- Poruka
- 8.396
Bas ste slatki vas dvojica!
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

.
Kuc, kuc, otvori Mica i ja joj kazem sta mi fali. Ma nije problem rece ona, udji sad cemo sve da sredimo.
Sta ju! rekoh ja i krenuh da ubrzavam celu stvar jer kako je ona krenula tortu bi opravili sutra ujutru. Izoklagijam ti ja tortu i isfilujem Micu i brzom brzinom odjurim na proslavu dvadesetogodisnjice bukijevog dvadesetog rodjendana.
stavih ja tortu na sto i pozvah bukija da ugasi specijalne svecice u obliku ****** kao simbol njihovog pomirenja i ponovnog druzenja.
Stari Lisac:Sve se to zapilo, nigde nikoga nema. :shock:

Truman:Ovo je tema sa ubedljivo najbolesnijim postovima na forumu.samo napred braco i sestre![]()

:wink:
): Sta je bre s tobom Nesi? Objasnim ja njemu takva i takva stvar, desava mi se to i to, nema mi spasa, vec sam se pomirila sa sudbinom. Al kaze Buki nista ti ne brini imam ja alat koji leci sve boljke, pa otkopca rajsfeslus :shock:. A unutra (u torbi
) alatke kakve jos nisam videla. Poceo Buki da isprobava jednu po jednu, al nesto nece. Njegove alatke ne odgovaraju mom sistemu
. Kad Buki opet kaze: Izvini me za minut...I tako jos jedno pet sest puta. Naculjila ja usi, i lepo cujem da negde susti voda i tad mi postade jasno otkud ono 00 u njegovom imenu 
, al kaze on nemam vremena, Milanki umrla baba...:shock: I dok sam se okrenula uskoci Buki u teretni voz :shock:, uzjaha celicnog konja, i odjuri prema zalasku sunca. E pomislih ja da mi tu nesto ne stima. Uvek u filmovima bude po neka zgodna cica da mu asistira, a sad nista :?. I taman ja tako razmisljam kad pisak lokomotive zapara vazduh, ja se okrenuh i na poslednjoj krivini pre nego sto voz odjuri u nepovrat ugledah Bukijevu ruku, kako viri kroz prozor lokomotive sa cipkanom carapom...:shock:.Peta W.:I tako…. Kao shto ste chuli,bili smo kod bukija na rodjendanu,pa su se
neki od nas malo duze oporavljali… A sve je pochelo jedne sunchane
vecheri decembarskog popodneva,dok sam udobno zavaljena lezala i
gledala nauchno-obrazovno-kulturni program PINK i visokointelektualnu
emisiju RUBI…I taman kad sam u mislima odlutala daleko,daleko,
prisecajuci se snimanja prve epizode "Nikita" na Tvrdjavi,prsti
su mi se zapetljali u kosi a zatim pocheli da se igraju sa bradavicama..
kada im je to dosadilo,pocheli su da klize sve nize i nize i ...tu je
zazvonio telefon....Ebem ti sve,i Bella,i centralu i burek!
-Da?-vrishtim nervozno...
-Alo,jel to Peta?-prepoznajem Liju....
-E nije!-besna sam...
-Aha...a ko je to?-on ce zbunjeno...
-Dobro,ajde,vidim da si uporan...gde gori?-odala sam se brze nego
Operacija u onoj epizodi kad je doshao...ma,nema veze...
-Ej,vidi ovako:bukiju je rodjendan,znash...i ja pravim tortu..iiiiii...
ovaj,znash,proshle godine smo unajmili striptizetu da bude poklon u torti,
ali ona se kao shto sama znash jadnica ugushila pa smo imali belaja...pa..
-Dobro,paaaa..?Pucaj vec jednom...
-Pa,znash...poshto si ti spretna i okretna,mislio sam da ove godine ti
budesh taj poklon,poshto si veshta i snalazish se u nedajBoze situacijama..
A i znash da bi se on BASH obradovao...
Tajac!
Ne stavlja mi se bash glava u torbu,ali...buki je buki,nema smisla...
-Ajd,OK!
I tako ja zapalim do lije,on me strpa u LoFachki ranac,iz koga sam
snimala celokupnu pripremu rodjendanske torte.Kad je konachno bila gotova,
Lija me zgrabio onim njegovim jakim,sexy,mushkim...rukama,digao me na ramena,
e tu je sevnuo neki blic,ne znam tachno odakle i onda me ubacio u tortu.
Naravno,prvo smo se srdachno izljubili,za sluchaj da se ne vidimo vishe,
a zatim me je propisno ispipao,da se uveri da ce buki biti zadovoljan i da
je sve na svom mestu...Malo mi je doduvao si...ma,to - sifone,te balone
napred i ostalo je sve bilo tu - providne tange,uniforma bolnicharke,
crveni ruz i podvezica,halteri...ma znate vec,uostalom,vecina je bila tamo
pa je sve to i videla...
Dobro,sve je dobro kad se dobro svrshi,to svi loFci znaju...Nisam
nastradala,kao shto vidite,kada sam chula svecice kako pishte i rodjendansku
pesmu (e,nju ce Lija da vam otpeva,mene sramota!!),tu sam izletela k'o iz
zapete pushke...A buki zin'o,ne trepce...odushevio se...E sad,ono shto sam
ja uspela da snimim za to vreme,mislim,pre nego shto me je buki na krkache
odneo u magacin lokala,Lija je zvao Joku u ostavu,tamo gde su merdevine,onaj
kakosezove za brisanje poda i tako te potrepshtine...mislim da je bio
gladan,tako mi je izgledao siroma'....A znate Joku,crkla bi da posle nije
zajedno sa Lijom zavirila u magacin...ali,buki i ja im nismo dali napolje,
djavoli smo mi...
A buki je na poklon prvo dobio jedan striptiz (pre toga je naravno bio vezan
jer u suprotnom ne bi stigla ni da se skinem),zatim jednu masazu (/me
poznata po tome),a onda....Ih,pa imamo i mi svojih lovachkih tajni...
A i obecala sam bukiju da cu to prepustiti njemu,ukoliko bude hteo da
podeli sa vama..Iako ima dosta onih koji su nas chuli,znate kako su zidovi
u tim jeftinim lokalima tanki...a shta drugo i ochekivati za male pare??
Ljubi vas najjakije PW


