Ljubav i Bog

ako krenemo dalje, gledajuci na druge ljude, ne sa visine, vec prizemno, kao jednake nama, mozemo uvideti neke njihove borbe i prepoznati neke od nasih sopstvenih aspekata, dobrih i losih, koji se josh nisu osvestili u nama, a svakako bi mogli da postoje, ako sagledamo njihovu prichu, bez da je odmah osudimo. ako odbacimo ego i damo priznanje svakom ko nam je dao mogucnost da upotpunimo i proshirimo nasa shvatanja, bilo kojom stranom medalje i da nam mogucnost da sagledamo i tu strana, ali i da se potrudimo da sagledamo suprotnu... onda je moguce voleti sve ljude, na neki nacin... jer bez njih, i njihove refleksije na nama, bili bi san koji sanja samog sebe...


Rekao si da u nama postoji borba između dobrog i lošeg i da mi odlučujemo koja strana će prevagnuti. A šta na primer ako u drugima prepoznajemo neke od naših loših aspekata koje smo ličnim razvojem i osvešćivanjem minimizirali, kojima nismo dopuštali da se razmahnu i zarobe nas, a vidimo druge kako ih neguju i uzdižu kao vrline, što za njih možda i jesu, kako onda? Da li možemo da volimo ako je jedino proširenje shvatanja koje dobijamo od tih ljudi za nas samo dokaz njihove slabosti? Da li ih onda volimo zbog te refleksije koju pominješ, i da li onda u krajnjoj liniji mi kroz sve to volimo sami sebe? I kada bi odbacili ego, kako bi onda imali sopstveni dobro-loše sistem?
 
bez obzira... ako smo mi uspeli prevagnemo na jednu stranu, ne treba odbacivati mogucnost da smo mogli da prevagnemo i na drugu, a takodje da nekada i ne prevagnemo ili da je nemoguce da ce se to dogoditi... poimanje dobra i zla je licno, po meni (i previse iskljucivo)... jer nesto sto je dobro za mene ne mora biti dobro za sve. cesto se trudimo da delujemo onako kako mislimo da je dobro, a ispadne lose
treba postovati puteve drugih, bez obzira na koju stranu vode... iako su drugaciji od nasih
nijedan put nije lak
i kada sam pricao o odbacivanju ega, negde sam i mislio na odbacivanje licnog poimanja dobra i zla kao merila za sve... i mogucnosti da se oslusnu drugi bez osude.
kada bi govorili o potpunm odbacivanju ega, onda bi se nametnulo i potpuno odbacivanje svesti, jer po meni svesnost nas definise, a samim tim poziva i ego...
ali ako na svoju svesnost gledamo kao na refleksiju drugih, koji su nam pomogli da se osvestimo... ali i na sopstvenu, kao na nesto sto se reflektuje i pomaze da se drugi osveste, onda se to ukalapa u malo vecu sliku...
 
gde si, alt+nesto :D
"e pa sad, ja mislim naprotiv, da je Svesnost preduslov za odbacivanje Ega.
Ego treba da se odbaci voljno i sa svrhom da se podeli, preda drugima.

Nesvesnost je nešto drugo..tu nema volje."
da, rekao sam vec... ali ako kazes ja sam svestan, vec samim tim se definises kao neko i nesto, a samim tim, tu je ego...
ako bi potpuno odbacio ego, odbacio bi i cinjenicu da postojis... u bilo kom obliku
 
ne bih ja tu mnogo komplikovao sa egom.
Ono je sve ono što ti Jesi.
što više Jesi to više imaš da daš i to je to.

Radi se međutim o tome da to što daješ zaista treba nekome i da taj neko, uzimajući od tebe, oseća da raste i da Jeste.
 
da, rekao sam vec... ali ako kazes ja sam svestan, vec samim tim se definises kao neko i nesto, a samim tim, tu je ego...
ako bi potpuno odbacio ego, odbacio bi i cinjenicu da postojis... u bilo kom obliku
A da li misliš da je jedini oblik postojanja vladavina ega?
Šta recimo, ako postoji stepen svesti u kojem ti vladaš egom a ne on tobom?
 
A da li misliš da je jedini oblik postojanja vladavina ega?
Šta recimo, ako postoji stepen svesti u kojem ti vladaš egom a ne on tobom?
nisam rekao da je jedini oblik posojanja vladavina ega...
ego - latinska rec za "ja" ...
nisam mislio na ego kao osecaj za sopstvenu vrednost
po Frojdu, ego je deo uma koji sadrzi svesno
sada se namece pitanje... da li stepen svesti u kojem vladas osecajem za sopstvenu vrednost
ili stepen svesti u kome vladas svesecu, umesto da ona vlada tobom...
ne znam sta bih ti odgovorio u oba slucaja, osim, da ne treba biti iskljuciv... moguce je, nemam odgovor
...ne mislim da drzim predavanja...
a takodje ne zelim ni da samo odgovoram na pitanja... ja sam izneo, koliko-toliko, neko licno vidjenje i time dao lican doprinos temi
bilo bi lepo kada bi i vi dali svoj
 
Ljubav koju primaš jednaka je ljubavi koju daješ.

Jel ovo tačno il je samo mit
Jel ima neki kantar ili nema..
a?


Ima mnogo primera koji pokazuju da ljubav koju primamo nije jednaka ljubavi koju dajemo. Mnogi roditelji bi to mogli da potvrde. A, koliko samo ima veza gde jedan partner više voli ononog drugog nego ovaj njega/nju.
U svakom slučaju, Hristos je rekao: ''Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe''. Znači nigde nije postavio uslov da ta ljubav mora biti uzvraćena istom merom. Jednostavno: ''Kao samoga sebe''.
 

Back
Top