Šta ti ovde nije jasno:
Pozivate se na kriterijum za distinkciju verskih zajednica koji SPC svrstava u sektu.
Želim da saopštim da smatram da kriterijum nije dobar.
Hm, bar pola bivšeg DB-a i dobar deo vojne-obaveštajne, trećina katedre za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, i nekoliko desetina sociologa, psihijatara, psihologa i radnika MUP-a, za početak.

Poenta je u tome što je Luković često viđen u medijima, pa služi ko maskota, prepoznatljivo lice koje laici povezuju sa sektama, te ga voditelji rado zovu u goste u svoje TV emisije, a novinari rado intervjuišu.
Luković je kao reklama, lako prepoznatljiv i šupalj.
Svakako da se radi o problemu koji veliki deo svojih korena ima u političkim vodama, ali senzacionalizam kome je Luković sklon, baš kao i FECRIS, čija Srbija, nije članica (bar nije bila poslednji put kada sam na njih obratio pažnju); čini više štete nego koristi.
Ja pokušavam da objasnim da Luković iznosi neke svoje lične stavove, koji su skopčani sa njegovim neprofesionalizmom.
Inače, rešenje koje predlažeš, bi se Srbiji obilo o glavu kako na spoljnopolitičkom, tako i na unutrašnjem planu.
Kroz Lukovićeva istupanja provejavaju delovi informacija koje su skupile njegove kolege, ali ne nudi se nikakva konkretna kontramera. Pri tome, Luković je veoma dobro upoznat sa time koje su efikasne kontramere.
Ne želim ovde da ulazim u to šta motiviše takvo njegovo ponašanje, samo želim da naglasim da je veoma neozbiljan.