Oj mlađani veseli lovdžije,
Baš-čaršija cela vam se smeje.
Od vas niko pi*ku vid'o nije,
Šta lupate matore dileje?
Po čaršiji zna se ko je baja,
Za kim' svake otkidaju cure,
Golem mačor, a još veća jaja,
To se zove srbinarsko kure!
Sve gospođe uzdišu kad prođem,
Pa me žele u postelji svojoj,
Te mi šalju pozive da dođem,
Al' ja veran Plavuši sam svojoj.
Ali gospod baci me na muke,
Gospa moja polomila nogu,
Pa mi dade odrešene ruke,
Da uživam koliko god mogu.
Pa zajaših moga konja vrana,
Kroz čaršiju stadoh šacovati.
Pojavi se mishica mlađana,
I stade se milno uvijati.
Pa odosmo mi k' njenome zdanju,
Od zanosa polomismo krevet,
Ostavih je u blaženom stanju,
Jer imadoh sastanak u devet.
Na trgu me čekala vezirka,
Gazdinka, na daleko čuvena.
I još tamo poče da me dirka,
I pod nos mi gura bedra njena.
Pa skočismo do prve birtije,
Iznajmismo ponajbolju sobu,
Ljubavnika boljeg vid'la nije,
Kazanova s' prevrće u grobu.
Moj se piton dole fino smesti,
Međ' nogama vezir' Gazdarice,
Ostavih je tamo u nesvesti,
Jer ja bejah željan druge pice.
Opet jašem moga konja vrana,
Po'dno sebe šetam topuzinu,
Pa me gleda svak' gospa mlađana,
Odmeruje moju pitomčinu.
Od nekuda Betty se pojavi,
I sa vranca ona mene svuče,
I stade po meni da balavi,
Kano neko benadinsko kuče.
Ali ona mala, pa pokretna,
Svašta na me ona je probala,
Tek što beše sa jezikom spretna,
Ali nije dugo izdržala.
Stoga krenuh dalje u pohode,
Jer moj piton smirit' se ne može.
Prilika sam za rod i porode,
I na mene sve se gospe lože.
Tada mene Jovana do'vati,
Pa me svuče u potezu jednom,
Poljubcima sitnim obrlati,
I zamahnu svojom guzom čednom.
Od ekstaze poče se uvijat',
Dok probasmo raznorazne poze,
I fizičke zakone pobijat',
Jer ja mogu što niko ne može.
Baby Kate je malo poranila,
Od Jovane preote me ona.
Guzom svojom me je opčinila.
Stade ljubit' mojega pitona.
Joj što meni lepo tada beše,
Dok je ona na meni jahala.
Umela je dobro da se kreše,
Al' na kraju i ona je pala.
Tad' naleteh na Princezu mladu,
Ona mi se u naručje baci,
Pa me pribi uz prvu ogradu.
Neznaše se ko je od kog jači.
Pošteno me ona izmorila,
Al' na kraju bez daha ostade,
Propisno se beše oznojila,
I satima ona ne ustade.
Utom mene pozva tetka sanja,
Jer se ona uželela mene,
Da ja svratim do njezinog zdanja,
Jer će sama, bez mene, da 'skrene'.
Pa ja pođoh put sanjinih dvora,
Oči mi se počeše sklapati,
Pa ne vidim ništa od umora,
I na kraju moradoh zaspati.
Kad otvorih svoje oči plave,
Nađoh sebe u hrastovom hladu,
Oko mene nimfe golišave.
A preda mnom Princez' Leia-u mladu.
Lepšeg jutra zamislit' ne mogu,
Seks do bola s' Leia-om i nimfama,
Pa mi dođe zahvalit' se Bogu,
Što m' učini privlačnim ženama.
A kada sam Leia-u izmorio,
Ja moradoh pute nastaviti,
U putu sam o sanji mislio,
Šta li će mi tek ona raditi.
Kada stigoh u sanjine dvore,
Tu bejaše i pčelica mlada,
Pa skočiše da mene obore,
Ne zna s' koja od njih više rada.
Celog dana karaše me one,
Al' ja bejah žilavo čeljade,
Pa moraše da se od men' sklone,
I ako su seksa bile rade.
Ne možeše one izdržati,
Mog pitona, moju milu diku,
Moraše me drugoj prepustiti,
Ostavih im samo svoju sliku.
Šetati se po čaršiji stado',
Po čaršiji, šetat' i gledati,
Da navatam devojčence mlado,
Nece l' ona, jadna, izdržati.
Otuda se gospa Jana stvori,
Ta devojka živa vatra beše,
Pa se sa mnom u krevetu bori,
Eh, sto ona ume da se kreše.
Duša moja zamori se jako,
I na nos mi stade izlaziti.
