Ljubav i Bog

Ljubav je uvek interakcija.
Bar je tako u životu.
Možda nije tako u veri ili u Bibliji.
Ali pričamo o životu koji svi živimo.
Lično, poklekao bih koliko god nekoga voleo, ako umesto uzvraćene ljubavi dobijem samo ono što gore napisah.
Ako su drugi bolji od mene u tom smislu i to mogu, divim im se, ali ja prosto nisam taj tip i to ne mogu.
 
Možeš samo da težiš tome, jer to nije u ljudskoj prirodi.
Do tog stadijuma moraš sebe da dovedeš voljno i pri tome budeš potpuno miran u duši.
Dakle, moraš u taj koncept toliko duboko verovati, da on postane tvoja priroda.
Ja lično, za to još uvek nisam sposoban, a sumnjam da ću ikad i biti.
Da jesam, verovatno bih bio monah

kanda to ipak Jeste u ljudskoj prirodi čim je ipak, voako ili onako - moguće..
 
Lyone, ti možeš da voliš, ali ne moraš da se prostreš ili da 'vataš ta govna o kojima si govorio u letu.. Time ne činiš uslugu osobi koju voliš nego joj pomažeš da se dodatno sroza, nije to čin ljubavi nego dodvoravanja, a to je druga tema. Nije ljubav ni kad ideš za nekim, vučeš ga za rukav i vičeš "Voli me, voli me"
KOnfuzna sam
 
kanda to ipak Jeste u ljudskoj prirodi čim je ipak, voako ili onako - moguće..

Hm... ako je moguće ne znači da jeste u ljudskoj prirodi.
I mečku nauče da igra, ali to nije u njenoj prirodi.

Naučiti čoveka da ljubavlju i praštanjem odgovara na agresiju, zlobu, neuzvraćenu ljubav, pa čaki i otvoreno nasilje....moguće je, ali gotovo niko tako ne reaguje osim ako nije duboko verujuć čovek.
Što znači da je sebe izgradio i morao da se odupre mnoštvu iskušenja i impulsa koji su mu govorili da je takva reakcija besmislena i neproduktiva.
 
Hm... ako je moguće ne znači da jeste u ljudskoj prirodi.
I mečku nauče da igra, ali to nije u njenoj prirodi.

Naučiti čoveka da ljubavlju i praštanjem odgovara na agresiju, zlobu, neuzvraćenu ljubav, pa čaki i otvoreno nasilje....moguće je, ali gotovo niko tako ne reaguje osim ako nije duboko verujuć čovek.
Što znači da je sebe izgradio i morao da se odupre mnoštvu iskušenja i impulsa koji su mu govorili da je takva reakcija besmislena i neproduktiva.

čovek se naučen rodi za takve stvari...
možeš da naučiš samo banalno...
a odgovoriti ljubavlju na SVE to ili imaš ili nemaš...
to se ne uči...

ili potisneš, pa bude na dnu srca onog koje je rile spomenuo juče, čini mi se
 
Naučiti čoveka da ljubavlju i praštanjem odgovara na agresiju, zlobu, neuzvraćenu ljubav, pa čaki i otvoreno nasilje....moguće je, ali gotovo niko tako ne reaguje osim ako nije duboko verujuć čovek.
...ili mazohista.

oko ovih g.ovana sto pominjete... mislim, tesko je zavoleti nekoga ko se ruzno ponasa prema tebi (sto ne znaci i da je nemoguce)... pitanje (koje mene zanima, a pricalo se o tome na nekim temama) - da li je ljubav bez interakcije uopste ljubav (ono ti izdaleka eto volis nekog ko ne voli tebe i, posledicno ne zeli da ima nikakav odnos sa tobom... znaci, bez govana, samo nema komunikacije).
ja mislim da takva ljubav nije moguca, odnosno mislim da sta god osecao covek u toj situaciji - to nije ljubav.
 
ja sam ubeđeni ateista
moj sistem vrednosti i moral ne počivaju na religiji
nisam jedina takva
kad imaš dovoljno ljubavi u sebi srećan si. ja još nemam, al znam da ću jednog dana imati i to sa Bogom i verovanjem ama baš nikakve veze nema!
Jel arogantno to što sam napisala? Ne zanima me.
 
