o.Gavrilo >>> Sv. Arsenije Paroski i pokajanje grešne devojke
Jedna devojka iz Sirosa došla je kod svoje sestre koja je bila monahinja u manastiru Preobraženje. No, monahinju je neko prethodno obavestio da joj je sestra pala u ozbiljan greh. Kada je saznala da se sirota devojka nalazi na manastirskim... vratima monahinja je povikala na nju: „Odlazi što dalje odavde. Pošto si uprljana grehom oskrnavićeš ovaj sveti manastir i sablaznićeš sestre, odlazi.“ Umesto samilosti i pokušaja da je navedu na pokajanje, ova monahinja i još nekoliko sestara istukoše je i rekoše joj da ide što dalje od manastira.
Nesrećna devojka povika: „Učinila sam greh, molim vas oprostite mi.“
Ali monahinja povika: „Odlazi ili ću te ubiti da sperem sramotu koju si nanela našoj porodici.“
„Imaš li milosti sestro, zar ne saosećaš moj bol?“
„Ne“ uzviknula je monahinja, „ ti nisi moja sestra, već pokvarena bludnica.“
„Gde da idem sada?“, jecala je sestra.
„Idi i utopi se,“ dobila je bezdušan odgovor.
Jadna devojka pobeže iz manastira, u ranama i oblivena krvlju, sa namerom da svoj život okonča. U tom momentu, Sv. Arsenije je bio na putu da poseti manastir. Videvši devojku u takvom stanju, on je upita šta nije u redu. Ona mu priznade svoj greh koji je počinila sa nemoralnim ženama i muškarcima. Kaza starcu da je pošla u manastir da moli svoju sestru za pomoć.
„Pogledajte šta su mi uradile, starče. I šta da radim sada? Ili da se udavim ili da skočim sa litice?“
„Ni jedno ni drugo, dete. Ako hoćeš, povešću te sa sobom i izlečiću rane tvoje duše i tela.“ rekao je starac saosećajno.
„Gde ćete me voditi?,“ upita jadna devojka.
„U manastir.“
„Molim vas da me ne vodite tamo, starče. Moja sestra i ostale monahinje rekle su da će me ubiti ako se vratim.“
Svetitelj joj odgovori: „Ne plaši se jer ću te poveriti Gospodu i niko neće biti u stanju da ti naudi.“
„Dobro“, rekla je devojka, “ako me poverite Hristu ja se njih neću bojati jer On je moćniji od njih.“
Sv. Arsenije ju je poveo u manastir tešeći je i hrabreći je da se pokaje i ispovedi. Pošto je saslušao njenu ispovest, primila je monaški postrig. Potom je pozvao sve monahinje u crkvu i epitimijom kaznio sve one koje su joj nanele telesne povrede. Onda ih je potsetio na parabolu o bludnom sinu i o tome da je Gospod došao da grešnike spase, da je često saosećao sa grešnicima, ukazujući im svoju veliku ljubav i milost.
„Vi, međutim, učiniste suprotno. Iako ste znale da je njenu dušu đavo teško ranio, nije vam bilo žao. Niste je primile u vaš zagrljaj i pokušale da je spasete od daljeg greha, nego ste je napale i tukle. Onda ste joj savetovale da počini samoubistvo. Sada ja, vaš duhovni otac, kažem vama da niste monahinje, niste Hrišćanke, niste čak ni ljudska bića. Vi ste bez milosti, ljubavi i simpatije. Vi ste ubice! Zabranjujem vam Sveto Pričešće na tri godine, sve dok se ne pokajete i priznate svoj greh. Pokajte se i ispovedite se, plačite i tražite oproštaj od Boga, od mene - vašeg duhovnog oca, i od drugih monahinja koje nisu saučestvovale u vašem sramnom delu.“
Monahinje su počele da plaču i gorko su se pokajale. Otac Arsenije smanjio je monahinjama datu epitimiju i oprostio im. Monahinji koja je bila sestra povređene devojke zabranio je Sveto Pričešće na godinu dana. A ostalim monahinjama koje su saučestvovale u ovom grehu zabranio je pričešće na šest meseci.