Pa dobro, nego nemoj ponavljati ono što sam ja rek'o samo preformulisano.
Gledaj ovako. Nikola Tesla je najpoznatija osoba iz Republike Hrvatske modernog svijeta, ako ne i cjelokupne povijesti čovječanstva. Jedna vrsta isticanja i nacionalne osjetljivosti pripadnika hrvatskoga naroda je očekivana, ali i razumljiva. Nije N. Tesla mnogo imao veze ni sa Srbijom ni sa Hrvatskom, ali s jedne strane gledajući na njegovu mladost i porodicu, on jeste bio Ličanin, tako da ipak malo više dođe ovo drugo.
Ne bih se složio da većina tih to čini u nekoj velikoj zloj namjeri, već prvenstveno u slici ima jednu ideju zapadnoga nacionalizma, a to je ta da je Nikola Tesla hrvatski, a Ivo Visković srpski. Tu ima nešto netrpeljivosti prema Srbima, slažem se, a tome su uzrok devedesete, ali nikako sa hrvatskim nacionalizmom. Pravi ekstremni hrvatski nacionalisti bi smatrali Nikolu Teslu četnikom, branili bi se izgovorom patriotizma i oslobađanja od okupatora i u ratu sa puškama i bombama palili Teslinu kuću, crkvu, spomenike, itd...to je tip ljudi koji su bili najbliži prijatelji Rada Šerbedžije većinu njegova života, a 1990. ga otjerali i prozvali prljavim četnikom. Rade Šerbedžija ti je također dobar primjer, možda i još bolji jer je živ još uvijek. Međutim, Zajedničko ponošenje i slavljenje Nikole Tesle od strane Hrvatske, Srbije, Austrije i Amerike je predivan događaj koji ih sve povezuje i pogotovo izmiruje ovdje na trusnome području zapadnoga Balkana, kada predstavnici Srbije dođu u Smiljan i sa predstavnicima hrvatskih vlasti i srpske nacionalne manjine označe godišnjicu Tesline smrti ili rođenja, to je zaista predivan i pogotovo neophodan događaj. Neznanje je ključan problem. Mnogi hrvatski nacionalisti svojataju Ivu Andrića u potpunosti, bez ikakvog znanja njegova životnog djela samo zato što je Nobelovac, a oni isti bi njega upravo nazvali
anti-hrvatskim, izdajnikom nacije ili slično.
Nacionalne manjine svake države imaju svoje nasljeđe. Npr. Geca Kon mađarske u Srbiji. Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ima masu u vrhu najistaknutijih velikana, i na to sam mislio (Nikola Tesla, Milutin Milanković, Vladan Desnica,...).
Ponavljam, ne možeš to reći upravo zato jer je Nikola Tesla bio pripadnik
jugointegralizma, isto kao i ja, a
ne velikosrpstva. Kralj Aleksandar je samo u nekim pomacima (kada je vrlo neiskreno gledao na alternative) oslanjao se na Srpstvo, međutim on je upravo bio i borac protiv Srba, možda u manjoj mjeri nego protiv Hrvata, ali to jeste bio. Biti za srpsku dominaciju u jugoslovenskoj monarhiji znači biti potpredsjednik Narodne radikalne stranke sa javnim stavom da šef svake jugoslovenske vlade mora biti Srbin, odnosno iz Srbije, na osnovu istorijskog doprinosa državi, i žestoko se protiviti kada jedan Slovenac dobije poziciju premijera, srodan Bizmarkovskom vidu, na osnovu kojega su svi njemački premijeri bili Prusi (sem, eto, jednog jedinog Bavarca).
Ubistvo Aleksandra Karađorđevića jeste imala pozitivne rezultate (kao i negativne), ali to nesumnjivo jednostavno i
jeste tragedija (na velikoj povorci u sred Marseljea). Ja zamjeram mnogo pokojnome Karađorđeviću i ograđujem se od mase njegovih autoritarnih stavova, mnogi od kojih su i doveli do daljnjeg kvarenja već krhog nam parlamentarizma toko 1920.-ih godina, ali se i značajno identifikujem sa njim. On je bio vrli lukava i jaka ličnost, tako da nema sumnje da bi se neki čvršći balkanski savez očuvao kao brana na jugoistoku Evrope.
Svi silni (većina) anacionalni Dubrovčani su integrisani u hrvatsko kulturno nasljeđe. U slučaju da se Dubrovačka regija integrisala u srpstvo (za čim mnogi danas nažalost sanjaju i vape ignorišući prošlost u nekim svojim sumanutim snovima), oni bi bili Srbi, tj. najbolje rečeno, svi silni pisci i drugi velikani (naučnici) bi bili srpski, a ne hrvatski. Alternativa koju spominješ je vrlo teška jer je sama po sebi nemoguća (međunarodno priznanje, uključujući i hrvatsko, bi bilo potrebno, takođe barem jedan period da prođe), ali u slučaju da je recimo regija Slavonije priključena velikoj Kraljevini Srbiji 1918. godine i danas govorimo pod tim granicama, hipotetički, da, to bi značilo da su svi Hrvati iz Slavonije kroz povijest srpski književnici, umjetnici, itd...