)....a ja jadna....zao mi ga bese...sto da trpi covek kad ja za cas posla mogu da sredim to oko obradjivanja....



ako si ti ovo pisao...SVAKA CAST !!!DisMisaL:...ali će valjda proći:
KAKO SAM SAČUVAO SVOJU NEVINOST
U RALJAMA MAĐARSKE PORNO-INDUSTRIJE
Osta ja bez para za net, a pristigao i račun za telefon, pozamašan.Nemajući drugog izbora, odlučih da unovčim ono najvrednije što sam ovolike godine čuvao. Izmoljakam ja ortaka za par sati, bacim na pregovaranje i dogovorim snimanje u Mađarskoj, dobra kinta, al treba sam da se organizujem za prevoz.
Prvo trknem do konzulata, da izvadim vizu. Pitaju me tamo za razlog putovanja:
-Sas bezmes ili ne bezmes?
Šta bez mesa, pitah se. Pomislih iz prve da se to kod njih nešto izmislilo odkada su ušli u EU, možda svi postadoše vegetarijanci, ko će ga znati. Ali prevarih se, nekako se objasnismo da idem poslovno (sas bezmes), i da je u vezi sexa:
-Jеbe plata?
-Ma gde, za platu me jеbu u Srbiji, zato i idem kod vas, da zaradim nešto!
-A, plata jеbe. A imate li sidu?
-Kako da nemam, - odgovorih, a sve se čudim kako su i ovi čuli za moju komšinku Persidu, baba-devojku –samo je ostala kod kuće, majka joj je bolesna. Ali tu je Melanija, ona me je dovezla, ako bi ste sa njom želeli razgovarati. Na te reči poludeše, i na jedvite jade se mi razjasnimo i dadu mi sve one pečate u pasošnu knjižicu.
Stignem ti ja u Budimpeštu, i tamo ni pet ni šest, već sedam minuta čekah da mi daju par rečenica da naučim kao repliku i odvedoše me na snimanje.
Izađem na scenu, a tamo glavna glumica, onako plava, krhka, lice tako nežno, ma da se čovek oma zaljubi i kući da je vodi. Ali pare su pare, treba biti profesionalac, jednom kada se upustiš nema povratka nazad. Otvorih ja usta da izgovorim svoje, kad će ona: Ap-ćiha. Ma kakvo apćiha, to nije bilo u scenariju (a dobro sam ga proučio). Ajd probamo ponovo. Kažem ja svoj deo:
-Dobar dan, mene poslali iz servisa da zapušim neke rupe- i sad ona treba da kaže Uđi macane i da se bacimo na razradu fabule, ali ona će opet:
- Ap-ćiha!
Pa šta je ovo, okomim se ja na redatelja, a on mi se izvinjava:
-Ona nazebala, snimala scenu u kupatilo na promaja. Mi dovela zamena.
Odlično, ajd da vidimo i tu rezervu. Al kad je naišla, srce mi u pete pobeže. Godište Informbiroa, trebali su je rashodovati još za vreme Perestrojke, al na moju žalost, nisu. Šta ćeš, gde si, tu si, rekoh sebi, potpisao si ugovor i red je da ga ispoštuješ. Al kad je razjapila ono među nogama, nađoh se u čudu. Išao sam ja na časove seksualnog obrazovanja (on-line) ali ipak nisam znao šta tu da mećem, jel treba možda glavu. Kolika je, i ceo bih prošao. Kažu mi da turim ono što se tura, al ne bi mi jasno, pa kako će ga osetiti, da ne duluje ko snimanje na playback. Ništa zato, imaju lek. Pokazaše mi jedno dugme na podu, kažu tu nogom pritisnem i nju drmaju elektrošokovi. Tako dakle, bakica radi na struju. Al mi opet ne bi svejedno, razmišljam se, ako ga ja unutra stavim, ima a se kući vrnem sa dve Side (i gonorejom pride). Nađoh neki karton, zamotah ga u tubu i stisoh među preponama. Safe sex, što po naški kažu.
I krenmo mi sa radnjom, ja guram ono kartonče i stidljivo pritiskam dugme, a bakuta traži: Još. Jače, brže, * me... Primim se ja i udarim po srbijanski, moravac, tataritatata (dva kratka, jdan dugi, tri kratka, pauza) i tako jedno petnaest minuta, a njoj godi, samo suze roni.
Završismo mi snimanje, a ona mi reče da je odavno nij niko tako obradio i da bi, ako želim, a ponovi. Ja manuh rukom i odgovorih:
-Ne hvala, gospođa, ali ja vas upoznala sa moja drugar, Šteker Utikač!
I tako, zaradih ja pare (i sačuvah nevinost pritom). Kad sam se vratio u Srbiju, ona bagra iz ministarstva finansija mi odmah uze 20% za PDV, pa još 20% za penzijski fond, 30% za socijalno i zdravstveno osiguranje, 5% za krajeve ugrožene poplavama... Ali ipak mi ostade dovoljno da platim telefon i net, i još za malo kikirikija i piva, i eto sada pijem pivo, grickam kikiriki i pišem vam svoje doživljaje.