Parka, možeš ti voleti nekoga godinama a da taj neko nije čak ni fizički prisutan.
Pitanje je kolika je snaga te ljubavi i zašto ta ljubav nije obostrana.
I nije li normalnije biti u interakciji, tj. voleti nekoga ko je pored tebe i sa kim ćeš u ljubavi uživati i deliti je.
Nije li to krajnje nepošteno na koncu konca.
Živeti sa osobom kojoj ljubav ne možeš da pružiš a voleti nekoga ko tu istu ljubav ne može da pruži tebi.
Možeš voleti i ljude koji više nisu živi. Ali tu je stvar mnogo jasnija
 
a ako se neko loše ponaša prema tebi - skloni se, ne izigravaj jebenog mučenika koji sve žrtvuje u ime ljubavi. može neko da se voli i ako je lud i bolestan ili neprilagođen na bilo koji način, samo ne iz blizine i ne po cenu gubitka integriteta sopstvene ličnosti. ne podrazumeva ljubav room service.

i zašto svi lzjednačavaju neuzvraćenu ljubav sa patološkim odnosom (zloba, nasilje, šta god)?
 
pa ja to već nekoliko puta ponavljam i pronalazim slične izjave na forumu ovih dana...

kažu ljudi volim, pa mi on treba...
tako i ja kažem ponekad...

kažu ljudi dala sam mu sve, a on tako...
i ja to kažem ponekad...

okreneš situaciju i pitaš a šta to toj osobi koja prima znači...

i, šta znači da si dao sve ako si se smejao dok si davao...
nije ipak, bila žrtva onda...

ljubav je iznad toga...
nema sebičluka
 
Mene je ova tema jaaako rastužila...
Ne postoji lepši osećaj nego kad voliš, i taj osećaj je smo tvoj i ispunjava te i pokreće i daje ti.. ma svašta ti daje... i ima i taj trenutak kad znaš da je bitno samo to u tebi, i da nije fora čak ni u DAVANJU, nego baš u tome što tebe greje i što iz tebe (možda) isijava. I nadaš se da te onaj drugi voli isto tako samo zato što ti je toliko stalo do njega i želiš da i on oseti tu toplinu i buru radosti. I onda tu nema sebičnosti. I ja bih prva volea da sam takva 24/7...
Ali kad (ako) naletiš na zid neke hladnoće koju sam sebi ne možeš ili nećeš da objasniš, ili ako ne naletiš baš ni na šta, ili čak ako naletiš na neke svoje unutrašnje nesigurnosti ode sve ovo... i javi se taj najbedniji "a meni?"... meni to bude razlog da zamrzim sebe i sasvim lepo sebi objasnim šno niko nikad ne bi mogao da ne podnese a kamoli nešto voli.
I ****** bugi sad cmizdrim ko neka plčka. pazi malo ubuduće kakve teme postavljaš =(

I nije li normalnije biti u interakciji, tj. voleti nekoga ko je pored tebe i sa kim ćeš u ljubavi uživati i deliti je.
Nije li to krajnje nepošteno na koncu konca.
Živeti sa osobom kojoj ljubav ne možeš da pružiš a voleti nekoga ko tu istu ljubav ne može da pruži tebi.
nisam rekla da ne boli
 
Svaka cast onima koji to mogu. Mislim da je ovo bezrezervno davanje ideal. To je ono pravo. Ali ipak smo mi obicni, sebicni ljudi i nemamo nepresusne izvore energije. Ja bih stvarno volela da upoznam nekog ko nema taj impuls - "a meni"

Pa to i jeste savršeno, ono ka čemu se teži, a postiže teško, najčešće se i ne postigne nikada.

Znati cilj, je već puno obavljenog.
 

Back
Top