blondi:ako je ljubav iskrena - ljubomora ne postoji... jer iskrena veza zahteva od vas potpuno poverenje, total devotion... a da bi ljubav bila iskrena tj da bi iskreno voleo moraš verovati... a kad veruješ nekome i njegova sloboda te ne opterečuje... ljubav treba da zapuni ta prazna mesta gde se inače sakriva ljubomora, dok nisu svi kutovi srca puni otvoreni ste za negativna osečanja... zato napunite srce ljubavlju a ne strahom... strah u vezi je samo posesivnost, egoizam, egocentričnost... i na kraju se to razvija u bolest zvanu ljubomora
ja jednostavno nisam ljubomorna... ako osetim neki strah... znam da je svemu došao kraj... lagano se okrenem i nestanem... volim slobodu a i dajem je partneru ...
I ti si u pravu. Ali to vazi samo za ljude koji su slicni tebi. Neki prosto nisu takvi, ne razmisljaju tako. Sloboda, sve je relativno. Ako se neko pored mene ne osjeca slobodnim ukoliko mi zasmeta da sa drugovima zijeva u curicu u minicu koja vrti na stiklama, onda prosto razlicito definisemo slobodu.
Sto ljudi sto cudi. Nije ljubomora samo provjeravanje njegovih poruka ili preturanje po dzepovima ili opsta histerija jer je odgovorio negoj djevojci na pitanje kolik oje sati i uz to joj se (sram ga bilo) nasmjesio. Ne, to je i ono kada stanes pred ogledalom i sredjujes se da budes najljepsa na svijetu, da zracis. To je i kada ga na ulici jako zagrlis jer ga ne das nikome. Ni, ulici, ni ljudima, ni pticama. I puno ga volis. To je kada se (pomenu Gazdarica) trudis oko sebe zbog njega. Ne da bi ga zavela ili smuvala nego da bude srecan i ponosan.
Ta ljubomora j normalna u svakoj vezi i dobrodosla je dok joj ne das da naraste. A i to zna da se desi.


