Kucni ljubimci u,ZR-u.

09022012143.jpg




Moramo da odspavamo kad dobro ručkamo :)
 

Prilozi

  • DSC06283.jpg
    DSC06283.jpg
    41,6 KB · Pregleda: 1
Dečko i ja imamo kučence.
Šarlo je zgodnjikavi mops star dva i po meseca.
Budući da se bliži 18.nedelji života, kada je i vreme za vakcinu, važno nam je da nađemo odgovarajućeg veterinara za našeg ljubimca.
Imate li iskustva sa zrenjaninskim veterinarima, tačnije, kod koga vodite svoje mezimce?

Hvala unapred.
 
Cillius.nema odmora. Sezona je krenula. ;)

Smeh, Burduš je jedan od ona dva čupavca sa prošlogodišnjeg caciba u zrenjaninu ( iako taj dogadjaj ne bih mogao tako nazvati).
Nove generacije su tu tako da idemo dalje. :)
 
Cillius.nema odmora. Sezona je krenula. ;)

Smeh, Burduš je jedan od ona dva čupavca sa prošlogodišnjeg caciba u zrenjaninu ( iako taj dogadjaj ne bih mogao tako nazvati).
Nove generacije su tu tako da idemo dalje. :)
Da, da... :)
Burduša prepoznajem... mislim ne bih da ne znam koji je (da se ne lažemo ;)). Ali je zaista mnogo lep pas.
 
Drugari moram da Vas obavestim da je moj najbolji prijatelj danas izdahnuo :(, posle 3 operacije u roku od 10 dana. Toliko o dobrim veterinarima u Zrenjaninu.
Uh :(
Veoma mi je žao što to čujem... Šta se dogodilo?
A što se veterinara tiče...uz dužno poštovanje svima (dobro... ne baš svima), posle prošlogodišnjeg iskustva sa Donom - teško da bih se usudila da se oslonim na bilo kojeg "lokalnog" veterinara. Kao što i nisam.
 
Progutao je deo od gumene igračke (slučajno, jer to nije radio ni dok je bio štene) veličine polovine oraha koje je zastalo u tankim crevima. Na RTG se videlo da ima nešto, prosto nisam mogla da poverujem da mora na operaciju. Prva operacija 24.03. uz gasnu anesteziju, gde on u toku operacije ne počinje samostalno da diše nego oni dišu umesto njega, trajala nekih pola sata. Dođemo mi kući, doberman od 45 kg u punoj snazi, počinje polako da se oporavlja uz infuzije i terapiju,idemo polako da se šetamo, uz stalni nadzor, znači 24h su oči bile uprte u njega, svaki udisaj i izdisaj sam mu pratila. Međutim, on posle toga neće da jede ili ono malo što pojede povrati, ima crnu stolicu. 30.03. ga vodimo na RTG gde vet kaže da ima peritonitis (posle operacije rekao pa i nije bio neki peritonitis) i da mora hitna operacija. Nalazim humanog anesteziologa koji je tu tokom čitave operacije, vet mu ovog puta odstranjuje deo creva, nekih 5cm, jer se navodno zalepilo zato nije hrana mogla da prolazi. Opet dolazimo kući, molim se Bogu da sve bude u redu, međutim njemu opet loše, opet povraća i kako krene da povraća tako krene i krv iz rane. U ponedeljak, 2.04. moja ljubav počinje da krvari i to opasno, muči se i uz pomoć divnih ljudi i pravih ljubitelja pasa pronalazimo dobermana koji će dati krv, humanog hirurga i anesteziloga. Operacija traje dugo, svaki minut kao sat, ne mogu da opišem tu tugu i bol. Preguramo noć, međutim on je toliko iscrpljen i toliko bolan da jedva ustaje. 4.04. u 6h počinje da se gubi, vraćam ga par puta, srce mu je bilo veliko, veliko, ali vidim da se muči, da me moli pogledom. Šta da kažem, da sam mogla da pretpostavim da će tako proći nikad ga ne bih drugi put odvela kod istog veta, nego hitno, hitno u neki drugi grad, u Bgd ili Su. Sujeta je strašna stvar i mislim da je pošteno reći ako nešto ne znaš da radiš, a ne da se "vadi" kako pas boluje od neke vrste hemofilije i šta ti ja znam. Eto tako drugari, morala sam malo da olakšam dušu, pošto će mi srce pući. Čuvajte Vaše ljubimce i čuvajte se loših veterinara.
 
Uf... :(
Bez teksta sam, što se retko dešava.
Tačno znam o čemu pričaš i duša me boli.
Na PP ću svakako pitati o kojem veterinaru se radi... sumnjam na dva.
I da... posle mojih iskustava (Larija sam izgubila pre vremena zbog poverenja u veterinara, Donu sam, vođena sopstvenim instiktom, izvukla tako što sam je vodila na Veterinarski) jedini savet mi je da kad su ozbiljnije stvari u pitanju - pravac Veterinarski fakultet ili neka od malobrojnih proverenih ordinacija od kojih, naravno, ni jedna nije u našem gradu.
 

Back
Top