No ja morah izdržati tako,
Ne smem sebe rešpekt pokvariti.
Izdržao na jedvite jade,
Gospe Jane izazovnu picu,
Od umora ona s' mene spade,
A ja stadoh tražit' drugu cicu.
just a girl se po čaršiji šeće,
I sa sobom vodi Dobru Vilu,
Al' da dadu one meni neće,
Pa moradoh primeniti silu.
U početku femkaše se one,
Praviti se da im to ne godi,
Sad' već suze radosnice rone,
U znoju se kup'u k'o u vodi.
I ako su izdržljive bile,
Mnogo više neg' što ljudi znaju,
Men' izdržat' ne mogu ni vile,
Pak mi priču privedosmo kraju.
Ostavih ih da srećne se grče,
Dok ja tražim neku novu cicu,
Za vak' momkom svake cure trče,
Čiju li cu sledeć' probat' picu?
Mlada Tya tada se pojavi,
Pa sisiće isprsuje k' meni,
'oće ona sa mnom da s' balavi,
Fantazije ispuniti meni.
Pak je vodim svome toplom domu,
Da probamo raznorazne stvari,
Da vidimo ko ć' pasti u komu,
Čija ć' duša tad da prokrvari.
I trajalo dugo, kao večnost,
Sve smo znane poze isprobali,
I telesnu razmenili tečnost,
Pak na kraju i lolla-u pozvali.
Pa ja uzeh lolla-u džavolčicu,
Sa prljavom maštom kao Dunav,
Stadoh lizat' njenu rujnu picu,
Nogama me steže kao udav.
Mučiše me te dve gospe mlade,
Hteše one mene da umore,
No ja sam ti uporno čeljade,
Ne možeše mene da obore.
U ekstazi prva Tya pade,
Malo zatim i lolla se sruši,
Ali moja želja ne nestade,
Šta ću kada seks mi je u duši.
Pa ja zovem Margott gospu milu,
Da pokuša da me zadovolji.
Njenu picu radosnu i čilu,
Napravljenu k'o po mojoj volji.
Šezdes' devet mi smo odabrali,
Lizasmo se k'o nikad do tada,
Celu noć smo slatko uzdisali,
Ali, avaj, umori se mlada.
A u meni energije beše,
Da opravim sve čaršijske dame.
Niko kao ja ne zna da kreše,
Zato gospe dolaze mi same.
I tako mi na vrata pokuca,
Beogradska devojka mlađana,
Zagorela, hoće da se tuca,
Jerbo joj se ovlazila đana.
A ja baja, damu neću odbit',
Pak joj stadoh mrsit' duge kose,
Podiže se moj piton, silovit,
Stavih joj ga među noge, bose.
Stisnu mene, pripi me uz bedra,
Dok za vazduh borila se ona,
Zakrivi se njena faca vedra,
Sve od rada mojega pitona.
Ali moja duša nezasita,
Naviknu' se živet' u slobodi.
Kad mest' mozga misli moja kita,
Svak' čaršijska dama meni godi.
Na brzinu smota me sunčica,
I baci me u krevete svoje,
Eh da znate kakva joj je pica,
Lepe, nežne ružičaste boje.
Pošteno je mene izmučila,
Ali mene ukrotit' ne može,
Od pitona se zanesvestila,
Duša hoce izać' joj iz kože.
Uto mene moja draga zove,
Kaže nije nogu polomila,
Al' još ima malene bolove,
Jer je nogu ipak iščašila.
Pa me zove da je tešim malo,
Da se vratim u njojzino krilo,
Jer i njoj je baš do mene stalo,
Seća s' kako divno nam je bilo.
A i ja je volim ponajviše,
Ne bih je ja ni za šta menjao.
Dok lile su mračne, hladne kiše,
U naručju ja sam je držao.
I ne brini, blondičice moja,
Ja ću k' tebi brzo opet doći,
I celivat' medna usta tvoja,
I branit' te od utvara noći.
A sledeće subote, neradne,
Opet ćemo mi, kao onomad,
Prislonit' se uz pločice hladne,
I nežno se lizat' i milovat'.
I ti možeš mene umoriti,
Jer si za me zvezda najsvetlija,
Moju ljubav ja ne želim kriti,
Oj blondiko, dušo najmilija!
Niko tebi ukrasti me ne sme,
Ni jedna me druga ne dotiče.
Ovo pišem samo radi pesme,
A na temu: 'Sve lovačke priče'.
Ti si meni ušla u srdašce,
Iz njega te izbacit' ne želim,
Tvoj osmejak za men' je sunašce,
I sve svoje s' tobom ću da delim.
Pa nek puknu čaršijski dušmani,
I sve žene što me otet' žele,
Ja sam veran svojoj Plavušani,
Jedino nas kilometri dele...