
plemenitijom od metka.


Хвала...


Lowlander, ја бих, на пример, радо уплатила паре на твој рачун, али како?
Остави број, као што је и Invisible, написао, па ће се наћи неко ко ће имати воље и средстава...
Подржавам те у твојој жељи и желим да ти се што пре оствари...

Поздрав свим љубитељима лепе речи...
 
Dobar je osecaj kad u toku samo jednog dana steknes virtualne prijatelje i dobijes par reci podstreka i razumevanja. Sinoc sam zagorcio jer sam imao taj mali jubilel od 8 meseci, ali je danas vec malo vedrije.
Iskrena ponuda od nepoznate osobe (суЗа) koja je samo procitala moju prethodnu poruku mi vise znaci od svih eventualnih uplata preduzeca koja sam obisao. Hvala ti, ali zelim sebi i drugima da dokazem da Zrenjanin ima sluha i za ovakve stvari kao sto je stampanje knjige. Pronasao sam svoje vetrenjace i izboricu se sa njima.

..... Stisnuo mi je ruku, pogledao u oči i rekao zbogom. Nisam odgovorio. Ostao sam kao ukopan njegovim pogledom koji je govorio sve i ništa. Toliku ljubav i toliku mržnju u istom trenutku nikada nisam sreo. Znao sam da mu je izuzetno teško u tom trenutku. Tek tada sam shvatio zašto mu je trebalo toliko vremena da se nadje samnom. Jednostavno je skupljao snagu da mi to sve kaže. I bio sam siguran da mora da postoji bar malo osećanja, u tom sada već odraslom čoveku, i to onih iskrenih, čistih i neokrvavljenih, i da uprkos svemu što mi je rekao ne može, i da hoće, da zaboravi ono što smo nekad bili. Krenuo je polako stazom prema izlazu sa izletišta, ne okrenuvši se ni jednom, tek da me pogleda poslednji put. Silueta mu se sve više utapala u sumrak koji se neumitno spuštao i lagano nestala u daljini.
Evo me samog. Na našem visećem mostu. Zbunjen i uplašen poput deteta koje u gužvi gubi majku. Skupio sam noge, spustio glavu na kolena i počeo nezadrživo da plačem, ne obazirujući da li će me neko videti. I nije bilo nikog. Dlanom sam brisao suze, bezuspešno tražeći odgovore. Zašto ? Zašto se sve ovo desilo. Jedva je prošla godina kako smo sedeli na ovom istom mestu u raskoraku detinjstva i zrelosti, nasmejani, neiskvareni, željni svega i to odmah. A gde smo sad ? Na Igorovoj su humki hrizanteme odavno razbokorene, Geza hoda po ivici ambisa i pitanje je dana kad će uskočiti u njega, bespovratno, Deki je mržnja u ljudskom obliku, i odlazi zauvek. A Ja? Da li mogu ostati isti. Možda je Deki stvarno bio u pravu, ja ne mogu sve to da razumem jer, za učitelje nisam imao mržnju, smrt, strah i očaj kao oni. Kad sklopim oči, ne smenjuju mi se njihove slike….
 
Invisible, bas mi je drago sto je na forumu osoba kojoj je SKC iz Kragujevca izdao knjigu, posto sam postirala rezultate tog konkursa na jednom drugom forumu, gde sam moderator. Reci mi kako ti se zove roman(ne znam koji si od one dvojice nagradjenih) i kako do njega? A lowlander, ne ocajavaj, ja sam kroz to vec prosla, izdala sam knjigu kao autor-izdavac, delim je prijateljima, a poneko je i kupi :) ali nije mi zao, videla sam makar osmehe i iskreno oduševljenje na licima dragih ljudi. A spisateljsku iliti pesnicku karijeru izgradjujem vrlo polako, laganica :)Dakle, cool i samo napred, nema odustajanja. Pobedniče ne padaj! :)

Pozdrav,
Ceca
 
За разлику од Invisible и Cecilije, ја нисам никад објавила своја писанија (осим овде, у Клубу, и на још пар места на мрежи, ако се и то броји), и уопште немам тих амбиција, али увек, искрено подржавам оне који то желе.
Lowlander, одломак који си приложио ме веома дојмио. Само настави да пишеш, и знај да ће се, пре или касније, наћи неко ко ће ти помоћи у остварењу твоје жеље. Ја ти само желим да то буде што пре, а ако ти икако могу помоћи, јави се, слободно...

Поздрав свим љубитељима лепе речи...
 
cy3a:
За разлику од Invisible и Cecilije, ја нисам никад објавила своја писанија (осим овде, у Клубу, и на још пар места на мрежи, ако се и то броји), и уопште немам тих амбиција, али увек, искрено подржавам оне који то желе.
Lowlander, одломак који си приложио ме веома дојмио. Само настави да пишеш, и знај да ће се, пре или касније, наћи неко ко ће ти помоћи у остварењу твоје жеље. Ја ти само желим да то буде што пре, а ако ти икако могу помоћи, јави се, слободно...

Поздрав свим љубитељима лепе речи...


kao da sam ja pisala :D
 
Sremska Kamenica, 18. februara 1973. MD 2109942

Još si mala da bi znala
Što bi kome darivala,

Ti si duša u Dušici
Ti si srce u grudima
Ti si Dušo u Semu jedina!

Tvoje oči kao kapi rose sjaju
Kosa sa kikama i mašnom
Lice tvoje sa usnama daju
Sliku ikone u raju!

Tebe tata voli i moli
Budi mi cvijet u maju!

Zbog jedne urođene mane
Ti provodiš u Kamenici dane
Na proplanku Fruške Gore
U prirodi kao na obali uz more.

