Sve se stvari pre ili kasnije iskrive u svoju suprotnost ili se zloupotrebe, jer neko u tome vidi interes.
U suštini ne postoji nikakva LGBTQ+ zajednica, kao što ne postoji ni zajednica heteroseksualnih ljudi. Postoje samo pojedinci koji žele određena prava, pa se organizuju ne bi li se zajednički za njih izborili. Problem nastaje kada se ta inicijativa ispolitizira i počne da zloupotrebljava za ostvarenje svakakvih ciljeva od kojih mnogi čak nemaju nikakve veze sa početnim idejama.
Da pojednostavim...
Homoseksualci žele da ih se prihvati u društvu, da mogu slobodno imati partnera, venčavati se, dugogodišnjem bračnom partneru ostaviti svoju imovinu, penziju... Normalne stvari koje žele svi ljudi. Transrodne osobe žele mogućnost da promene svoj pol i nastave da žive običnim životom u telu koje im više odgovara kao da su u njemu i rođeni.
Ali...
Onda razne interesne grupe shvate da bi to mogla biti koka koja leže zlatna jaja. Njihovi motivi nisu uvek najčistiji. Obična šetnja sa porukom "i mi postojimo" se pretvara u spektakl u kome učestvuju i subkulture koje koriste priliku da sebe promovišu (npr. sado-mazohisti). Osobe se (često i lažno) predstavljaju kao pripadnici ili zastupnici LGBTQ+ da bi privlačile pažnju po medijima. Kriminalne organizacije vide dobar izvor zarade (prvenstveno u prostituciji) i počinju da guraju agendu koja im odgovara, a novca za to im ne manjka. Odjednom je LGBTQ+ svugde - u medijima, filmovima, serijama, knjigama, na poslu, u školi...
Ako se okrenemo oko sebe videćemo da je mnogo toga što je još pre samo koju deceniju bilo smatrano negativnim - postalo prihvatljivo. Recimo, prostitucija - sponzoruše, starlete, "seksualne radnice"... Zatim narkotici - legalizacija marihuane, rekreativne droge, psihoaktivne supstance... Mnogim ljudima se sve to možda i ne sviđa, ali znaju da je toga oduvek bilo i otpor nije tako strašan.
LGBTQ+ je u hrišćanskom svetu oduvek bio tabu. A sad je odjednom sveprisutan i to na način koji heteroseksualnu većinu odbija. Jedan od blažih primera su eksplicitne scene homoseksualnog seksa u običnim TV serijama. Mnogo strašnije za većinu heteroseksualnih ljudi, koji su uglavnom i roditelji, su - deca: homoseksualni likovi u filmovima za decu, ubacivanje homoseksualnosti u školske programe za decu, odobravanje deci i tinejdžerima da se podvrgavaju hormonalnim terapijama promene pola i slično. Na to se još nadodaje i proganjanje ljudi koji izražavaju negodovanje po bilo kom pitanju koje se tiče ove teme, npr. žene koje žele da budu "majke", a ne "osobe sa matericom" i slično.
I tako dolazimo do toga da se nešto što je plemenito počelo - izvitoperilo u svoju suprotnost, pa se heteroseksualna većina umesto da spontano prihvati LGBTQ+ manjinu, što bi se i dogodilo bez svih tih dodatnih agendi, dovodi u situaciju da se od iste oseća ugroženo. Dolazimo u besmislenu situaciju da žena koja ima decu sme drugoj ženi koja ih nema da kaže da se u majčinstvo i roditeljstvo ne razume, ali isto ne sme reći osobi koja je rođena kao muškarac i uz pomoć hormona i operacija postala žena!