Nemam ništa na umu, iskreno te pitam... Ovom pitanju se malo pažnje posvećuje... Dakle, u Slavoniji (100%), a vjerovatno i u Sremu i Banatu živi većinsko slovensko stanovništvo u srednjem vijeku... nema sumnje da su oni bliski Srbima, ali i Hrvatima, Bugarima... vjerovatno su bili rimokatoličke vjeroispovjesti, ali možda od vremena Dragutina Nemanjića vjerujem da ima i pravoslavaca...
Ovo su sve moja nagađanja, mi naravno ne možemo znati koje narodnosti su bili kmetovi ili sitniji plemići, ali nekada ne možemo znati ni onih čija su imena zapisana u izvorima...
Skoro sam čitao neke teze kako su seobe Srba preuveličane, a ustanak Srba u Banatu 1594. je, kao što znamo, bio ogroman... Da li su svi ti Srbi tu stigli za 100 i kusur godina od potpunog pada Srbije?! Nemam pojma, možda postepeno i jesu, a možda su i neki od njih potomci starih panonskih Slovena...
Ne znam koliko se ti interesuješ za one haplogrupe i genetiku, ipak ima razlike između Srba u dinarskim predjelima i onih iz sjevernijih krajeva (u Vojvodini je jača R1a i među Srbima)...
U Sremu je živelo srpsko stanovništvo,koje se tu naselilo još u 6. i 7.veku...Na teritoriji srednjovekovnog Srema dominirala je pravoslavna vera,zato što je Srem dugo bio u sastavu Vizantije,a kasnije je bio deo pravoslavnog Samulovog carstva (carstvo makedonskih Slovena)...Ugarska zauzima Srem tek u 12.veku,ali ona nikada nije uspela da uništi ili asimiluje većinsko srpsko pravoslavno stanovništvo,pa je dozvolila određenu vrstu crkvene i narodne autonomije...Od 1282. do 1325.godine,Srem je bio u sastavu srpske države "Sremske zemlje",kojom su vladali kralj Stefan Dragutin Nemanjić i njegov sin Stefan Vladislav II Nemanjić.
Verska mapa teritorije današnje Srbije u vreme Velikog raskola 1054. godine
Sermon je bio vladar Srema u 11. veku, vazal cara Samuila.
Posle pada Samuilovog carstva, kao poslednji slobodni vojvoda vladao je Sermon. Tadašnji upravnik Beograda i Sermonov sused Konstantin Diogen (otac kasnijeg cara Romana Diogena) pozvao ga je da se susretnu na sred reke Save radi jednog ličnog dogovora, a pratnju je trebalo da im sačinjavaju tri sluge. Tokom sastanka Sermon je ubijen, nakon čega je Diogen sa vojskom krenuo na Sirmijum (današnju Sremsku Mitrovicu). Kada je Diogen sa vojskom stigao do grada, Sermonova udovica je, poput Vladislavove udovice koja je predala Makedonsko carstvo, bez borbe predala Sermonovu zemlju Vizantincima, čime je 1019. godine konačno ugušen ustanak komitopula.
Sermonova rezidencija se verovatno nalazila u Sremskoj Mitrovici, gde je kovao sopstvene zlatnike. Tri takva zlatnika nađena su u blizini Novog Sada, u jednom petrovaradinskom vinogradu, što nam potvrđuje da se Sermonova vlast prostirala i na ovom području.
Tema Sirmijum je bila administrativna jedinica (tema) unutar Vizantijskog carstva koja je postojala na teritorijama današnje Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine u 11. veku. Sedište je bio grad Sirmijum, odnosno današnja Sremska Mitrovica.
Početkom 11. veka, područje na kome će kasnije biti formirana Tema Sirmijum nalazilo se u sastavu Samuilovog makedonskog (bugarskog) carstva. Posle poraza i uništenja Samuilovog carstva od strane Vizantije, formirane su nove vizantijske pokrajine (teme) na prostorima koji su pripadali Samuilovom carstvu. U centralnom delu nekadašnjeg Samuilovog carstva formirana je Tema Bugarska, u istočnom delu Tema Paristrion, a u severozapadnom delu Tema Sirmijum. U sastav Teme Sirmijum ušli su delovi današnje Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a za sedište pokrajine određen je grad Sirmijum u Sremu, po kojem je pokrajina i dobila ime.
U ovo doba bio je ustaljen naziv „Srem“ kao oznaka za teritorije sa obe strane reke Save, a kasnije su u upotrebu ušli nazivi „ovostrani Srem“ (severno od reke Save) i „onostrani Srem“ (južno od reke Save), da bi se za onostrani Srem kasnije ustalio današnji naziv "Mačva".
Posle bitke kod Manzikerta (1071. godine), a za vreme meteža koji su nastali u Vizantiji u borbi za presto, uspeli su Mađari da zauzmu Srem, koji sve do 13. veka ostaje poprište borbi između Vizantije, Ugarske i Drugog bugarskog carstva, da bi u 13. veku Vizantija definitivno bila uklonjena iz ovih krajeva, a kao politički pretendenti na njih javljaju se srpski vladari.
Sremska zemlja (srѣmьska zemlѩ), u zapadnim narativnim izvorima poznata i kao Kraljevina Srbija (lat. Regnum Servie), ili Zemlja kralja Stefana (ital. terra del re Stefano), bila je srednjovekovna, najpre vazalna, a potom samostalna srpska država.
Sremska zemlja sa današnjim Sremom u svom sastavu (prema knjizi „Istorija srpskog naroda“ istoričara Stanoja Stanojevića).