Mali virtuelni klub pesnika

... akcenti i interpunkc/ i /ja
smehsmeh


ne koristim (,) zarez ni (.) tačku
ni (...) tačke kao i (¨) za mačku

ne vičem (!) ponekad (?) upitam
sa navodnicima (") se sprdam

(_) crtu i male (-) vezne crtice
stavljam ispred lijepe udovice

akcente (') na prednjem slogu
eh, nekim riječima to još mogu

uh, ovaj obožavam (^) dugouzlazni
kao i ovaj (~) zbliženo - približni


ha, srcule ((♥)) uz duple zagrade
okačim za srećno razvdene mlade

ovo (●̮̮̃•̃) za ljepojku mladu, polucuru
hm, za sve treba imati pravu tastaturu:zcepanje:

Sojo-Boüko


Citat Odgovorite
Prijavite

 
...u pjesmi se skupe sve lake
i
mirisne trave
poznato je da jedna dugo u svoj slicnosi
voli
ali zavrse u plamenu koji s njima nista osim dim
dok vatra stigne
ona se pokupi i '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii'''''''''hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii09999999999999999uuuuuuuuuuuuuuuuuhubhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh
 
...u pjesmi se skupe sve lake
i
mirisne trave
poznato je da jedna dugo u svoj slicnosi
voli
ali zavrse u plamenu koji s njima nista osim dim
dok vatra stigne
ona se pokupi i '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii'''''''''hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii09999999999999999uuuuuuuuuuuuuuuuuhubhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh
Orle, možeš ti to bolje, ako ništa, malo skratiti...:D
 
.......... TVOJE IME ...........

Zašto ti sinoć ime pominjaše
hrapav glas cige i zvuk violine
plakale su strune pjesme naše
"jedina dođi da mi sunce sine"

Zašto kad jedna pjesma krene
pucaju grudi i kamen u grlu
ne, nije bilo rumenog iz vene
samo suza zate i majku umrlu

zašto kad cigo cvili pjesmu moju
sve stane, muk, i grobna tišina
znaju tada tražim za usnu boju

rumeno iz vene boju karmina
sinoć si bila jedina na broju
na strunama cige jedna jedina...!
Sojo-Boško
 
Opet si preskakala seko
da l’ ti niko nije reko
da ne dižeš haljinicu
kad preskačeš živicu

e, sad lijepo trnje vadi
ako gori vodom 'ladi...
koji li je kaži ćero
da preskačeš ko te tero

ima svega pitaj boga
kupine i crna gloga
i poneki trn što grebe
ćuti stara, ko će tebe

što bez gaća i učkura
sigurno je crni Đura
lijepo ti je komšo reko
sada ljuljkaj moja seko…

Sojo-Boško
 
................ I K O N A ................

razgolići prsluk da ne steže grudi
zatvori okice i u san utoni
sanjari o stihu što "gori i studi"
nek te ponese, ljuljka, i tiho zvoni

stazom djetinjstva lebdi ka gori
kraj mirisnih lipa cvijetnim livadama
pomiluj imena urasla u kori
pred kapijom stani, znaj da nisi sama

poljubi ikonu Svetoga Jovana
igumanije Anastasije ruku
zažmuri, sanjaj, u mirisu tamjana
nemirne prste što dirkaju po struku

i još neko sanja sveca bezimena
tu ikonu, njeno veličanstvo Žena...

Sojo - Boško
 
ČUVARI MRTVOG GRADA


Vi ste sada čuvari
opustošenog grada,
Vaša sen luta ulicama,
obilazeć' porušene i opustošene
domove prognanika...

Noću se čuje tužan šapat,
to drug sa drugom razgovara,
sjeca se gdje mu je
kolijevka stajala,
gdje ga je prvi put
djevojka ostavila...

Noć je topla...
negdje se čuju zrikavci,
ali novim stanovnicima
mrtvog grada
oko srca hladno je
hvata ih jeza
i ne znaju, ili to neće da znaju,
da Vi ste tu - Vi ,
čuvari mrtvog grada...

I Vaša sen ih svuda prati
jer oni su Vam otjerali djevojke
i otrgli majke od još svježih humki
i natjerali sestre da ostave
mrtvog brata...

I sada nema ko
umrlima svijeće da pali
duše voljeneh niko da upokoji,
pa sada nemirne lutaju
ulicama svoga djetinjstva
tražeci mira duši
u opustošenim uspomenama...


