Ljubav i Bog

Ljubav koju primaš jednaka je ljubavi koju daješ.

Jel ovo tačno il je samo mit
Jel ima neki kantar ili nema..
a?

Shvatila sam da si želeo da kažeš da bez obzira na količinu ljubavi koju ti neko daje, možeš da primiš samo onoliko koliko si u stanju, odnosno, upravo koliko možeš da uzmeš, tj. uzvratiš, tj., kako si rekao, koliko daješ.


Što se tiče ljubavi koju nam savetuje Bog, to je:


"ХИМНА ЉУБАВИ


1. Ако језике човјечије и анђеоске говорим, а љубави немам, онда сам као звоно које јечи, или кимвал који звечи.

2. И ако имам дар пророштва и знам све тајне и све знање, и ако имам сву вјеру да и горе премјештам, а љубави немам, ништа сам.

3. И ако раздам све имање своје, и ако предам тијело своје да се сажеже, а љубави немам, ништа ми не користи.

4. Љубав дуго трпи, благотворна је, љубав не завиди, љубав се не горди, не надима се,

5. Не чини што не пристоји, не тражи своје, не раздражује се, не мисли о злу,

6. Не радује се неправди, а радује се истини,

7. Све сноси, све вјерује, свему се нада, све трпи.

8. Љубав никад не престаје, док ће пророштва нестати, језици ће замукнути, знање ће престати.

9. Јер дјелимично знамо, и дјелимично пророкујемо;

10. А када дође савршено, онда ће престати што је дјелимично.

11. Кад бијах дијете, као дијете говорах, као дијете мишљах, као дијете размишљах; а када сам постао човјек одбацио сам што је дјетињско.

12. Јер сад видимо као у огледалу, у загонетки, а онда ћемо лицем у лице; сад знам дјелимично, а онда ћу познати као што бих познат.

13. А сад остаје вјера, нада, љубав, ово троје; али од њих

највећа је љубав."

(Прва посланица св. апостола Павла Коринћанима гл. 13.) :D
 
Uzimamo samo onoliko koliko želimo, možemo,..., znači da ne uzvraćamo isto koliko i dobijamo i od Boga i od ljudi. Ako uzimamo (uzvraćamo), manje, sami sebe uskraćujemo za više.
 
ajde da izbegnemo ovaj put pitanje " a Šta je to ljubav" id a se zadržimo samo na bezrezervnom davanju.
Da li je moguće NE očekivati NIŠTA zauzvrat i samo DAVATI?
Da li je moguće u zaboraviti, prenebregnuti, smetnuti s uma taj jedan " a meni?" - impuls?
ša misite..

Svaka cast onima koji to mogu. Mislim da je ovo bezrezervno davanje ideal. To je ono pravo. Ali ipak smo mi obicni, sebicni ljudi i nemamo nepresusne izvore energije. Ja bih stvarno volela da upoznam nekog ko nema taj impuls - "a meni"
 
Sto se tice ovog impulsa "a meni?' on je sasvim prirodan i kao takav treba da postoji i nuzno je da postoji. Licnost se deformise u suprotnom. Al' to ne znaci samozivost.
Nije dzabe ona "trazi i dace ti se".
 
ajde da izbegnemo ovaj put pitanje " a Šta je to ljubav" id a se zadržimo samo na bezrezervnom davanju.
Da li je moguće NE očekivati NIŠTA zauzvrat i samo DAVATI?
Da li je moguće u zaboraviti, prenebregnuti, smetnuti s uma taj jedan " a meni?" - impuls?
ša misite..
Mene je ova tema jaaako rastužila...
Ne postoji lepši osećaj nego kad voliš, i taj osećaj je smo tvoj i ispunjava te i pokreće i daje ti.. ma svašta ti daje... i ima i taj trenutak kad znaš da je bitno samo to u tebi, i da nije fora čak ni u DAVANJU, nego baš u tome što tebe greje i što iz tebe (možda) isijava. I nadaš se da te onaj drugi voli isto tako samo zato što ti je toliko stalo do njega i želiš da i on oseti tu toplinu i buru radosti. I onda tu nema sebičnosti. I ja bih prva volea da sam takva 24/7...
Ali kad (ako) naletiš na zid neke hladnoće koju sam sebi ne možeš ili nećeš da objasniš, ili ako ne naletiš baš ni na šta, ili čak ako naletiš na neke svoje unutrašnje nesigurnosti ode sve ovo... i javi se taj najbedniji "a meni?"... meni to bude razlog da zamrzim sebe i sasvim lepo sebi objasnim šno niko nikad ne bi mogao da ne podnese a kamoli nešto voli.
I ****** bugi sad cmizdrim ko neka plčka. pazi malo ubuduće kakve teme postavljaš =(
 
Bezrezervno davanje je ideal koji je moguć samo prema deci.
I to verovatno ima neku granicu.
I tu očekujemo da nam se bar nešto da kažem vrati, mada je to malo ružna reč.
U partnerskim odnosima, nemoguće je izbeći taj impuls - a ja -
I nije to ništa tragično.
Sebe ne smatram svecem nego čovekom
Volim da volim, a volim i da mi se ljubav uzvrati
 
pa recimo da ima onih koji veruju da je bog tako neka energija koja eto beleži sve tvoje lepe misli, emocije, humanost, ljubav u krajnjoj liniji jel'te..a ne čiča koji sedi na oblaku.

A recimo da možda nema ni tog energetskog zapisa, pa me onda zanima gde je tu to nekakvo ljubavno tante za tante..čime se meri, čime se zapisuje i sl.
 
Dobro.
Neka nije čiča na oblaku.
Opet, makar podsvesno nešto očekujemo za uzvrat ako volimo i dajemo ljubav.
Bar da to nego gore vidi.
Ne mogu iskreno, ali iskreno da poverujem u taj koncep da je bitno nekoga voleti, davati mu ljubav pa makar za uzvrat dobijao hladnoću, ignorisanje, ponižavanje, g.ovna u lice i zaborav.
Ljubav koja nije uzvraćena, ugasiće se pre ili kasnije.
Kao što rekoh, ljudi nisu božanstva nego su od krvi i mesa
 
kao karmički dug i to?
nemam pojma. ne verujem u "kosmičke pravde"

ne volim kad se uz ljubav pominje reč davanje. Gde je davanje, tu je i neko dugovanje (emocionalni dug=sažaljenje)...ne volim to, ne sme toga da bude. I neću bre ništa da mi se vraća, ni jedna moja emocija, ni pažnja, ni gest, ni nežan pogled ni zagrljaj. To su sve bili moji impulsi koje sam zadovoljila. Ako druga strana ima potrebe za tim impulsima super je. Ako nema, čemu onda bilo šta?
 
a šta ako su ljudi ta božanstva?
šta ako je Isus dao lekciju da i kad te gađaju gomnima ti uporno sijaš ljubav?

Možeš samo da težiš tome, jer to nije u ljudskoj prirodi.
Do tog stadijuma moraš sebe da dovedeš voljno i pri tome budeš potpuno miran u duši.
Dakle, moraš u taj koncept toliko duboko verovati, da on postane tvoja priroda.
Ja lično, za to još uvek nisam sposoban, a sumnjam da ću ikad i biti.
Da jesam, verovatno bih bio monah
 

Back
Top