Što se tiče indukcije, ja imam samo takvo iskustvo. Nemam pojma kakve su prirodne kontrakcije.
Meni je napukao vodenjak oko 1h noću i pošto nije skroz pukao, samo je curkao. U školi za trudnice su nam rekli da ako pukne vodenjak ide se odmah u porodilište, a ako samo curka, čeka se 4-5 sati pa se tek onda ide jer nećemo da ležimo u bolnici više nego što je potrebno

Elem, nisam imala nikakve bolove, a pošto sam ukapirala da se nisam upiškila u krevet nego je krenulo, ja lepo ode do kupatila, obrijala se, istuširala, obukla, proverila da li je sve spremno za bolnicu. Malo se vratila u krevet pa sam skontala da ću sve pokvasiti, onda opet ustala, šetala, čitala i negde oko 6h probudim muža i kažem mu da je vreme.
U 6:30h me prime, i dalje nemam nikakve bolove i otvorena jedva 1-2 cm. Htela dežurna doktorica da me vrati kući, ali sva sreća babica sa kojom sam imala dogovor je sve vreme bila tamo i napomene doktorici da mi vodenjak curi već 6 sati i da se moram poroditi u roku od 12 sati od pucanja vodenjaka jer beba ne može da preživi bez plodove vode. Moje dete spasila babica, doktorku zabole dupe!

I onda me u 7h stave na indukciju i u 12h me pošalju u salu. Posle 20 minuta sam se porodila.
5 satu na indukciji, prva 2-3 sata nije ništa bolelo, a onda su pojačali i zadnjih sat vremena su mi oči iskakale.
Bila sam već toliko umorna (pošto nisam spavala celu noć) da sam u pauzma između kontrakcija dremala. A pauze su trajale oko minut. Kad su mi rekli da idemo da me porode, ja sam rekla:"Ja ne mogu, nemam snage". Babica se nasmejala i rekla: "Ništa ne brini, začas ćemo mi to".
I stvarno, imam fotku sa prozora, 4 sata posle porođaja, držim Luku, a kez od uva do uva. Kao da se uopšte nisam porađala. Više nisam bila umorna i ništa me nije bolelo. Bila sam najsrećnija na svetu!