Ako imaš, djevojko, srce,
ako si možda majka ili
slučajno znaš šta znači
imati brata,
zapali jednu svijeću
za umorne duše
što lutaju ulicama
svog mrtvog grada...

1996. ~ N.
 
UTRNUTO OGNJIŠTE


Kada se izgubi gruda rodjena
kada se ugase ognjišta pradjedova
kad zanijeme crkvena zvona
i kada groblja trnjem obrastu
u vječnom mraku bez treptaja svijeća
izgubi se i djelić duše
za navjek na pustim grobljima ostaje
da luta nad cutljivim grobovima
djedova, brace, sinova
da sa njima umire bez parastosa
bez opela i tamjana.

A ostatak duše svijetom luta
bez spokoja, bez pravog puta
bez mjesta za kolijevke željenog potomka.
I gubi se više od života
gubi se sopstvene duše toplota.
Kada se utrne rodnog ognjišta vatra
i pusta ostanu zarasla polja
otvorena zjape hrastova vrata
zauvijek se utrne i iskra od iskona
iskra najdubljeg vjerovanja.

Neko zlo sjeme zakopiti se
i raste i buja i grana se
i ubija sve što čovjekom se zvaše.
Bez korijena drvo kad ostane
suši se, nestaje, samo parazit ostaje.

( mislim da je i ovo '96. , mrzi me sad da tražim )
 
Ništa

Nije ništa,
samo pusti,
da se ove misli rastope
kao vosak u plamenu.
Umorna sam od težine, nemilosrdnog povlačenja,
šupljih reči.
Pusti me da budem ništa ,
da se rastvorim u noći,
pusti da izgorim
u tvoje snove,
da mi plameni jezici sprže kožu
dok mi dim ispunjava prazninu u plućima,
razbuktaj taj požar,
spali moje sve
I odahni, kad se poslednji plamičak mene
ugasi u tvom oku,
samo me pusti da gorim
dok se ti još smeješ,
nije to ništa
no pepeo na vetru....
 
ZEMLJAČE

Čemu suze zemljače,

pognuta glava i pleća pognuta

pod teretom stida ?!


Ej nesrećniče,

podigni ponosno čelo

neka te ne spriječi prosjačko odjelo

neka te ne ponize jezici zli,

briga te brate,

ne znaju oni ko si ti !!


Ne pogibaj leđa

ne moli milost

i ne zaboravi nikad;

Sazdan si od Dinarskog kamena

zadojen ljubavlju

vjere prađedova,

othranjen majčinskom brigom

škrtih krčevina !

Na ponos te naučile

žuljevite ruke i

osmjeh lica opaljenog suncem

dok si se kupao

u znoju svoje muke.


Zar danas da spustiš

ponosno čelo,

a gradiš i radiš

žuljevi ti otvrdli ?!


Kome da poklekneš,

koga da se stidiš ?!


Zar onog brate

kome je duša manja

od zrna graha…

Zar onog ko ne zna

kako se gubi bez suza,

bez jaoj…

ćutanjem samo

i bolom bez uzdaha…

( avgust, 2005. ~ N. )
 
Obećanja data nogom na vratima...
neodevena, u šepavoj beznačajnosti,
nada se gubi u katatoničnoj bedi-
pogrešno dijagnostikovana i tako glupo održavana...
moje šaputano ništa postaje pesma...
kaskadno kroz prste naših ruku
stenje trčeći rečni pesak...
izgubljena u mračnom bordelu propasti,
na dve istrošene štake
naša ljubav se ljulja...

ta ljubav nije ostavila išta za priznanje
I ne ostavivši išta, nema adresu za prosleđivanje

sloboda pronađena u priznanju krivice.

dok vreme vrši samoubistvo,
čeznem za suzama da bi moja tuga mogla da se udavi.
 
  • Podržavam
Reactions: Tea
Nećeš pobeći

Stranica kalendara
sa datumom mog rođenja
se istrgla, jurnula,
i pomešala .

Luda pohitala,
nekim svojim putem
pa izgubila red -
za sve.

Jednom otrgnuta
Nikako da se ponovo uklopi.
Il' žurim, il kasnim -
mimoilazim se sa svim,
i svačim.

Život ispred, i iza mene juri
uklopljen dan po dan.
A moja stranica leluja
nekim svojim putem.

U međuvremenu.
U međuprostoru.

Stići ću te Stranico
I negde ću te zalepiti.
Čuvaj se.
 

Back
Top