U Institutu divnom raju
Djecu lječe od nemani oduzimaju
Tu ćeš možda do maja biti
I podpuno ćeš ozdraviti

Zato Dušo još si mala da bi znala
Docentu Doktoru Fajgelju reći Fala
To će tata mesto tebe učiniti
A ti ćeš Dušo doktora poljubiti

I sestrama reći puno hvala
Puno sreće u intervencijama
Da djeca budu vesela i zdrava
A njima nek je velka slava

Dušo kćeri moja
Kući pođi zdrava dođi
Da se tata tebi raduje
Kose tvoje češlja i miluje

Vjetre rasteraj oblake
Da mi sunce pusti zrake
Kroz prozore moje drage
Na jastuk gde joj glava leži
Bolno tjelo joj osvjži.
 
Гледам те
кроз плавичаст облак дима.
У ваздуху
лепљиви мирис брље.
У твојим очима
и мојим очима,
у твоме телу
и моме телу,
тиња ватра,
коју ти ракијом гасиш,
а ја бежим
у свој скромни, мали стан,
и гушим се од бола,
задржавајући сузе,
јер не бих смела,
а волим те.

Зашто свака моја погрешна љубав
мора бити узвраћена?
Нећу да се кријем,
не желим никога повредити,
а бићемо повређени
и ти, и ја.
Знам да одлазак неће убити љубав,
али ти ћеш ме брже заборавити,
па ако се некада сретнемо,
да погледамо се у очи,
без срама.
Бићу још дуго сама,
на овом путу патње и боли,
али долину суза напустићу
поред човека
који ме искрено воли!



--------------------------------------
Ето, мало, да не заборавим како се то ради... (наравно, мислим на писање:) )
Поздрав нина
и сви љубитељи лепе речи...
 
Za Ceciliju... Ja sam ''onaj'' od ''one dvojice'' :) čiji naziv romana je ''***** 19-75''. Inače, ovo je bio radni naslov, pod kojim je poslat na konkurs. Knjiga je objavljena pod nazivom ''(Re)vizija u belom''. Iskreno, još ne znam da li je i gde možeš pronaći. Raspitaću se ovih dana. Inače, mogu ti poslati jedan primerak ako želiš. Posavetovali su me da knjige ne delim ''tetkama i strinama'' :) već da ih dajem ljudima koji se bave književnošću, i razumeju je :) E, da, imam je i u pdf-u, tako da ti je mogu poslati i mejlom. Šta se dešava sa tvojom knjigom? Pozdrav... :)

U poslednje vreme novih pesama je sve redje, lack of inspiration, ne odustajte :) Ostavljam jednu svoju i ovoga puta... pozdrav svima.

Bezimena

Ja sam miris nesreće u nabreklom stomaku
i jecanje cevi kad nestane voda,
lelujanje strele u sutrašnjem mraku,
samoća što kida telo potonulog broda.

Ja sam čuvar duše životinjskih snova
i metastaza raka surovih vladara,
neuhvaćeni plen iz podmuklog lova,
pretposlednja želja mrtvog emisara.

Ja sam nesudjena starost lažnoga heroja
i breme što ga nosi Ahilova peta,
lični rat što traje do početka boja,
mudra glava što se plaši prava veta.

Ja sam tajno mesto nepoznato svima
i krst oko vrata svakog nevernika,
mračna prošlost još nerodjenog sina,
stidna dlaka bez strastvenog krika.

Ja sam majka tužnih leptirovih pora
i mastilo što curi iz otrovnih mina,
trinaesti život večnog Tomas Mora,
Romeo i Julija bez završnog čina.

Ja sam gorka misao rodjena iz meda
i porinuta pesma bez imena i kraja,
ekser što krvari dok u zemlju gleda,
samo jedan čovek što pobeže iz Raja.
 
Invisible, више него одлична песма...
Поново цитирам само део, који ме највише дојмио:

Ja sam gorka misao rodjena iz meda
i porinuta pesma bez imena i kraja,
ekser što krvari dok u zemlju gleda,
samo jedan čovek što pobeže iz Raja.

Не одустајемо ми, али знате сви како то иде - мало има инспирације, а онда се негде затури, успава, шта ли се већ све не дешава с њом... и увек се врати, обично кад јој се најмање надамо...
Поздрав свим љубитељима лепе речи...
 
Pozdrav !!!
Invisible, voleo bih i meni da pošalješ mejlom tvoj roman pa ako si voljan da to učiniš, napiši prvo kako da izvedemo. Nov sam uopšte na forumima i ne znam na koji način mogu da ti dostavim mail adresu a da mi comp. ne bude prepun poruka poput onog retarda na kog sam naišao čitajući vaše poruke od startovanja ovog sad već mogu reći našeg virtuelnog kluba. Da me ne shvatiš pogrešno, većini onih koji su pisali ovde se nebi libio ni kućnu adresu da dam, ali se procenat normalnih osoba na netu meri promilima.
Pozdrav svim ostalima !!!
 
---------------

Preko uskomeshanih talasa
strmih planinskih puteva
nabujalih reka
vetrovitih proplanaka... oni odlaze...
Konjski galop odjekuje pustim, beskrajnim
univerzumima chovekove dushe.

Plach, smeh, suza, osmeh
Zivot, smrt, radjanje, umiranje...
Kovitlac teznji, nada, snova, iluzija
nestaje sa galopom konja hladne krvi
Krv prolivena... razblazena rekom suza
U reci- zivot, u reci- smrt
reka daje, reka uzima...
Zivot je sebichan!
 

Back
Top